Sva oprema, projekti i sredstva ne bi bili dovoljni bez entuzijastičnih nastavnika poput Mateje Paradžik, ali i ravnatelja Josipa Šišmanovića koji svoje suradnike svesrdno podržava.
SIBINJ - Nastavnica Informatike u Osnovnoj školi Sibinjskih žrtava u Sibinju Mateja Paradžik, inače magistra informacijskih znanosti i IT-a, dopustila nam je da nazočimo jednom nastavnom satu s učenicima petih razreda koji se od ove školske godine odvija u takozvanoj Teslinoj učionici koju je škola opremila kroz projekt proveden u suradnji sa slavonskobrodskom Udrugom INNCRO-IT.
Malo je reći da sibinjski osnovnoškolci imaju privilegiju koristiti najnovije krikove tehnologije. Oni na jednom mjestu imaju male robote, prilagođene programe za crtanje, moderne laptope, 3D printer, pametne vrtove koje zalijevaju i osvjetljavaju od kuće preko mobilnih telefona, pametne igračke i još puno toga. Uvjeti su to kakvih se ne bi postidjele ni daleko veće gradske škole.
Foto: Ž.G.
- Imali smo priliku dobro opremiti učionicu i sretni smo što se u njoj odvija nastava Informatike. Osim redovne nastave, imamo priliku koristiti različitu opremu što onda povećava interes kod učenika za različitim sferama IT područja. Radimo sve - od programiranja mikrobitova, preko zadavanja uputa ozobotovima, do modeliranja na 3D printeru. Neki učenici rade i grafički dizajn, izrađuju različite prigodne postere, poput onih za svjetski dan djevojaka u znanosti. Nastojimo im pokazati različita područja kako bi prepoznali u kojima od njih su jaki i kako bi se potom nastavili time baviti. Dakako, postoje plan i program koji moramo proći, ali programiranje, na primjer, oni puno lakše uče na ovaj način. Važno je da usvoje taj način razmišljanja kako bi jednostavnije usvajali i dio gradiva koji se inače naziva 'težim(. Kad kroz zabavu shvate logiku, ponekad i ne osjete da uče. Tek na kraju sata, kad napravimo rezime, postane im jasnije koliko su usvojili. - kazala je mlada i entuzijastična nastavnica Mateja Paradžik bez čijeg znanja i umijeća podučavanja ni sibinjska Teslina učionica ne bi imala 'ono nešto'.
Foto: Ž.G.
Sara i
Gabrijela dizajn osmišljen i programiran na računalu prebacuju na micro.bit pločice,
Jakov s kolegom igra šah pomoću figura isprintanih na školskom 3D printeru,
Marijan je sat iskoristio kako bi nacrtao poklon nećakinji
Tei koji će također isprintati, a
Magdalena,
Anđela i
Tena skrbe o pametnim vrtovima smještenima u učionici. Zalijevaju ih i svjetlost prilagođavaju kompjuterski i na daljinu, a imaju i raspored dežurstava kako njihove biljke nikad ne bi bile prepuštene same sebi. Ne bi im, poručuju, smetao ni rad u onom tradicionalnom, 'bakinom' vrtu, no ovo je, tvrde, daleko zabavnije, a u kutama se osjećaju kao prave znanstvenice.
Promišljaju ovi đaci i o top temi - umjetnoj inteligenciji.
- Mislim da ona neće preuzeti sve, nego ćemo je mi razvijati, raditi na njoj, a ona će onda moći bolje i savršenije obavljati zadatke. - kazala je Gabrijela.
Ravnatelj Josip Šišmanović pokazao nam je i vanjske rezultate projekta - nadstrešnicu ispod koje planiraju 'čudesa'. Limenke piva uz pomoć sunca zagrijavaju njihovu sušaru za voće, ispod drvenog poda krije se spremnik za kišnicu, a u dvorištu je i maleni staklenik. Analizirajući potrošnju školskog objekta, došli su do zastrašujućih podataka i u narednom se vremenu - osim najnovijim tehnologijama - žele posvetiti i ekonomičnosti i ekologiji.
- Samo na ispiranje školskih WC školjki mjesečno u prosjeku potrošimo 70 tisuća litara vode. Zato ćemo u tu svrhu ubuduće koristiti kišnicu koja će se skupljati ovdje. Solari bi, pak, trebali pokriti sedminu godišnje potrebe za energijom. - kazao je ravnatelj Šišmanović kojemu ideja za budućnost ne nedostaje. Time i svojim učenicima pružaju istinski primjer kako treba živjeti.
Foto: Ž.G.
