SLAVONSKI BROD - Miris i okus; premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena, započinje svoju priču Marcel Proust u svom dijelu 'U potrazi za izgubljenim vremenom'. Njemu sjećanja bude madeleine* kolačići. Isti oni koji će učenike IV b razreda slavonskobrodske Ekonomsko-birotehničke škole sjećati na dan kada je njihova profesorica Hrvatskog jezika i razrednica s njima radila lektiru.

"Njihov rad i priznanje koje su dobile poticaj je i ostalim djelatnicima da se rad i trud isplate."

Čajankom i kolačićima stvorili su zajedno mirise i sjećanja za budućnost u kojoj će ovi učenici, sasvim sigurno, znati tko je bio Marcel Proust. Neće im se izgubiti u masi drugih književnika, jer se svojim pristupom za to pobrinula njihova profesorica.

- Današnji sat, kao uostalom i svi drugi sati naše profesorice, su zanimljivi za razliku od ostalih sati na kojima drugi profesori dođu, ispredaju svoje i odemo svatko svojim putem. Profesorica je odlična i sve pohvale za nju i za njezin rad i trud koji ulaže da nam pomogne. Ona se stvarno trudi da mi što više naučimo i da odemo iz škole sa znanjem, a ne napamet naučenim činjenicama - ne štedi riječi hvale za svoju razrednicu budući ekonomist Mario Franić iz IV b. S njim se slažu i razredne kolegice Lea Balić i Veronika Čalušić. Kažu kako je lakše bilo skuhati čaj za ovaj sat, dok je Proust ipak nešto složeniji. - Kod nastavnice Opačak je svaki sat drugačiji. Svaki je zanimljiv na svoj način i ona se baš oko toga trudi. - kazuju u glas.

Tri nagrađene profesorice Ekonomsko birotehničke škole

No nije samo profesorica Ivana Opačak jedina u Ekonomsko-birotehničkoj školi koja radi drugačije s učenicima pokušavajući im se približiti na način da oni uistinu budu sudionici u nastavi, a ne tek samo oni koje treba ocijeniti. Ovo je škola u kojoj se uz lipov čaj i madelein kolačiće, putuje na stručnu praksu u druge zemlje, rade kalendari s vlastitim fotografijama prepoznatljivih dijelova zavičaja, ali i obilježava Tjedan afroameričke povijesti i godišnjica smrti Arethe Franklin. 

S toga uistinu ne čudi da su se čak tri profesorice slavonskobrodske Ekonomsko-birotehničke škole našle na nacionalnoj listi najboljih profesora. To su: Ivana Opačak, prof. Hrvatskog i Engleskog jezika, Mirta Kos Kolobarić, prof. Engleskog jezika i Marija Deanković, stručna suradnica školski knjižničar.

- Ravnatelj je ponosan na njihov uspjeh, a iskreno koji ravnatelj ne bi bio ponosan jer je ovo uistinu jedan veliki uspjeh i promocija za školu, ali svakako prije svega rezultat rada tih profesorica. Njihov rad i priznanje koje su dobile poticaj je i ostalim djelatnicima da se rad i trud isplate - s ponosom govori ravnatelj Mato Čaklovac, prof. povijesti i etnologije.

One su, za razliku od njega, nešto skromnije. Priznanje im, kažu sve tri, puno znači, ali prije svega veseli ih i raduje rad s djecom, a nagrada je došla kao rezultat njihova uživanja i predanosti pozivu kojeg su odabrale kao životni.

- Ja sam u ovoj profesiji gotovo 20 godina. Iza mene je jako puno generacija i projekata, uradaka i rezultata. Naprosto željela sam vidjeti gdje su oni koji su još bolji od mene, kamo bih trebala krenuti ako bih željela biti još i bolja i realno gdje je moje mjesto u ovoj struci. Stoga sam ostala pomalo razočarana da nije bilo nekakve rang liste koja bi mi dala tu vrstu mjerljivosti, ali dobiveno priznanje je ipak dokaz da to što radim vrijedi i prepoznaje se - kaže prof. Opačak, koja je, da bi se prijavila, morala, kaže, prvo ohrabriti samu sebe i prevazići nelagodu jer je to bio jedini put da dobije odgovor na pitanje gdje je u svojoj profesiji. Mada, ono što je vodi je ljubav prema onome što radi.

'Ja se ne osjećam ni potplaćenom, ni obezvrijeđenom'

- U mom razredu su moji đaci, naši projekti, naše aktivnosti, naši rezultati i ne mogu nikako reći da sam zapostavljena. Mene srce nosi evo već 20 godina. Ja sam jako sretna i ne osjećam se uopće ni potplaćenom ni obezvrijeđenom. Jednostavno me to ne opterećuje, ali ne bih ja sada smjela biti nepoštena i očekivati od svih ljudi da žive od entuzijazma, od ljubavi prema svom pozivu i od rezultata - osvrnula se prof. Opačak i na štrajk. Slično razmišlja i njena kolegica Mirta Kos Kolobarić, profesorica Engleskog jezika, koja u Ekonomsko birotehničkoj školi radi već 21 godinu.

I sve te godine, bez obzira na visinu prihoda nije žalila slobodnog vremena za rad sa svojim učenicima, koji, kaže, itekako dobro prepoznaju i osjete kada im netko daje više. Onda i oni 'odgovaraju' aktivnošću i kreativnošću.

- Ovo je jedno veliko priznanje za moj rad i vrijeme koje je uloženo u različite projekte i vannastavne aktivnosti s učenicima To je jedno vrijeme koje je žrtvovano i od svoje obitelji pa je samim tim što je vrednovano i priznato jedan veliki uspjeh za mene. Prijavili smo se bez nekog velikog uvjerenja da ćemo nagradu i dobiti, ali evo htjeli smo malo vidjeti gdje stojimo mi u tom cijelom sustavu među svim tim profesorima koji su se prijavili. Na naše iznenađenje priznanje smo dobili i ono je svakako poticaj za dalje, ali bez obzira na to mi smo jednostavno po prirodi takve osobe da ćemo uvijek s učenicima pokušati izvući nešto više. I kroz projekte i kroz različite aktivnosti, natjecanja. - pojašnjava profesorica Kos Kolobarić. 

Nagrada je veliko priznanje i za njihovu kolegicu koja doduše ne radi izravno u razredu, no učenici su ti koji i nju 'drže' i motiviraju. Ona je, naime, 'krivac' za brojne EU projekte kojih je ova škola imala do sada šest, a ove godine odobrena su im još četiri. 

 I to učeničko prepoznavanje ulaganja sebe u njihovu budućnost najveće je priznanje koje ove tri profesorice mogu dobiti. Još je veća vrijednost činjenica da su one toga itekako svjesne.

Najveće priznanje su njihovi učenici

- Ovo je potvrda za mene, za moj rad, za moju struku, jer nekako knjižničari su uvijek u pozadini. Ne ističemo se toliko pa smatram da time dižem i vrijednost svoje struke jer nas je bilo nekih 14 od ukupno 510 nagrađenih. Veliki je to poticaj i potvrda moga rada, zalaganja, truda. Ja sam zadnjih pet godina bila koordinator šest projekta od toga pet Erasmus plus i jednog IPA predpristupnog projekta koji su svi zajedno bili u vrijednosti 2,4 milijuna kuna.  Svaki puta kažem neću više dosta mi je, jer sve to oduzima puno slobodnog vremena i truda, ali kad vidim djecu kako im bude lijepo na stručnoj praksi, kako to lijepo prođe onda opet nagodinu pišem novi projekt - govori Marija Deanković, stručna suradnica školski knjižničar dodajući kako je priznanje dokaz da i drugi primijete da rade nešto i izvan svog opisa posla.

Jer, uistinu, u opisu posla nisu onaj lipov čaj i madeleine kolačići s početka članka. Ali kada znate da takvim pristupom, koji je za vas svakodnevica, a za druge neuobičajen, kod mladog čovjeka u današnje vrijeme potaknete ljubav prema čitanju, a on je k tomu učenik Ekonomsko birotehničke škole smjera ekonomist, onda veće nagrade za vas kao stručnjaka nema.

- Počela sam čitati kada sam krenula u srednju školu zato što profesorica nije tražila da prepričavamo fabulu već je tražila da donosimo neka iskustva iz našeg života čime nam lektire postaju puno zanimljivije. Ona me potaknula. I Proust mi je, iako težak ipak zanimljiv - kaže Matea Krijan, koja je zahvaljujući svojoj profesorici i njenom odnosu prema radu zavolila čitati.

- Ovo je treća generacija s kojom radim čajanku i sretna sam što ju imamo, jer mi u njoj uživamo. Njena je najveća vrijednost oživljavanje njihovih uspomena. Sjetit će ih možda na baku, majčine kolače ili nešto drugo, a ja ću dobiti neku drugu dimenziju njih koju čuvam u srcu, koju ne mogu ispredavati. I to je svrha. Ne mnoštvo informacija koje će oni, budimo realni, moći naći vrlo jednostavno kad god im budu trebale, ali te osjećaje koje će ponijeti to se može stvarati samo sada - kazuje prof. Opačak.

Da je na pravom putu dokazuje i njen učenik Mario koji je, tvrdi, siguran da će se kolačića, čaja i sata na kojem ih je kušao sjećati za cijeli život. I to učeničko prepoznavanje ulaganja sebe u njihovu budućnost najveće je priznanje koje ove tri profesorice mogu dobiti. Još je veća vrijednost činjenica da su one toga itekako svjesne. Kada bismo barem u hrvatskim školama imali daleko više Ivana, Mirti i Marija. S njima nam reforma školstva ne bi ni trebala. One ju već žive i provode. 

*Madeleines de Commercy, Julie Child:
2 jaja, pola šalice šećera, vanilin šećer, 1 šalica brašna, prstohvat soli, četvrtina žličice praška za pecivo, pola šalice otopljenog maslaca, pola žličice limunove korice.
Postupak: Prije svega, zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva. Šećer i jaja umutite pjenasto, oko 3-4 minute dok ne poprime blijedo -žutu boju. Nakon toga dodajte vanilin šećer ili ekstrakt, limunovu koricu, brašno, sol i prašak za pecivo, te smanjite brzinu miksera. Sporijim miješanjem, ključno je polagano dodavati otopljeni maslac dok ne umiješate sve sastojke. Smjesu razdijelite u kalupe za madeleine kolačiće i pecite 8-10 minuta.
Madeleine je najbolje poslužiti uz čaj ili kavu, ali u njima možete uživati i bez toga, dobar tek!