SLAVONSKI BROD - Nina Milinković, Paula Alković, Ema Šišmanović, Lorena Čolak i Petra Jurišić 17-godišnje su učenice 3.e. razreda Ekonomsko-birotehničke škole u Slavonskom Brodu. Kad su 2019. godine, nakon osnovne škole, izabrale smjer 'hotelijersko-turistički tehničar' kao sljedeću stepenicu obrazovanja, nisu ni sanjale koje će sve mogućnosti to otvoriti u njihovu životu.

Kao sudionice međunarodnog Erasmus projekta „Problem based learning", krajem veljače posjetile su Portugal i u njemu boravile šest dana. S njima smo razgovarali kao bi nam demistificirale takve projekte, otkrile njihovu stvarnu vrijednost i iznijele svoja osobna iskustva i stajališta.

- Letjeli smo iz Mađarske, iz Budimpešte. Prvi dan smo provele opušteno u glavnom gradu Portugala, Lisabonu, a navečer smo išle u grad u kojemu smo odsjele - Batalhu. S nama je u pratnji bilo petero profesora - Igor Bjelobabić, Maja Antolović, Mirna Vovk i Ivana Žalac. Finalni projekt bile su prezentacije koje smo radile nakon što smo posjećivale različita mjesta. - počinje Lorena priču o putovanju koje ih je obogatilo.

Spoj rada, učenja i zabave, upoznavanje novih ljudi i kultura, isprobavanje različitih nepoznatih i obično dalekih stvari,... - ono je što nosi svako putovanje, pa tako i ovo.

- Najviše mi se svidjelo upoznavanje i povezivanje s učenicima iz drugih zemalja - Italije, Njemačke i Portugala. Komunicirali smo na engleskom jeziku, družili se, međusobno si pomagali. Veliko je bogatstvo steći prijateljstva s ljudima koje inače ne biste imali priliku upoznati. - kazala je Nina.

- Erasmus je poseban upravo po upoznavanju brojnih novih prijatelja i sklapanju novih prijateljstava. Fotografije su uvijek lijepa uspomena na to. Sada imamo mnoga mjesta u kojima nas netko može ugostiti. Svega što smo zajedno prošle sjećamo se rado. Erasmus je velika prilika - i za putovanje i za upoznavanje i za učenje. - dodaje Lorena.

Kada je njih pet otišlo na šestodnevno putovanje, u razredu je ostalo tek trinaestero učenika. Mada neke od njih međusobno nisu bile pretjerano bliske, to su nakon ovog putovanja postale. Naučile su koliko je bitno razumijevanje tuđih želja i potreba, ali i pružanje podrške u trenutcima koji su drugima stresni više no nama samima.

- Nismo se zbližile samo sa stranim ljudima nego i međusobno. Bile smo same, usmjerene jedna na drugu u slučaju problema, imale smo iste izazove i zajedno smo rješavale probleme. Naše profesore sada također doživljavamo drugačije. Oni su nam tamo postali prisniji, za sve su bili uz nas. Bilo je zanimljivo slušati o novoj kulturi, probavati hranu netipičnih okusa. Oduševila su me njihova jela, plaže, špilje,... sve je znatno drugačije nego kod nas, većina jela uključuje morske plodove i njihovi deserti su uistinu vrhunski. Puno je posebnosti i svašta smo novo naučile. Putujući smo spoznale koliko smo, zapravo, mali. Ono što se nama činilo velikim poput metropole, kod njih je tek obični gradić. - kazala je Paula, posebno oduševljena novim okusima koje je spoznala u Portugalu.

Odlazak u škole koje su - u svakom smislu - miljama daleko od hrvatskih, također je jedno od nezaboravnih iskustava s ovakvih putovanja. Jedan takav ogromni portugalski obrazovni kompleks fascinirao je brodske učenice.

- Najzanimljiviji dio bila mi je komunikacija s različitim ljudima. Morali smo naučiti raditi i s onima koji nam se možda manje sviđaju, naučiti rješavati prepreke u komunikaciji i pomagati jedni drugima. Bilo je lijepo vidjeti taj zajednički trud za zajednički cilj. Bilo je uistinu nevjerojatno vidjeti portugalske škole i kako izgleda dan jednog učenika. Doslovce imaju velike školske komplekse u kojima se nalaze učenici od 1. razreda osnovne pa sve do kraja srednje. Svi su zajedno, imaju velike dvorane, veliku knjižnicu, restoran,... Bliski su profesorima jer tamo provode gotovo cijeli dan. Imaju i puno odmora, kao i različitih aktivnosti. Sve izgleda kao neko naselje i atmosfera je izvrsna, druže se i međugeneracijski. Kantine, ponuda hrane,... sve je to prilično neusporedivo s hrvatskim školama. - dio svog iskustva prenijela nam je Ema.

Dok su djevojke uživale, roditelji su se brinuli. Ipak, sretni su i zadovoljni jer su njihova djeca dobila ovu neponovljivu i veliku priliku već u srednjoj školi.

- Roditelji su morali znati svaki detalj putovanja. No, od samog početka podržali su me u sudjelovanju u projektu. Putovanje, boravak u hotelu, hrana i obilazak destinacija su nam pokriveni, a roditelji nam daju samo džeparac - ako žele. Nastavnici su imali povjerenja u nas pa smo imale priliku samostalno obilaziti grad te na taj način razvijati osobne vještine snalaženja u prostoru, drugačijoj kulturi i slično. - otkriva Petra

Prije 'korone' motivacijska su pisma bila osnovni selekcijski element kada je u pitanju izbor učenika za takva putovanja. Kasnije je postalo dovoljno poznavanje engleskog i ispunjavanje uvjeta vezanih za epidemiološke mjere (procijepljenost, preboljenje i slično, dobili su veliku ulogu). No, bez obzira na to - naše sugovornice poručuju kako bi se u takvim putovanjima trebao okušati svatko.

- Ovo nam je potvrdilo da želimo putovati. Nekomu je to stres, nama je bilo zadovoljstvo. Ispunjava nas vidjeti nešto drugačije i novo. Teško je prenijeti čitav doživljaj. Možemo o tomu pričati satima, ali tek kad odete na ovakvo putovanje, shvatite koje su prednosti i plusevi Erasmusa. Bilo bi dobro da kod nas postoji agencija koja se bavi takvim projektima kako bi učenici brodskih škola u njima mogli češće sudjelovati. Ovako je sve na leđima i volji nastavnika koji obavljaju prilično težak zadatak. No, sve bih ponovila i sudjelovala bih u još takvih projekata. Ako jezik nije prepreka, svakako se treba odvažiti. Nakon ovoga, želimo putovati još više, a kako je naš smjer, hotelijersko-turistički tehničar, vezan baš za to, u budućnosti se vidimo na Jadranu, ali i u drugim dijelovima svijeta. - poručila je Lorena, a cure su se s njom složile.