SLAVONSKI BROD - „Da sam ja netko...“ maštao je davno Davorin Popović kako bi mijenjao stvari nabolje, u cijelom svijetu. Želio bi to, kad bi mogao, svatko od nas, ali je za konkretno djelovanje, shvati to čovjek prije ili kasnije, uputnije držati se one „Misli globalno - djeluj lokalno“.

Nadovezujući se na članak o 'par excellence' demokratskom instrumentu, kojim Gradska uprava stanovnicima Slavonskog Broda pruža priliku da iznesu svoje mišljenje i prijedloge za trošenje gradskog proračuna, upitali smo pojedince što bi općenito poboljšali u Slavonskom Brodu.

- Budući da redovito vozim bicikl, voljela bih kada bi bilo još više biciklističkih, ali i pješačkih staza. Primjerice, ploče na nasipu do Poloja u jako su lošem stanju i netko od starijih tu bi mogao nastradati. S tim je povezan i problem s rasvjetom. U mojoj ulici gori svako drugo svjetlo. Znam da je to radi uštede, ali je voziti u takvim uvjetima vrlo opasno. U gradu bi trebalo biti više sadržaja za djecu, a nevjerojatnom smatram činjenicu da neki dijelovi grada, Janiševac, na primjer, još uvijek nemaju kanalizaciju. Bilo je priče da će se to riješiti nekim europskm projektom - kazala je gospođa S. I. (54).

Dvije godine starija gospođa Ana Krijan više se osvrnula na ekonomsku situaciju.

- Definitivno bi Grad trebao poduzeti što god može da se olakša zapošljavanje mladih i samozapošljavanje. To je danas veliki problem. Također bi više brige trebalo posvetiti najugroženijim skupinama, kao što su umirovljenici i osobe s invaliditetom.

Zanimljive poslovne ideje, koje bi pridonijela zapošljavanju i napretku, ima Alen Rukavina (31).

- Za grad bi bilo sjajno kada bi imao spalionicu otpada. One su u svijetu sasvim uobičajene, imate ju u centru New Yorka. Takozvanim „Waste to Energy“ (eng. „Od smeća do energije“) izgradio bi se pogon koji ne zahtijeva gorivo ni detaljno razdvajanje otpada, a rješava problem njegova odlaganja, te na kraju proizvodi struju i toplu vodu - objasnio je, uz komentar da bi se rezerva žiteljia Slavonskog Broda prema bilo čemu što „miriše“ na zagađenje lako prevladala kad bi za izgradnju spalionice postojala politička volja. Ona je potrebna i da bi investitora u gradu bilo što više.

- Imamo tu industrijsku zonu i Grad bi trebao, koliko je moguće, smanjiti namete da privuče ulagače i da se ljudi zaposle.

Potom se osvrnuo na probleme „iz ulice“.

- Slavonski Brod je u pogledu infrastrukture znatno napredovao, ali još uvijek ima mjesta za poboljšanje. Recimo, na „Hebrangu“ parkirališnih mjesta naprosto nema dovoljno za toliko mnogo stanovnika. Glavna cesta, uz Glogovicu, mogla bi se vrlo lako proširiti nekoliko metara tako da se automobili ne parkiraju sa strane i ne otežavaju promet. Kontejnera bi isto tako trebalo biti više, na primjer, onaj za papir uvijek je pun. Mnogi su oštećeni, napuknuti ili bez točkova.

S obzirom na to da Slavonski Brod teži postati studentski grad, dobro je čuti i njihov glas. Braća Marijić, Kruno i Luka, studenti u 20-ima, objasnili su što bi valjalo mijenjati da ni oni ni drugi studenti ne odabiru Osijek i Zagreb mjesto svoga grada.

- Trebalo bi na slavonskobrodskim fakultetima otvoriti smjerove koji zasad postoje u drugim gradovima. Odlično je što u Slavonskom Brodu može studirati informatika, ali ja kao student građevine moram zbog toga u Osijek. Na njega bi se Brod mogao ugledati i po pitanju studentskih domova i menzi, odnosno menija - predložio je svoja rješenja Kruno Marijić, koji se s bratom Lukom slaže da je za studentski život „izvan fakulteta“ Slavonski Brod ravnopravan Osijeku.

Luka, kao i brat, zbog studija mora u drugi grad, iako taj studij postoji i u Slavonskom Brodu.

- Treća sam godina menadžmenta, ali specijalizaciju moram nastaviti u Zagrebu. Da je to moguće u Brodu, naravno da bih ostao.

Iz prijedloga i komentara rečenih i drugih sugovornika, može se iščitati da stanovnici Slavonski Brod generalno smatraju dobrim za život jer, kako je rekao jedan od braće Marijić, „u gradu imaš sve što ti treba“. Velik broj zamjerki odnosi se na infrastrukturu, ali osim što je to komunalno „opće mjesto“, na koje se žale i stanovnici najuređenijih europskih gradova, Brođanima, u tom segmentu, ne promiču i veliki pomaci koje je Grad napravio. Posebno je pitanje ekonomije, gdje treba, to je jasno po svim statistikama, još mnogo raditi. Priča o (ne)zaposlenosti i investicijama zapravo nema „ni početak ni kraj“, to je globalni problem, ali žitelji Slavonskog Broda svakako očekuju da Grad, kao samoupravna jedinica, doprinese rješavanju tog problema „u svom dvorištu“.

Koliko god se neki prijedlozi činili, kako ih je nazvao Alen Rukavina, „utopističkim“, treba ih iznositi jer sve kreće od ideje. Ona je, uz hrabrost, od vitalnog značaja za poduzetništvo i razvoj. Pored toga, možda nije na odmet ni ona „sindikalna“: svjesno tražimo previše da bismo, na kraju, dobili koliko trebamo.