Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda možemo očekivati da i mi umremo sretni.
REŠETARI - Osnovna škola Ante Starčević iz Rešetara, zajedno s Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata i općinskom upravom, 16. rujna 2015., tradicionalno, obilježili su Dan sjećanja na 28 žitelja općine poginulih u borbi i/li stradalih tijekom Domovinskog rata.
Kod spomen obilježja, preko puta škole položili su vijence i zapalili svijeće. Nakon odavanja pošte minutom šutnje i zajedničkom molitvom, ravnatelj škole, Tihomir Batalo, obratio se prisutnima te, između ostalog, istaknuo: Učeći povijest samo iz udžbenika, brzo ju možemo zaboraviti, no učeći odlaskom učenika na spomen obilježja iz Domovinskog rata sigurno ćemo više naučiti i zapamtiti kako smo teško i s velikom žrtvom došli do samostalnosti.
Ono što ovaj događaj izdvaja iz uobičajenih parada z ažive i ceremonija 'odavanja počasti za mrtve' jeste činjenica da u prvom planu nije bila politička demagogija i rutinsko alibi dolaženje te u prvi plan isticanje aktualnih društvenih lidera. U ovom svečanom događaju, u prvom planu bili su članovi literarne i dramsko-recitatorske skupine te zbor škole. I Njihovi mentori dakako.
Program manifestacije „Da se ne zaboravi"
1. Drago
Ivanišević: Hrvatska - čitao učenik Jura Polinčić, 2.a razred
Ni
brda nisu, ni doline, ni rijeke, ni more,ni oblaci nisu / ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska... / Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda / Hrvatska je riječ koju naučih od majke / i ono u riječi mnogo dublje od riječi / i ono dublje s Hrvatskom me veže / s Hrvatskom Hrvata / s patnjama njinim / sa smijehom i nadom / s ljudima me veže / te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi / i kud god idem sa mnom je / Hrvatska.
2. Siniša
Glavašević: Priča o ljubavi - čitala učenica Lucija Kolić, 8.a razred
Vrijeme
u kojem živimo toliko je nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio, ili
bolje da se rodi u neko drugo vrijeme i drugi put, i to samo zato što u ovom
vremenu nema dovoljno ljubavi za sve. Uzalud velike kuće, skupi automobili,
zimovanje na visokim Tatrama, Garmisch-Partenkirchenima, uzalud skupi parfemi,
brifinzi, sve je to izmaglica pravog života.
Čovjek se opušta u narkotičnim
prevarama, vješto izmišljenim tajnim životnim putovima i, kada jednom bude
kasno, kada zatvorenih očiju pred vlastitim promašajima dočeka zrelu životnu
dob, odjednom shvati da je prekasno za novi početak. Kraj je tu, možda već
proviruje iza prvog ugla. Nema načina da ukradete godine, ukradete sreću - ako
ljubavi nema.
Može vam se pričiniti sunce i radost, možete pomisliti da je vaš
uspjeh potpun u ordenju, u sjenama velikih, ali gledao sam mnoge koji i praznih
džepova uspravno hodaju ovim gradom. Njihova radost u neimanju mnogo je veća.
Jer oni imaju grad.
Imaju
prijatelje. Imaju dušu. Nisu imali novac za Zagreb, Beč, Prag. Njihov je novac
ostao u čašama ispijenim s prijateljima s kojima su poslije čekali svanuća na
hrvatskim barikadama. Nekima je to čekanje bilo predugo pa smo ostali bez njih.
Ali mi svi dobro znamo gdje su. Ako nam život omogući da naša ljubav ovlada
nama, kao što je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, možda
možemo očekivati da i mi umremo sretni.
3. Zbor Pjesma: Iznad polja makova - pripremila učiteljica Danijela Šmuljić Matošević
Idejno rješenje spomenika izradio je Miroslav Župančić, a njegovi autori i izvođači radova su: Miroslav Župančić, Ivan Jelančić i Antun Kao
