Otpad više nije samo komunalni problem nego izvor papira, plastike, metala, stakla, biootpada, drva i goriva iz otpada...
Ususret konferenciji Waste to Energy IV koja će biti održana početkom listopada u Slavonskom Brodu, za PlusPortal piše dr. sc. Tomislav Lukić - predsjednik Međunarodne akademije održivog razvoja (MAOR). Članak se naslanja na ranije objavljene tekstove istog autora na PlusPortalu kojima se stručno analiziraju akltualni problemi u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj.
Godinama na različitim kongresima i konferencijama upozoravam da komunalne tvrtke moraju prestati biti isključivo političko-socijalna kategorija kojom se upravlja kroz nerealne cijene, stranačke interese i kratkoročne odluke.
One moraju postati profesionalno vođeni, tehnološki modernizirani i tržišno sposobni nositelji kružnoga gospodarstva, uz očuvanje svoje javne i socijalne odgovornosti. Upravo ćemo o toj nužnoj transformaciji razgovarati na konferenciji Waste to Energy IV, koja će se 1. i 2. listopada 2026. održati u Slavonskom Brodu.
Od javne higijene do upravljanja resursima
Komunalna poduzeća desetljećima smo promatrali prvenstveno kao javne službe zadužene za odvoz otpada, čistoću ulica i očuvanje javne higijene. Njihova uspješnost mjerila se redovitošću odvoza, brojem spremnika i količinom otpada uklonjenog iz naselja. Kružno gospodarstvo danas potpuno mijenja takvu ulogu.
Otpad više nije samo komunalni problem nego izvor papira, plastike, metala, stakla, biootpada, drva i goriva iz otpada. Ako su te frakcije postale tržišna roba, tada komunalna poduzeća više nisu samo javni servis. Ona postaju prvi sudionici tržišta sekundarnih sirovina.
Upravo kroz njihove sustave prolaze najveće količine komunalnog otpada. Komunalna poduzeća prva dolaze u posjed materijala koji nakon odvojenog prikupljanja, sortiranja i obrade može ponovno postati industrijska sirovina. Ipak, ona najčešće ne ostvaruju punu vrijednost tih tokova.
Privatni sektor preuzima čiste, stabilne i profitabilne frakcije, dok komunalnom sektoru ostaju miješani otpad, biootpad, onečišćena ambalaža, glomazni otpad i druge frakcije čija je obrada skupa. Vrijednost se izdvaja iz sustava, a najveći dio troška zadržava unutar javne usluge.
Foto: PLUS
Javna odgovornost u neravnopravnoj tržišnoj utakmici
Komunalna poduzeća zato ne mogu poslovati prema istoj logici kao privatne kompanije. Ona moraju pružiti univerzalnu uslugu svim građanima, neovisno o udaljenosti, gustoći naseljenosti i ekonomskoj isplativosti pojedine rute. Moraju održavati sustav i kada određeni tok otpada nema tržišnu vrijednost te reagirati u izvanrednim situacijama.
Privatna tvrtka može birati profitabilne materijale i korisnike, dok javno poduzeće mora preuzeti i ono što tržište ne želi. Zbog toga samo formalno otvaranje tržišta ne stvara ravnopravno tržišno natjecanje. Najveća prepreka transformaciji ipak je cijena komunalne usluge.
U mnogim lokalnim zajednicama ona se određuje socijalno i politički, a ne prema stvarnim troškovima prikupljanja, prijevoza, obrade i odlaganja otpada. Takva cijena često ne pokriva ni redovno poslovanje, a kamoli ulaganja u sortirnice, kompostane, RFID spremnike, digitalne sustave, pametnu logistiku, umjetnu inteligenciju ili proizvodnju kvalitetnih sekundarnih sirovina.
Kada se cijena godinama održava ispod ekonomski opravdane razine, razlika se pretvara u dugove, zastarjelu opremu, odgođeno održavanje i ovisnost o povremenim proračunskim intervencijama.
Socijalno-političke cijene koče modernizaciju
U kojoj mjeri takve tvrtke bez snažne pomoći lokalne i državne razine mogu postati moderne i tržišno orijentirane? U vrlo ograničenoj mjeri. Vlastitim prihodima mogu provesti pojedinačna poboljšanja, ali teško mogu financirati cjelovitu tehnološku transformaciju.
Od njih se istodobno očekuju niska cijena, univerzalna usluga, ispunjavanje sve strožih europskih ciljeva, tržišna konkurentnost i velika ulaganja. To nije održiv poslovni model. Ako se ne osiguraju kapital, regulatorna stabilnost i upravljačka autonomija, takav zahtjev ne vodi reformi nego postupnom financijskom iscrpljivanju komunalnog sektora.
Foto: Odlagalište d.o.o. Nova Gradiška
Transformacija traži podjelu odgovornosti
Transformacija je moguća samo uz podjelu odgovornosti. Cijena javne usluge mora postupno postati troškovno utemeljena, dok se socijalna zaštita treba provoditi ciljanim subvencijama za ugrožena kućanstva, a ne umjetnim održavanjem niske cijene za sve korisnike.
Lokalna i državna razina moraju sudjelovati u financiranju početne modernizacije kroz kapitalna ulaganja, jamstva, povoljne kredite, fondove i razvoj regionalne infrastrukture. Istodobno, komunalnim poduzećima treba omogućiti profesionalno upravljanje i kontrolirano tržišno djelovanje.
Javna usluga i tržišni model moraju djelovati zajedno
Najodrživije rješenje nije potpuna komercijalizacija javne usluge, nego dvostruki poslovni model. Javni dio tvrtke mora osiguravati dostupnu, sigurnu i kvalitetnu uslugu, dok tržišni dio treba razvijati sortiranje, prodaju sekundarnih sirovina, kompostiranje, proizvodnju bioplina, digitalne platforme, industrijsku simbiozu i energetsku oporabu ostatnog otpada.
Troškovi i prihodi tih djelatnosti moraju biti transparentno razdvojeni, a prihodi od materijala i energije trebaju ostati u sustavu i koristiti se za njegovu modernizaciju. Budućnost je i u regionalnom povezivanju. Mala i međusobno izolirana komunalna poduzeća teško mogu osigurati količinu, kvalitetu i kontinuitet sekundarnih sirovina koje traži industrija.
Regionalni centri mogu objediniti materijale, smanjiti logističke troškove i povećati pregovaračku snagu javnog sektora. Digitalizacija će pritom biti jednako važna kao kamioni i postrojenja. Bez pouzdanih podataka o količini, kvaliteti, podrijetlu i cijeni materijala nema sljedivosti, ozbiljne industrijske simbioze ni funkcionalnog tržišta sekundarnih sirovina.
Foto: PLUS
Od upravljanja otpadom do upravljanja vrijednošću
U 20. stoljeću komunalna poduzeća upravljala su otpadom. Početkom 21. stoljeća počela su upravljati materijalnim tokovima. U sljedećem desetljeću morat će upravljati vrijednošću koja se u tim tokovima nalazi. Njihova uspješnost više se neće mjeriti samo tonama odvezenog i odloženog otpada, nego količinom i kvalitetom sekundarnih sirovina, komposta, bioplina i energije vraćenih u gospodarstvo.
Bez snažnih, tehnološki moderniziranih i financijski održivih komunalnih poduzeća nema uspješnog kružnog gospodarstva. Ona nisu njegova posljednja karika, nego početna točka.
Pitanje stoga nije samo trebaju li postati tržišni akteri, nego jesmo li im spremni osigurati realnu cijenu usluge, početni kapital, ravnopravne tržišne uvjete i upravljačku slobodu. Bez toga će nova uloga komunalnih kompanija ostati politička deklaracija, a ne stvarna gospodarska transformacija.
„Komunalne kompanije ne mogu postati tržišni akteri sve dok od njih tražimo da posluju po socijalnim cijenama, ulažu po tržišnim uvjetima i same snose trošak javne odgovornosti. Njihova transformacija nije samo pitanje boljeg upravljanja, nego zajednička obveza lokalne i državne vlasti da osiguraju realnu cijenu usluge, početni kapital i ravnopravne tržišne uvjete. Bez snažnog komunalnog sektora kružno gospodarstvo ostat će političko obećanje, a ne gospodarska stvarnost".
