AP/SBplus
337
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Dvije fotografije - jedna iz prošlosti, druga iz sadašnjosti - pričaju priču o vremenu, ponosu i propadanju. Nekada najljepša vatrogasna zgrada u Hrvatskoj, smještena na Trgu svetog Florijana, danas stoji na raskrižju prošlosti i neizvjesne budućnosti.
Organizirano vatrogastvo u Slavonskom Brodu seže još u 1872. godinu, kada je osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo. Profesionalna vatrogasna postrojba, osnovana 1948. godine, tijekom desetljeća mijenjala je nazive i organizacijsku strukturu, ali vatrogasni dom ostao je kao trajni svjedok njihove prisutnosti i posvećenosti zajednici. Zgrada, podignuta 1902. godine, dugo je bila simbol sigurnosti, arhitektonske ljepote i predanosti onih koji su čuvali grad od vatrene stihije.
Tijekom godina, vrijeme nije bilo milosrdno. Danas su na tornju vidljivi znakovi propadanja - drveni i metalni dijelovi prijete urušavanjem, a propadanje briše nekadašnju eleganciju građevine.
Kada je Grad Slavonski Brod iznio ideju o obnovi zgrade i njezinoj prenamjeni u dječji vrtić, ona je naišla na prepreku. Dobrovoljno vatrogasno društvo, iako malobrojno, zadržalo je pravo upravljanja prostorom i spriječilo prenamjenu. No, to ne znači da priča vatrogasnog doma mora završiti u tišini i propadanju.
Ova zgrada pripada svima - i vatrogascima koji su je koristili desetljećima i građanima koji su kroz generacije gledali kako se uzdiže iznad grada. Umjesto podjela, možda je došlo vrijeme za dijalog. Ako već nije postala vrtić, može li postati nešto drugo? Može li se pronaći rješenje koje će uvažiti prošlost, ali i osigurati budućnost zgrade?
Grad, DVD i građani - svi dijele odgovornost, ali i mogućnost da pronađu rješenje. Možda je vrijeme da se okupe za istim stolom, bez optuživanja i podjela i pronađu način kako udahnuti novi život vatrogasnom domu. Jer ovo nije samo pitanje jedne zgrade, već odnosa prema povijesti, nasljeđu i zajedničkoj budućnosti.
Danas, kada promatramo dvije fotografije - onu nekadašnjeg sjaja i onu današnje zapuštenosti - pitanje nije tko je kriv, već tko će biti dovoljno hrabar da napravi prvi korak prema obnovi. Ona sada već postaje i sigurnosno pitanje jer pokraj zgrade, ispod tornja, svakodnevno prolaze vozila, pješaci, učenici,...