SLAVONSKI BROD - Subota je, kako smo pisali, bila „udarni dan" brodske HDZ-ove mladeži. Večernjim programom u Knjižnici, njihov predsjednik Marko Šimić, mladi diplomirani pravnik, uvodno pozdravljajući nazočne, a među njima i jedinog, sada pravog političara, kandidata za gradonačelnika Dragana Jelića, u nastupu demonstrirao je sigurnost i odmjerenu, konciznu retoriku, primjereniju već iskusnim političarima i govornicima. Jelić je u dvije tri rečenice iskazao potporu mladima i njihovoj namjeri opisanoj u uvodu ovog članka.

Cijeneći intenciju organizatora, Mladeži HDZ-a Brodsko-posavske županije, mladima pružiti priliku javno prezentirati vlastitu kreativnost i dosege na različitim stvaralačkim područjima, a razlogom Svjetskog dana poezije, i osvrćući se na predstavljanje mladih pjesnika, koliko god osjećao bliskost s poetama, ali zbog onoga što sam čuo i kako sam čuo, odmah u početku bih mogao  krenuti iskazom rezignacije i vrlo slabom, najslabijom, ocjenom. Dakako, ako je samo o poeziji riječ.

Različite poetike i kvalitativna ujednačenost

Troje autora - Anđela Bionda, Josip Rakić i Antonio Gavran - mlade su osobe posve različite poetike. Ako ova riječ nije prejaka za ono što su prezentirali jer ne treba biti posebno kritičan a da se najjednostavnije kaže - pred njima je, generalno, dalek put do pjesništva.

Anđela Bionda i Josip Rakić imaju objavljene zbirke iz kojih su kazivali svoje stihove, a Antonio Gavran u rukopisu ima petstotinjak pjesama.

Rakićeva zbirka „Priče moga Dide" programatska je, a sam autor, koji dolazi iz Ruščice, objašnjavajući svoj „program" kaže: „Tko zna - nek se podsjeća, a tko ne zna - nek se uči". Očito svjestan svoje autorske „kvalitete" i pozicije među pjesnicima, Rakić je samokritičan, ali i odlučan ne osvrtati se toliko na formu, koliko mu je važan sadržaj i namjera -  stihovima istrgnuti iz zaborava slike iz zavičajne prošlosti i života slavonskog seljaka.

Anđela Bionda, studentica prava, čitala je lirske iskaze iz svoje knjige „Izvor sreće". Iako prožete melankolijom i sladunjavošću, njene, sebi okrenute pjesme, šalju i poruku potrebe uvijek u sebi zadržati djetinju ljubav i optimizam.

Antonio Gavran iz Donjih Andrijevaca svoja poetska razmišljanja, obilježena pitanjem smisla i egzistencije, iznosi u slobodnoj formi. Stil, širina razmišljanja i leksik ovog autora govore o njegovoj neupitnoj načitanosti i potencijalu no to su, kao i kod prethodna dva autora, tek naznake trasa kojim bi, možda, mogli doći do cilja.

Ukupnom dojmu večeri, svojim prekrasnim pučkim pjevanjem, najznačajnije su doprinijele djevojke iz ženske pjevačke skupine KUD-a „Kupina" iz Kupine.

Video prilog: Pjevačka skupina KUD-a „Kupina" i Josip Rakić. Audio: Marko Šimić,  Josip Rakić, Anđela Bionda i Antonio Gavran.