Iako zbog epidemije koronavirusa svečana dodjela županijskih nagrada i priznanja nije mogla biti održana 15. travnja kao i svake prijašnje godine, dobili smo priliku predstaviti vam jednog od najmlađih ovogodišnjih dobitnika. Kovanica od zlata ove je godine - među ostalima - otišla u ruke Roberta Matoka - natporučnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva iz Slavonskog Broda. Roberta je Brodsko-posavska županija nagradila za postignute uspjehe i rezultate 19. naraštaja vojnih pilota, a posebno za primjenu stečenih znanja i iskustava u području ratnog zrakoplovstva. 28-godišnji Brođanin koji trenutno živi i radi u Zadru za SBplus iskreno je odgovorio na nekoliko pitanja.

SBplus: Kakav je osjećaj dobiti županijsko priznanje prije tridesetog rođendana? Jesi li ponosan? Kako su reagirali tvoji bližnji na tu vijest?

'Velika prednost je što ljudi s kojima letiš, nakon kratkog vremena, postaju tvoja obitelj.'

Robert: Kada sam dobio obavijest za županijsko priznanje bio sam pomalo iznenađen, upravo zato što imam 27 godina, a Županija me prepoznala kao osobu koja je zaslužila ovako veliko priznanje. Osjećam zahvalnost kada netko prepozna rad i trud hrvatskih pilota te ponos jer imam priliku predstavljati svoj Grad i ljude iz ovog dijela Hrvatske kroz poziv vojnog pilota. Obitelj je prije mene saznala za ovu vijest pa su me s velikim oduševljenjem i ponosom obavijestili o priznanju. 

SBplus: Uživaš li u svom poslu? Koji su izazovi/prednosti/loše strane? Je li teško biti podređen služenju državi? Nedostaje li ti rodni grad?

Robert: Poziv vojnog pilota teško je promatrati kao posao, to je stil života, gdje kroz rad i odricanje letenje predstavlja jedan veliki užitak. Svaki let je poseban, uvijek postoje jednostavnije te zahtjevnije zadaće, no bitna karakteristika vojnog pilota je da se svakom letu pristupa s maksimalnom odgovornošću i detaljnom pripremom.

Uz letenje, velika prednost je što ljudi, s kojima letiš, nakon kratkog vremena postaju tvoja obitelj. Otac mi je bio branitelj, uz njega sam razvio veliku ljubav prema Hrvatskoj vojsci i domovini te mogu jedino osjećati ponos jer sam u mogućnosti služiti Hrvatskoj i građanima.

Nedostaje mi Slavonija i trudim se, kad god imam slobodnog vremena, posjetiti obitelj i prijatelje.

SBplus: Koliko je teško postati vojni pilot? Komu bi preporučio to zanimanje? Kako si se sam za njega odlučio te je li ispunilo tvoja očekivanja?

Robert: Tko želi postati vojni pilot mora znati da je potrebno mnogo rada i odricanja koje se nastavlja kroz jedno cjeloživotno školovanje, jer uvijek postoji mjesta za nadogradnju znanja i sposobnosti, ali proces školovanja i obuke je posložen tako da nakon svakog uspješno završenog dijela znaš da si korak bliže cilju da postaneš vojni pilot.

Oduvijek sam gajio ljubav prema zrakoplovstvu, još kao dijete sam sastavljao makete zrakoplova, čitao knjige i gledao filmove o raznim pothvatima pilota. Kroz cijelo školovanje sam razmišljao o pozivu vojnog pilota, no prije upisa na fakultet i prijave nisam bio siguran u vlastite sposobnosti da postanem vojni pilot, no nakon razgovora s ocem, prijavio sam se te nakon uspješnog liječničkog pregleda i selekcijskog letenja, upisao sam studij za vojnog pilota.

Prije nego sam postao vojni pilot imao sam određena očekivanja, koja su bila daleko manja od onog što sam zaista doživio kada sam prvi put poletio te od onoga što i dalje osjećam kada sjednem u kabinu helikoptera. Poziv vojnog pilota bih preporučio svima koji su spremni prihvatiti izazov i odvažiti se letenju.

SBplus: Što osobno smatraš svojim najvećim uspjehom u profesionalnom, ali i privatnom smislu?

Robert: S obzirom na to da sam instruktor letenja na helikopteru, najveći uspjeh mi je vidjeti kada netko tko prije nije bio u doticaju s helikopterom, prvi put samostalno sjedne u helikopter te odradi zadaću. Najveći privatni uspjeh mi je što znam da je obitelj ponosna na mene.

SBplus: Koje planove imaš za budućnost? Kako vidiš daljnji tijek svoje karijere?

Robert: Trenutno sam instruktor letenja u Zadru te ću u skoroj budućnosti započeti obuku na borbeno-izvidničkom helikopteru „OH – 58D Kiowa Warrior", što će otvoriti potpuno novi list u mojoj profesionalnoj karijeri.