Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Zlatko Hasanbegović, Milan Bandić, Zdravko Mamić, Andrej Plenković, Ivica Todorić, Luka Rajić, Davor Šuker, Anto Đapić, biskup Vlado Košić... i stotine drugih 'velikih' i poznatih Hrvata ni do koljena mu nisu, kad je u pitanju osobna žar u borbi za nezavisnost hrvatske države. Dakako, puno ih je njegova statusa u koji se kunu hrvatski vjerski, politički, gospodarski, kulturni, sportski i drugi uglednici.

Od malena svi ga zovu Febo, mada pored prezimena Aničić, ili imena Zvonko, to nigdje pročitati nećete. Dapače, ne samo da mu nadimak u Hrvatskoj poznat nije, nego niti njegovih fotografija u javnosti nema, osim ovih par koje smo skinuli s Facebooka. Riječju, široj javnosti nepoznat je to čovjek, Slavonac hercegovačkog porijekla.

Međutim, ako već ne u široj, hrvatskoj, onda barem u brodsko-posavskoj javnosti, on i njemu slični, poznati bi trebali biti. Ali ni tu poznati nisu. Upravo Febo i njemu slični - a ne oni koji vlastitu ratnu anonimnost medijskom sveprisutnošću nadomještaju - svojim ratnim putem i postratnim ponašanjem u zajednici zaslužuju poštovanja vrijedni biti.

Mada prije rata 'običan' momak je bio, tijekom nošenja policijske, a potom ZNG odore u 3. bojni 3. gardijske brigade Hrvatske vojske, hrabrošću i znanjem, stekao je respekt i časnički status. Nakon rata, poštovanje u zajednici zaslužio je 'ne trošenjem' tako stečenog ugleda.

Četvrt stoljeća nakon Febinog odlaska u neizvjesnost, na 'staru godinu' 2016., donosimo jednu od paradigmatičnih informacija koja govori o statusu uglednog ratnika i umirovljenog časnika, samozatajno nastanjenog u rodnim Andrijevcima Donjim, tik uz Osnovnu školu koju su pohađali i on i njegova djeca: David, Tea i Tina. Supruga Mara taj posao obavila je u svojoj Strizivojni.

Odlaskom u mirovinu kao mlad čovjek, s relativno visokim primanjima, imao je više mogućnosti kako kratiti slobodno vrijeme. Umjesto u birtije i kladionice, Febo je mirovinu odlučio uložiti u kupnju manje kuće na kredit i školovanje djece. Nakon izvjesnog vremena, kuća je postala premala za peteročlanu obitelj te je od Ministarstva branitelja zatražio, i dobio, kredit od 80 tisuća kuna za proširenje stambenog prostora.

Na maloj obiteljskoj parceli u polju - nedaleko od roditeljske kuće 'blatnjare' u kojoj je odrastao - Febo sije sve što mu je potrebno kako bi uzgojio perad i svinje za vlastite potrebe. Na taj način, s jedne strane provodi autoterapiju, a s druge povećava kućni budžet.

Mada sredstva rada ostavlja na 'ranču', ponekad, Febo svojim traktorčićem od 15 kw s 'korpom' kući doveze plodove uzgojene u bašči ili gotove proizvode nakon klanja svinja. A, rekosmo, prvi je susjed mjesne Osnovne škole. Do vlastite dvorišne kapije - od 'stoljeća sedmog' - dolazio je putem koji je vodio u školsko dvorište (vidi kopiju plana).

Činio je tako sve do 7. studenog ove godine kad je ravnateljica škole, Mirta Degmečić, odlučila zabraviti sve prilaze školi. Dižući ograde ravnateljica je, ustvari, prisilila Febu neka, šest metara prije njegove dvorišne kapije, stane pred školskim katancem i proguta vlastiti ponos.

Naime, otkad je škole i Febine kuće taj mali prolaz bio je njihov zajednički put, iako je gruntovno školsko vlasništvo. Mada svjesna te činjenice, ravnateljica je odlučila ignorirati ju i postupiti na način kao da je Febo narodni neprijatelj. Kao da je školski parazit opasan po društvenu imovinu i loš primjer ponašanja djeci. Kao da će povremenim korištenjem tih šest metara ceste umanjiti vrijednost imovine Škole.

"Ma, ta kapija i nije tako loše rješenje, jer ljudi koji dolaze u Poštu nemaju gdje parkirati pa, dosad, svoja vozila ostavljali su uz našu dvorišnu zgradu. Na taj način, svakodnevno, provjeravali su je li, ili što nam je, Kata spremila uz kavu i piće na terasi", kaže Febo i dodaje: "Dakle, ne radio se o šteti koju bi mi nanijela ravnateljica škole, ili njezina pretpostavljena županijska pročelnica, Anica Vukašinović, nego se radi o demonsrtraciji prezira prema dosadašnjoj praksi koju sam kupnjom kuće naslijedio. Elementarna pristojnost je nalagala ravnateljici, kao susjeda, pozvati me 'na kavu', ili k meni 'na kavu' doći, te objasniti svoj plan ograđivanja Škole i Školske dvorane. Blagovremeno mi je trebala najaviti postavljanje kapije te objasniti zbog čega, barem ja, dok sam živ, ako već ne i moji nasljednici, odnosno drugi stanari kuće, ne mogu dobiti ključ kod kapije za povremeno korištenje tih šest metara ceste do našeg dvorišnog ulaza - kako ne bismo morali rušiti ogradu od ulice i na tom mjestu praviti novi dvorišni ulaz. Tek objasniti. Ja sam razuman čovjek i podržat ću svako razumno rješenje. Njihovim odnosom prema meni, a ne postupkom zatvaranja školskog dvorišta, te dvije gospođe ponizile su me. Kao čovjeka, a ne kao branitelja", zaključio je Febo.

Slučaj je paradigmatičan iz razloga što držimo kako ravnateljica Osnovne škole i njezina šefica, županijska pročelnica - Kolindi Grabar Kitarović, Ivi Josipoviću, Zoranu Milanoviću, Zlatku Hasanbegoviću, Milanu Bandiću, Zdravku Mamiću, Andreju Plenkoviću, Ivici Todoriću, Luki Rajiću, Davoru Šukeru, Anti Đapiću, biskupu Vladi Košiću i stotinama drugih poznatih hrvatskih 'velikana' - ne bi pod nos postavili kapiju i ključ u bravu kako bi ih spriječile povremeno koristiti šest metara društvenog puta za osobne potrebe.

Mada Febi ni do koljena nisu - kako napisasmo na početku.