U prostorima Rafinerije Brod, 31. listopada točno u podne, "potpisan je Protokol o suradnji između resornih ministarstava vlada Hrvatske i Republike Srpske o plinofikaciji tamošnje rafinerije", na svojim stranicama tako je izvijestila HRT. Sporazum su potpisali ministar zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske dr. sc. Tomislav Ćorić i ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić, a sve pod budnim okom suradnice 'kriminalca iz Laktaša', potpredsjednice Vlade Republike Srpske, Srebrenke Golić.

Želim da napomenem da je i u prethodnom periodu bilo sporazuma koji se odnose na samo jedan dio države BiH, ali nikada nitko od predstavnika vlada drugih država ili međunarodnih institucija nije niti pomislio da ga potpiše sa nižim nivoom vlasti, a da za to ne postoji suglasnost Parlamenta BiH.

Istina, ne baš sasvim tako, o događaju (hrvatski: event) izvijestili su svi ovdašnji lokalni i svehrvatski mediji, pazeći pritom da niti jedan od njih ne koristi službenu terminologiju - izostavljajući sintagmu 'entitet Bosne i Hercegovine'. Naime, naziv 'predmetnog' dijela Bosne i Hercegovine glasi "bh. entitet Republika Srpska".

Dakako, ta terminološka omaška nije slučajna, nego je posljedica četvrtstoljetnog paternalističkog odnosa Republike Hrvatske prema Republici Bosni i Hercegovini. Odnosa u kojem sljedbenici politike Franje Tuđmana nastoje dovršiti u miru ono što su započeli u ratu. Na platformi Lenjinove doktrine nastoje oživotvoriti politiku "samoopredjeljenja do odcjepljenja" Srba i Hrvata iz BiH - s "njihovim" teritorijem dakako.

Mada, Hrvati su hendikepirani jer tzv. Herceg Bosnu u Daytonu nisu uspjeli sačuvati u statusu entiteta, kao Srbi Republiku Srpsku. Iz samo njemu poznatih razloga, Tuđman se povukao ne realiziravši "u Karađorđevu" dogovorenu politiku federalizacije BiH. Naime, za razliku od partnera mu, Srba i Slobodana Miloševića, Tuđman i njegovi sljedbenici iza rata u BiH izašli su kao teški gubitnici.

Potpisivanjem protokola u Bosanskom Brodu, ustvari, Republika Hrvatska izvršila je agresiju na institucije Republike Bosne i Hercegovine, ponizila samu sebe pred genocidnom tvorevinom Republikom Srpsklopm te suspendirala pozitivne zakonske propise o javnoj nabavi u Hrvatskoj i, bez imalo zadrške, kao legalnu društvenu pojavu, na velika vrata uvela državni protekcionizam prema odabranima.

Agresija na nezavisnost i suverenitet BiH

Agresija je "neizazvani napad jedne ili više država na drugu, kojim se ugrožava nezavisnost, suverenitet ili teritorijalni integritet napadnute države" (hjp). U ovom slučaju, Republika Hrvatska izvršila je agresiju na Bosnu i Hercegovinu po dva od ta tri osnova: ugrozila je njezinu nezavisnost i suverenitet na način da je, kako je kazao predsjedatelj Vijeća ministara BiH, Denis Zvizdić, "ignorirajući nadležne državne institucije, potpisala međunarodni ugovor s ustavno nenadležnim institucijama Republike Srpske".

Umjesto da se diplomatski zalaže za ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH stalnim pritiscima na međunarodnu zajednicu s ciljem zatvaranja entiteta RS - kad već nisu zatvorili njezine genocidne tvorce - Hrvatska nastavlja voditi Tuđmanovu separatističku politiku u toj državi s ciljem održanja partnerskih odnosa sa Srbima. Bošnjacima iza leđa i na njihovu štetu.

Želim da napomenem da je i u prethodnom periodu bilo sporazuma koji se odnose na samo jedan dio države BiH, ali nikada nitko od predstavnika vlada drugih država ili međunarodnih institucija nije niti pomislio da ga potpiše sa nižim nivoom vlasti, a da za to ne postoji suglasnost Parlamenta BiH.

 Plenković je ponizio dvije države u korist paradržave

U svojoj izjavi za javnost, diplomatski pristojno, Zvizdić je konstatira: "Teško je povjerovati da Republika Hrvatska ne zna da je to isključiva nadležnost države Bosne i Hercegovine i da je pitanje plina svugdje u svijetu strateško pitanje koje nikada ne uključuje interese samo jedne strane. Želim da napomenem da je i u prethodnom periodu bilo sporazuma koji se odnose na samo jedan dio države BiH, ali nikada nitko od predstavnika vlada drugih država ili međunarodnih institucija nije niti pomislio da ga potpiše sa nižim nivoom vlasti, a da za to ne postoji suglasnost Parlamenta BiH. Jasno je da su potpisivanjem ovog protokola preuzeta prava i obaveze koje po nadležnosti pripadaju isključivo državi. Postavlja se pitanje pravne prirode i validnosti zaključenog Protokola, s obzirom da se radi o međunarodnom sporazumu. Bit će potrebno zatražiti dodatno ustavno-pravno tumačenje o ovakvom obliku narušavanja međunarodno-pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, te odlučiti o daljim oblicima zaštite međunarodno-pravnog subjektiviteta BiH".

Poslavši svog ministra u Bosanski Brod na potpis Protokola, predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković, ponizio je dvije suverene zemlje: s jedne strane  ponizio je državu Hrvatsku - jer je potpisala protokol s ne državom, a s druge strane ponizio je Republiku Bosnu i Hercegovinu jer je "ignorirao njezine institucije".

Nakon što je onomad, u banjalučkoj rezidenciji predsjednika svih Srba sa zapadne strane Drine, hrvatski predsjednik Ivo Josipović na uho svirao regionske uratke, velikosrbin Milorad Dodik može voždovski samozadovoljno nastaviti guštati u hrvatskom državničkom diletantizmu. Naime, Republika Hrvatska prva je zemlja Europske unije koja je priznala bh. entitet Republiku Srpsku kao sebi ravnu - suverenu državu. Duboko svjestan te činjenice i zahvalan hrvatskim partnerima u rasturanju Republike Bosne i Hercegovine, Dodik je na potpisivanje prvog međunarodnog akta poslao premijerku i nekoliko članova Vlade svoje zemlje - 'Republike Srpske'.

Besraman protekcionizam

Bez imalo ustezanja i/ili prikrivanja vulgarnog državnog protekcionizma, nakon potpisivanja Protokola, oglasio se direktor Čermakovog Croduxa, Branko Radošević, (kojeg terete za zloporabu u gospodarskom poslovanju jer je kao predsjednik uprave Plinacro s Fimi medijom sklopio više marketinških ugovora, a mimo Zakona o javnoj nabavi) da bi kazao: "Pred nama je sada prvo utvrđivanje sadašnjeg stanja produktovoda, nakon čega će se ići u njegovu rekonstrukciju. Za sada, i ministar je to kazao, predviđa se da je riječ o investiciji od tri milijuna eura, no stvarnu vrijednost znat ćemo tek po utvrđivanju postojećeg stanja".

Radošević, vjerojatno, misli kako su svi idioti osim onih što njega i slične drže liderima hrvatske politike i gospodarstva. Naime, kakve veze ima prodaja plina s ulaganjem državnog novca u državnu infrastrukturu i njezino stavljanje u funkciju ruske rafinerije, a ne tržišta. I to sve mimo provedenog postupka javne nabave?

Na pitanje o načinu angažiranja Croduxa na ovom poslu, Radošević je prisutne prosvijetlio kazavši kako je "tržište liberalizirano" te da su oni "izbor kupca", u ovom slučaju Rafinerije, s kojom "već pet godina razgovaraju o poslu plinofikacije".

Dakle, bez odgovora na krucijalna pitanja o: izostanku znanstvenog ili bilo kakvog projekta o izvodivosti; izostanku javnog natječaja o prenamjeni (preinaci) produktovoda u plinovod; izostanku javnog natječaja za najam kapaciteta plinovoda, direktor  Croduxa objašnjava kako ima pravo prodati plin Rafineriji bez natječaja. Vjerojatno pritom misli kako su svi idioti osim onih što njega i slične drže liderima hrvatske politike i gospodarstva. Naime, kakve veze ima prodaja plina s ulaganjem državnog novca u državnu infrastrukturu i njezino stavljanje u funkciju ruske rafinerije, a ne tržišta. I to sve mimo provedenog postupka javne nabave?

Budući da Hrvatska, s generalom Ivanom Čermakom, 2017. godine nastavlja raditi ono što je 1992. započela - Bošnjacima iza leđa, sa Srbima kao partnerima, mešetari na području Bosne i Hercegovine - razumljivo je njezino "ignoriranje institucija BiH".

A sve pod plaštom brige za ljude - kao i 1992.

Ministar Ćorić i njegov kolega Petar Đokić isticali su važnost potpisivanja ovog Protokola kako za modernizaciju Rafinerije tako i za poboljšanje kvalitete zraka u Slavonskom Brodu. Međutim, njihovo mišljenje ne dijeli potpredsjednica Vlade bh. entiteta Republike Srpske, Srebrenka Golić, koja je kazala kako će, po završetku plinofikacije Rafinerije i smanjenjem štetnih emisije, zapravo, biti utvrđeno kako Rafinerija nije glavni zagađivač zraka u Slavonskom Brodu.

Mada Dodikova suradnica Golić svoj stav iznosi kako bi Rafineriju predstavila "nevinom u ludnici", s njom se slažu i hrvatski okolišni eksperti kad ona tvrdi da rafinerija nije najveći brodski ekološki problem.

Zbog toga, "prekomjerno (medijsko) granatiranje" Rafinerije, koju vodi par brodskih ekoloških aktivisti, nije primarno u funkciji zaštite građana od zagađenog zraka, nego je u funkciji zaštite Čermakovog poslovanja s Rafinerijom od hrvatske i bosansko-hercegovačke pravne države. Uostalom, oni "izvaninstitucionalno" "već pet godina razgovaraju o poslu plinofikacije".