SLAVONSKI BROD – Najavljena u svim lokalnim medijima dramatičnim nazivom, „Tribina za spas Broda" , pokazala je da su organizatori, ili promašili naziv, ili su građani shvatili da se radi o nekom tamo dotrajalom brodu, čamcu, leutu na Jadranu kojeg, eto, netko hoće ceremonijalno žrtvovati Svetome Niki u čast, ili štogod slično. Naime činjenice, i današnja posjećenost tribine, među ostalima, govore da Brođane ta tema uopće, ili tek rubno zanima.

Više nas truje, nego što nas zanima

Kako drugačije tumačiti šest članaka u šest mjeseci na temu onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu, samo na ovom portalu, čija ukupna čitanost je kao, recimo, jednog prosječnog članka iz rubrike „Crna kronika" u samo dva dana. Broj komentara pod člancima na ovu temu, u odnosu na spominjani prosječni u onoj crnoj rubrici, iako nije nešto posebno, može zavarati. Naime, prosječne članke iz „Crne kronike" u pravilu nitko ne komentira, dok ovi s temom nečistog zraka imaju sedam – osam komentara svaki. Ali jao – uglavnom se radi o komentarima jednog te istog komentatora, najistaknutijeg brodskog „borca" za čisti zrak, Petera Tot-Djerdja. 

Piršić: "Aktiviste je teško pridobiti i građani su nezainteresirani ne zato što ih nije briga, nego zato što su naučili da se ne smiju buniti protiv stanja."

Naučili da se ne smiju buniti protiv stanja

Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera je uzroke takvoj nezainteresiranost Brođana za pobunu protiv stanja izazvanim antropogenim djelovanjem, aktivnosti koje bi, po njemu, u završnici kampanje od šest do devet mjeseci, trebale biti na vrhuncu dinamike i, tada doista, poprimiti obilježja otvorenog bunta s radikalnim akcijama, poistovjećujući stanje svijesti građana s onima u Sisku i Karlovcu, potražio u – antropologiji. Naime, činjenica dvostoljetne Vojne krajine, u razdoblju nakon što je, prestala biti obrambeni pojas protiv Osmanlija i bila organizirana kao velika habsburška ratna provincija, po Piršiću, imala je takav utjecaj na razvoj socijalne svijesti i psihologije pojedinca te je, taj utjecaj, ovdje i danas značajan. Aktiviste je teško pridobiti i građani su nezainteresirani ne zato što ih nije briga, nego zato što su naučili da se ne smiju buniti protiv stanja.

Podnošljivost kolateralne štete

Dislokacija globalnog kapitala uvijek računa s kolateralnom štetom i količinom podnošljivosti te štete od onih koji ju trpe.

Dosezi današnjeg okruglog stola i tribine, po onome što se tijekom tiskovne konferencije i tribine moglo čuti su:

1.zaključak – problem postoji,

2.treba pronaći način za sinergijsko djelovanje svih zainteresiranih za rješavanje problema kroz akcijski plan

3.organizirati se na najsvrhovitiji način što može značiti nastavak djelovanja kroz Građansku inicijativu, ali i istovremeno formaliziranje u udrugu pa i političku platformu

4.ulaskom Hrvatske u EU, problem onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu postaje i problem EU čiji Visoki predstavnik u susjednoj Bosni i Hercegovini provodi politiku Unije pa treba djelovati prema Bruxellesu i to od lokalne razine jer, načelno, Europska Unija za lokalna pitanja odgovornijom drži lokalnu samoupravu od države kojoj pripada,

5. Grad Slavonski Brod institucionalno je zainteresiran za rješavanje pitanja onečišćenog zraka što je dokazao dosadašnjim nastojanjima, ali i sudjelovanjem na ovoj tribini više dužnosnika, među kojima i zamjenici Gradonačelnika Tea Tomas-Teskera i Hrvoje Andrić. 

Iskustva koja je članovima GI prenio Vjeran Piršić, i savjeti koje je dao, mogli bi biti dragocjeni, no nužne su suštinske promjene u načinu bavljenja ovim problemom.

Piršićeva iskustva i savjeti 

Na okruglom stolu i tribini, uz Piršića, Tot-Djerdja i još nekoliko aktivista ekoloških udruga, sudjelovali su i predstavnici HZZJ s dr. sc. Antom Cvitkovićem te voditeljica Županijskog centra 112 Slavonski Brod Jadranka Ćorluka.

Na koncu valja reći kako su glavni povod ovom okruglom stolu i tribini bili problemi s mjernom postajom na Jelasu, odnosno nezadovoljstvo njenim stanjem i odnosom Državnog hidrometeorološkog zavoda prema problemu mjerenja koncentracije ozona. U kontekstu toga moglo se čuti paušalno iznošenje ocjena Slavice Lemaić o „nestručnosti" , „neopremljenosti" i neutemeljen stav kako je mjerenje kvalitete zraka i obrada podataka nešto što nije imanentno hidrometeorološkoj službi. Objektivna joj je i na mjestu zamjerka što (i ako) ova državna institucija za svoj laboratorij nema dozvolu za obavljanje djelatnosti.

Ipak, iskustva koja je članovima GI prenio Vjeran Piršić, i savjeti koje je dao, mogli bi biti dragocjeni, no nužne su suštinske promjene u načinu bavljenja ovim problemom.