3957
Prikaza
1
Komentar
Papa Franjo, već izborom Bosne i Hercegovine i Sarajeva, njenog glavnog grada, za svoju prvu posjetu jednoj od zemalja nastalih raspadom bivše SFRJ, a s tim se listom slažu i svi analitičari, poslao je jasnu političku poruku: Sarajevo je središte i simbol nedjeljive Bosne i Hercegovine. Ratne rane moraju zacijeliti, život valja nastaviti i graditi ga u zajedništvu različitih, a pred Bogom istih. Insistirajući na toj i takvoj istosti različitih, Papa je ne samo poglavar države Vatikan, već i odani Kristov učenik, a pastir svojeg vjerničkog stada. Doduše, pastir kojem je baš u Sarajevu pukao pastirski štap. Ne treba u tome gledati ništa spektakularno, ništa znakovito. Stvari se događaju.
Bosna i Hercegovina – povijest okrutnosti
Ipak, kolikogod se, prije svih Crkva, Papinu posjetu Sarajevu trudila prikazati kao posjetu katolicima Sarajeva i Bosne i Hercegovine, i ma koliko u Papinim riječima bilo razumijevanja za „povijest okrutnosti" i pijeteta prema potresnim svjedočanstvima jednog svećenika, jednog redovnika i jedne časne sestre - ta posjeta najmanje je bila to. Ni njegov komentar nakon tih svjedočanstava, odnosno poruka okupljenima u sarajevskoj katedrali, ne može (prije svega političku) gestu učiniti manje političkom, a više vjerničkom:
- Svjedočanstva govore sama za sebe. I to je jednostavno memorija vašeg naroda. I narod koji zaboravlja svoje sjećanje nema budućnosti.
Činite uvijek suprotno od okrutnosti. Imajte osjećaje, stavove i raspoloženja bratstva, oprosta i nosite križ Isusa Krista. Sveta majka Crkva vas želi upravo takve, kao male mučenike ispred ovih velikih. Mali svjedoci križa Kristovoga. Neka vas Gospodin blagoslovi! - kazao je Papa.
U Sarajevu Hrvata, katolika manje nego Kineza!
Jasno, prethodne riječi jesu nadahnute Kristovim Evanđeljem, ali – kome su upućene!?
U Sarajevu od multietničnosti ostalo je samo slovo 'M', a neki rekoše kako je Hrvata danas, 2015. godine, u Sarajevu manje nego što u tom gradu ima Kineza. Tako, čini se, Papa nije došao u posjetu katolicima u Sarajevu i BiH, nego su njega, tamo, posjetili katolici čiji je broj u toj državi prepolovljen nakon zadnjega rata, i katolici iz Hrvatske, iz susjednih i europskih zemalja, međugorski hodočasnici iz cijeloga svijeta…
Ipak, riječi ohrabrenja, osobito one upućene mladima, poziv na mir izrečen u duhu Kristova govora na Gori blaženstava:
- Blago mirotvorcima to jest onima koji tvore mir, stvaraju ga. To je svojevrsno umijeće. Upravno će se ovi sinovima Božjim zvati, jer Bog sije mir posvuda. Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana, korak po korak – te su riječi pastirske. Izviru iz Evanđelja ali su i temeljna odlika franjevačke duhovnosti koja je imanentna isusovcu, rimskom biskupu Franji.
(Ne)uspješan posjet
Je li Papina posjeta Sarajevu uspjela i u kojim mjerilima? Jest. U slučaju da je njegova poruka došla do srca svih. I katolika i pravoslavnih i muslimana. I vjernika i nevjernika. Nije. Ako se stvari svedu na spektakl i brojke. Građani i narodi Bosne i Hercegovine, nakon „povijesti okrutnosti" u kojoj nitko nije posve nevin, zaslužuju mir u kojem će graditi zajedničku im domovinu. Mira nema bez praštanja, a praštanja nema bez dubokog zagledavanja u vlastitu nutrinu i osude vlastite „okrutnosti". Tu je Papina poruka posve jasna. I ne odnosi se samo na jedan, ovaj ili onaj narod, već ponajprije na svakoga pojedinca.
Njegova posjeta je i poruka svjetskim moćnicima: Prestanite koristiti ovu malu, napaćenu zemlju i njene narode kao poligon za potkusurivanje svojih geopolitičkih i inih ambicija. Ovakvo stanje, a traje od Daytona, nije dobro za budućnost ove zemlje koju papa Franjo, kao jedna od istinskih svjetskih 'superzvijezda' svojom posjetom, s margine, makar na par dana, stavio je u središte medijskoga svijeta i svjetske javnosti.
Pomirljive poruke i sve prijateljske geste ostaju samo simbolika jedne iluzije. Ako su ciljevi naroda suprotni (a u BiH jesu) stvari ce kad tad opet eskalirati. I nakon novih ratova dolaziti ce nove poruke mira pa potom novi sukobi. Gruba... Prikaži sve realnost stalnog gibanja ljudskih drustava. Bolje biti na nju spreman nego se moralno razoruzati vjerovanjem u utopije.