Raspravljati o broju hrvatskih branitelja, članova njihovih obitelji i drugih domoljubnih Hrvata koji su, jučer, bili na Glavnom trgu svih Hrvata, čini se, nema smisla. Naime, oko broja, makar približnog, ni u grubo neće se usuglasiti oni koji su tamo bili, koji su taj veličanstveni i dostojanstveni skup organizirali i oni kojima se 'steškalo' već na prve stihove snažno, dramatski izgovorene „Stine pradidove". Valja ipak reći: Jučer, nakon Mise služene u Zagrebačkoj katedrali za Domovinu, na Jelačićevom trgu bilo je znatno više ljudi iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iseljeništva, nego što je na samom početku Domovinskog rata bilo dragovoljaca spremnih poginuti za svoj dom. I bilo ih je manje od broja mladih Hrvata koje je Milanovićeva politika otjerala iz Hrvatske i raselila diljem svijeta. Ili taman toliko za koliko Milanović neki dan drsko reče da je smanjen broj nezaposlenih u Hrvatskoj. Skup zajedništva - 100 posto za Hrvatsku 100 posto je uspio ma koliko nekome u genima bilo 'pretvaranje Kosova u pobjedu nad Turcima'.

Hrvatski branitelji nisu u getu ma koliko bi neki htjeli upravo takav njihov položaj u društvu. Ne mogu ni biti jer imaju obitelji, imaju za koga ponovo se boriti.

Brođani i Gradiščani

U Zagreb, organizirano, iz Slavonskog Broda i Nove Gradiške, u šest autobusa, uputilo se i više stotina branitelja s ovog područja. Mnogi su išli osobnim automobilima, a neki i redovitim linijama. Što su Brođani i Gradiščani, i svi ostali u više nego dvostruko većem broju nego u listopadu 2001. (prosvjedni skup u Zagrebu „Odzvonilo je") htjeli poručiti? Jesu li njihove poruke političke? Dabome da jesu. I kao takve posve su legitimne. I onda kada iskazuju nezadovoljstvo gospodarskim, financijskim i socijalnim stanjem u državi. I onda kada zahtijevaju zaokret neuspješnih politika prema uspješnima ili odlazak provoditelja loših politika. Hrvatski branitelji nisu u getu ma koliko bi neki htjeli upravo takav njihov položaj u društvu. Ne mogu ni biti jer imaju obitelji, imaju za koga ponovo se boriti.

Gdje su pare!?

Premijer Zoran Milanović u Okučanima čudom se čudio i rekao je kako ne razumije zahtjeve branitelja jer, „Proračun Ministarstva branitelja jedini nije smanjivan i prava branitelja nisu dirana!" Gdje su, onda 'pare'!? Možda bi mu ministar Predrag Matić, ili Matićevi pobočnici, mogli odgovoriti ako doista ne zna. Ipak bojim se kako se je, ovaj puta, Milanović samo pravio nevješt. Projekt obezvređivanja hrvatskih branitelja do mjere izjednačavanja s agresorom i četnicima iz Hrvatske, s civilnim žrtvama s obje strane, jede taj proračun pa i u onom dijelu koji se odnosio na najnezaštićenije, 'obične' hrvatske branitelje, nezaposlene ili nesposobne za privređivanje a koji ne ostvaruju pravo na mirovinu. Svi su prebačeni u sustav Ministarstva socijalne skrbi a s 1100 kuna opskrbnina smanjena im je na 800 kuna dok gotovo 1600 ih je potpuno izgubilo pravo.

Ultimativni zahtjevi i poruke posljedica su odnosa vlasti prema državi koja je za tu vlast slučajna. I u tome Glogoški ima potporu. Dovoljnu. Toliku te su protiv njega upregnute sve „progresivne" snage koje korijenje imaju duboko u ideološkom glibu propalog zločinačkog Titova režima.

Ideološka „Kadinjača"

I zbog toga Đuro Glogoški sa svojim stopostotnim invalidima prosvjeduje. Ne zbog svoje mirovine i ostalih novčanih naknada. Ultimativni zahtjevi i poruke posljedica su odnosa vlasti prema državi koja je za tu vlast slučajna. I u tome Glogoški ima potporu. Dovoljnu. Toliku te su protiv njega upregnute sve „progresivne" snage koje korijenje imaju duboko u ideološkom glibu propalog zločinačkog Titova režima. Neki jer su i sami, ovako ili onako, bili dio toga sustava pa, odbacivši privremenu mimikriju iz devedesetih, sada biju svoju ideološku „Kadinjaču". Treba li podsjećati na Milanovićev i odnos bivšeg predsjednika Josipovića prema raskrinkavanju najtežih UDB-inih zločina prema Hrvatima, odnosno na „Lex Perković"! ?Samo – ovdje je omjer snaga za njih puno lošiji. Ni teško oružje koje koriste ne pomaže. Narod se ne pobjeđuje. Ne narod hrvatski. 

A na Jelačićevom trgu u Zagrebu 2. svibnja 2015. godine bio je baš taj narod. Sa svim onim što ga najbolje predstavlja. Od njegovih branitelja, preko glazbenika, sportaša, umjetnika, članova folklornih skupina. Među ovima posljednjima i iz brodskoga kraja.