Stalno mi odzvanja u ušima vapaj našeg Premijera u kojem me moli da mu vjerujem. Njemu, a ne nekoj tamo koja trči za sedmim mandatom! I, kako sam tek obični čovjek, ne mogu šutke prijeći preko vapaja potrebitog. Zato priznajem svoj problem kao emotivni, a ne kao hladnu, presušenu, političku dvojbu.

Trebala bih preispitati masovnu glupost birača koji nisu glasali za njegovu stranku. I sve govore mržnje koje naš Premijer svakodnevno otkriva.

Jer bih, u tom slučaju, trebala preispitati izjavu o zaštiti branitelja koji su, dok se bori za Lex Perković, Zoranu Milanoviću na srcu. I izjave o zauzimanju za demokratske standarde i vladavinu prava, vrijednosti za koje se on zalaže imajući na umu jedino dobrobit moje države. I njen ugled. Trebala bih pristati na ponos koji mi nudi na dlanu. Kako s nama nitko neće brisati pod! Jer, mi nismo ptičji rezervat! Mi smo mi - 'slučajna država'! 

'Nismo ptičji rezervat'

Trebala bih preispitati masovnu glupost birača koji nisu glasali za njegovu stranku. I sve govore mržnje koje naš Premijer svakodnevno otkriva. I srčano galami protiv njih. Zajedno sa samozatajnim predsjednikom Ivom Josipovićem koji je, valjda, zabavljen hvatanjem ustaških zmija, pa ne može pripomoći svojom 'novom pravednošću'. Previše je tu posla za jednog običnog čovjeka.

Sve samo zbog zadržavanja pozicija moći

Da se danima ne provlače priče o pozadinskim moćnicima koji su dogovorili rat, i odradili ga, i stvorili Hrvatsku, i opljačkali sve, i izrodili vjekovni politički talog balkanske kuhinje... A sve to - samo radi zaštite svojih položaja i radi zadržavanja postojećih pozicija moći. Da se svakodnevno ne sudaram s tim, do sad pomno zataškavanim istinama, da mi se ne nude svi odgovori u samo jednoj formuli, možda bih uspjela posložiti stvari u svojoj glavi. Za sad, jedino mogu upamtiti kraticu UDBA i naučiti riječ po riječ što to znači.

Problem je u tome što obični čovjek, prosječni, živi svaki dan i ima iskustvo stvarnosti. I iskustvo života u bivšoj Jugoslaviji. Za koju Doživotni bivši predsjednik crta slikovnice s demokratskim i tržišnim motivima.

Obični čovjek ima i iskustvo razlučivanja. Dobrog - od onog što je loše. Istinitog - od onog što je lažno. Proživljenog - od onog što je medijski uzgojeno.

Obični čovjek ima i iskustvo rata. Za koji Premijer čuva zasebnu impresiju srčano se suprotstavljajući negiranju građanske kvalifikacije Domovinskog rata od strane tamo nekih povjesničara iz Špičkovine.

Obični čovjek ima i iskustvo razlučivanja. Dobrog - od onog što je loše. Istinitog - od onog što je lažno. Proživljenog - od onog što je medijski uzgojeno.

Je li to strašilo već istjerano na megdan

Zato danas nama, običnim ljudima, nije lako. I kada bih, onako jednostavno ljudski, pokušala vjerovati Premijeru, ne znam kojem King Kongu bih se trebala prikloniti. Je li to strašilo već istjerano na megdan, ili naš 'slučajni' Premijer, u zanosu slave, briše pod s nama, običnim ljudima, kako bi prokrčio put svojim državničkim vizijama?