Priča je poznata. I jednostavna. Na jednoj strani je Zakon kojim se provodi pravda, a na drugoj osjećaj „za pravicu" koji se, obično, u ljudima probudi kad tezulja božice pravde pretegne na drugu stranu. Brodskoj a i široj javnosti poznati su i akteri. Bar jedan, odnosno jedna od njih. Teta Marija Kirin, osebujna starica na pragu devetog desetljeća života.

Na kraljevskim vjenčanjima i krštenjima

O nekim segmentima njezine osebujnosti koja ju je odvela i na kraljevsko vjenčanje u London pisali smo pod naslovima „Šokac i Šokica dar za budućeg kralja" i „Marija u Londonu, lopovi vršljaju po stanu", a posebno je zanimljiv onaj od odlasku na kraljevsko krštenje princa Georgea Alexandera Louisa od Cambridgea, prvorođenca princa Williama i princeze Catherine Elizabeth Middleton (zvane Kate) pod naslovom „Jest ću 'ajnpren juhu', ali kupit ću mu zlatni dukat!".

Nije to bila jednostavna i kratka parnica, nije se sudilo samo na jednom sudu, mijenjali se odvjetnici a jednoj i drugoj strani rasli troškovi...

"Od prodane kuće novac posudila kumi"

Koja nevolja je Tetu Mariju Kirin natjerala da, u sezoni prosvjeda, i sama izađe na ulicu, štoviše stane pred sjedište pravosudnih tijela u Slavonskom Brodu i s transparentima satima iskazuje, nezadovoljstvo, ljutnju, razočaranje i upornost? Upornost koja nije jedan dan. Doduše, koja nema kontinuitet kao upornost 100 postotnih HRVI u zagrebačkoj Savskoj 66, ali – traje već više godina? Ukratko: Marija Kirin svojedobno je, kako kaže, prodala kuću a novac od prodaje posudila kumi. Kad je došao rok za vraćanje, kuma ju (navodno) više nije poznavala. Zbog nemogućnosti naplate svojih potraživanja, Marija Kirin pokrenula je sudsku parnicu protiv kume. Kuma se Marije ni na sudu sjetila nije, a sud nije uvažio Marijine dokaze o njihovom poznanstvu, štoviše službeno dokumentiranom i zajedničkim fotografijama potvrđenom kumstvu. Svjedoci na ročištu 'nijemi'. I Marija je izgubila spor. Nije to bila jednostavna i kratka parnica, nije se sudilo samo na jednom sudu, mijenjali se odvjetnici a jednoj i drugoj strani rasli troškovi. Tko izgubi – taj plaća. Sve. I svoje i onoga drugoga i sudske troškove. To je jasno. Mariji očito nije jasno kako nije problem što njena kuma nju ne pozna, pa ni to što su svjedoci bili 'nijemi' odnosno nisu potvrdili njenu priču o posudbi novca, već to što ona nikakav drugi dokaz da je novac posudila nije imala.

Ništa se promijeniti neće

Promatram ljude koji prolaze pored slavne Tete Marije, a slavna je jer o njoj nije pisao samo lokalni SBplus i drugi mediji s područja Brodsko-posavske županije. Vijest o njenom odlasku na kraljevsko vjenčanje bila je i na svim središnjim televizijama, vodećim dnevnicima, tjednicima i magazinima u Hrvatskoj…. Dakle, ljudi koje promatram ili bace ili ne bace pogled na Tetu Mariju i njene transparente, nezaintersirano prolaze pored nje ili stoje na stubama ispred sudske zgrade na Trgu pobjede. A Marija željna sugovornika. Zanimljivo, ne iščitavam njenu želju da joj netko pomogne iako bi bila logična.

Teta Marijino bogato životno iskustvo, iskustvo putovanja i susretanja s različitim ljudima diljem svijeta, i dobro i loše, može biti zanimljivo. I poučno.

Marija, iz razgovora s njom sam shvatio, samo želi poručiti kako ima pokvarenih pojedinaca, korumpiranih sudaca, umreženih odvjetnika… S njom se ne moramo složiti. Ili možemo. Djelomično. Ili potpuno. Ništa se promijeniti neće.

- Kad će to biti objavljeno? – pita Marija tren nakon što sam ju pozdravio i htio krenuti dalje.

- Vjerojatno sutra – odgovorim joj, a ona će:

- Molim vas, isprintajte mi to, ja ne znam oko tog kompjutora, Interneta i to… Donesite mi članak, pa ću vas počastiti kavom!

Teta Marija nije samo jedna specifična ljudska sudbina

S mišlju kako i Slavonski Brod ima svoje 'oriđinale', a Teta Marija zacijelo jedna je od njih, pozdravim još jednom i nastavim svojim putem. Mislim na Tetu Mariju i dalje… O.K. bakica živi u svojem svijetu. Pokušava nešto iskomunicirati. Nešto što je njoj važno. Pa ako i jest i ako nije u pravu oko priče o posudbi i nevraćanju veće sume novca i sudskom pravorijeku po kojem ne da nije dobila što je sudski tražila, nego joj je određeno i platiti sve troškove, odnosno 65 tisuća kuna, pa joj, s tog naslova, od mirovine svaki mjesec odbijaju 725 kuna, dakle, ako sve i jest tako – Teta Marija nije samo jedna specifična ljudska sudbina. Ona je čovjek, osoba i ništa ne košta, kad ju sretnemo, prijazno ju pozdraviti, imamo li trenutak vremena, možda, i koju riječ s njom prozboriti. Ne nužno o problemu na kojem je ovdje naglasak. Njeno bogato životno iskustvo, iskustvo putovanja i susretanja s različitim ljudima diljem svijeta, i dobro i loše, može biti zanimljivo. I poučno.