Novu kolumnu koja će po svemu sudeći izazvati nove kontraverze započeti ću citirajući Petera Tota-Đerđa: "Potpuno je jasno zbog čega je šef kabineta Ureda za zaštitu okoliša u Federaciji, Tomislav Lukić, na SBPlusu, ovih dana tako oštro obrušio se na plinofikaciju Rafinerije! .

Držeći kako svi koji komentiraju moje kolumne zaista ih i pročitaju, uz najbolju volju, Tot-Đerđov komentar ne mogu tretirati dobronamjernim - jer ja u svojoj kolumni o plinofikaciji rafinerije kažem slijedeće: „Dakle, iza velike brige za stanovnike Slavonskog Broda, ustvari, krije se veliki biznis, protiv kojeg nemam ništa osobno. Od plinovoda bi svi imali koristi. Tvrtke koje će raditi pripremu dokumentacije i izvoditi radove, trgovci plinskom opremom, Rusi svakako, distributeri plina, države, pojedinci. Dakle, ekonomski je to vrlo značajan projekt. Čak što više, podržavam ga". Pri tom mislim na procese  plinofikaciju koja će svakako doprinijeti smanjenju zagađenja, ali u vrlo malim razmjerima. Nikako u količini od 50-60% što se često spominje.

Mjerenje stanja kvaliteta zraka na našim mjernim postajama provodi se vrlo sofisticiranim uređajima koji se redovito umjeravaju i servisiraju. Dakle, podaci se mogu smatrati potpuno vjerodostojnim. Međutim, uređaji pokazuju stanje zraka samo u dvije točke u Slavonskom Brodu. Obje točke su izložena sa 50% svojeg djelovanja mjerenjem zagađenja koje dolazi iz susjedne države a sa 50% mjere naše zagađenja jer se obje nalaze na periferiji grada. Na njih polutanti koji dolaze iz Rafinerije nafte Brod mogu biti zabilježeni samo kada puše jugozapadni vjetar ili kada duže vremena nema vjetra.

Pogotovo je problematična  SB2 koja se nalazi na parkingu ispred stadiona. Prilikom koncerta, utakmice ili nekog drugog događaja na stadionu, bazenima ili u dvorani na parkingu bude veliki broj vozila koja se pokreću u kratkom vremenskom intervalu. Još su lošiji podatci kada se u blizini parkira stari autobus koji radi čekajući sportaše. Sve to bilježi mjerni uređaj sa postaje SB2, u obliku satnih odstupanja na koje naši aktivisti burno reagiraju.

(Izvor:Google Eart Pro)

O tome sam pisao 2012. godine. Tada sam i predlagao da ta postaja bude smještena oko bolnice, međutim nadležni su se odlučili za ovaj, po mome mišljenju posve nereprezentativan položaj.

Kako sam u prethodnoj kolumni najavio, usporediti ću zagađenja benzenom i sumporvodikom  koja karakteriziraju rad rafinerija i u pravilu se u atmosferi pojavljuju u blizini ovakvih pogona. Na slijedećim grafičkim prikazima je stanje H₂S sumporvodika u Slavonskom Brodu, Sisku i Rijeci u proteklih 15 dana. Iz grafikona je vidljivo kako rezultati na mjernim postajama u Rijeci i Sisku pokazuju puno lošiji zrak nego što su ga zabilježile naše postaje (s naših mjernih mjesta sam uzeo lošije rezultate). Na našoj mjernoj postaji zabilježeno je šest točaka kada je na uređaj došao zrak koji u sebi sadrži sumporvodik ali, u prosjeku, stanje zraka je bilo dobro. Međutim, sa mjerne postaje iz Siska stanje zraka, koji u sebi sadrži sumpor vodik, je u kontinuitetu loše zbog čega građani svakodnevno udišu zrak loše kvalitete. Stanje u Rijeci  je vrlo slično, ali što će zabilježiti mjerne postaje uvelike ovisi u vjetrovima koji pušu taj dan. Dakle, u blizini svake rafinerije stanje kvaliteta zraka u odnosu na sumpor vodik je gotovo identično loše. Da bi čitatelji shvatili, modul koji mjeri  sumpor vodik ne ugrađuje se na postaje koje nisu u blizini rafinerija, jer ovog oblika zagađenja drugdje i nema u značajnijim količinama.

Sa benzenom je situacija drugačija. Kako sam već napisao u prethodnim kolumnama, grupa  aromatskih spojeva koji se na postajama iskazuju u ukupnoj količini kao benzen, ne dolazi samo iz rafinerija nego i iz prometa, pa se mjeri i u gradovima. Iz sljedećih tablica je vidljivo stanje kvalitete zraka u odnosu na benzen u Slavonskom Brodu, Sisku Rijeci i Zagreb (Mjerna postaja Vukovarska). U zadnjih 15 dana, najbolje stanje zraka je bilo u Slavonskom Brodu. Ova činjenica nikako ne znači da mi nemamo izvor zagađenja, nego znači da u proteklih 15 dana nije puhao vjetar koji bi na mjernu postaju donio zrak kontaminiran benzenom.

U proteklom periodu, naša postaja je zabilježila samo naš benzen koji dolazi iz prometa. Dana  3., 5. i 9. listopada vjetar je na našu postaju donio veću količinu zraka sa benzenom. Iste te dane bilježimo i povećanu količinu sumporvodika. Budući da sumporvodik samooksidira, u te dane bilježimo i povećanu količinu sumpordioksida koji, dakako, može dolaziti i iz ložišta Rafinerije nafte Brod.

Uz standardno naše lebdeće čestice, 3. listopada bilježili smo i prosječno neznatno povećanje količine lebdećih čestica u zraku. Dakle, kvaliteta zraka koji udišemo u Slavonskom Brod uvelike ovisi o stanju atmosfere. Osuđeni smo živjeti u blizini jednog velikog zagađivača.

Iz priloženog je potpuno razvidno kako smo mi stanovnici Slavonskog Broda, u proteklih 15 dana, udisali bolji zrak nego stanovnici Zagreba, Siska ili Rijeka. Ovoj činjenici nisu dali  svoj doprinos Peter Tot-Đerđ, Ivan Čermak, HDZ ili brodski gradonačelnik Mirko Duspara. Možemo zahvaliti dragome Bogu što nam je dao takvo vrijeme u proteklih 15 dana.

Kada bi ovakvu analizi napravili za cijelu godinu, došli bismo do vrlo sličnih rezultata. U našem gradu najčešće puše istočni i sjeverni vjetar, a vrlo rijetko jugozapadni ili nema nikakvog strujanja zraka. Kao što sam najavio u prvoj kolumni, iz ovoga ciklusa vrlo lako je dokazati da zrak koji, u prosjeku udišemo, nije najlošije kvalitete, ne gušimo se (živi smo), ali da živimo u neposrednoj blizini izvora velikog zagađenja naša je nesreća.

Sami sebi nametnuli smo zaštitni znak (brand) najzagađenijeg grada u Hrvatskoj, a to zaista nismo. Kako se politika duboko umiješala u ove procese, a aktivisti (okolišni i politički) svjesno ili nesvjesno, stavljaju se u funkciju takve politike, ili krupnog kapitala, sve se više udaljavamo od rješenja.

Mnogi od navedenih, bezrazložno, umislili su kako su nešto riješili.

I ovo zadnje, s plinofikacijom kroz produktovod  - koji je izgrađen prije pedesetak godina, a izvan funkcije je gotovo dvadeset pet godina - puno je prijepora. Mogao bih i o ovom napisati cijelu kolumnu.  Nigdje nam nitko nije objasnio u kakvom je stanju taj produktovod (korozija) koji ne radi tolike godine. Možda mi živimo u neznanju jer, svi koji trebaju biti pripremljeni (odabrani) za projekt plinofikacije, bili su spremni u trenutku izvještaja hrvatske Vlade.

Drago Hedl je svoju kolumnu (pa ću  i ja svoju) završio krasnom misli: "Čuvajte se političara i kad darove nose".

U slijedećoj kolumni, pokušat ću građanima približiti kako Rafinerija emitira tu količinu polutanata i što nam je činiti!