Posavina je područje Hrvatske koja ima vrlo kvalitetne obnovljive zalihe pitke vode. U našem bližem okruženju nalaze se tri velika vodonosnika. Prvi je vodocrpilište Sikirevci, a vodonosnik ulazi duboko u područje susjedne države, tj. ide koritom rijeke Bosne. Vodonosnik ima izvrsnu vrlo kvalitetnu vodu koja gotovo bez korekcije može u mrežu. Drugo vodocrpilište je Davor, a obnovljivi vodonosnik ide duboko u BiH rijekom Vrbas. Obiluje iznimno kvalitetnom pitkom vodom. Najlošije vodocrpilište je Jelas, dok se vodonosnik pruža koritom rijeke Ukrine.  

Izvor: Brkić Željka; The relationship of the geological framework to the Quaternary aquifer system in the Sava River valley ; (2017) Geologia Croatica, Journal of the Croatian Geological Survey and the Croatian Geological Society

Vodonosnik koji koristi crpilište Jelas ima vodu koja mora proći ozbiljnu kemijsku korekciju zbog suviška Fe³⁺ , Mn²⁺ i NH₄⁺ iona mnogo većim od MDK (maksimalno dozvoljene koncentracije). Podatke o kvalitetu i stanju voda moguće je naći u dokumentu „Ocjena stanja i rizika cjelina podzemnih voda u panonskom dijelu Republike Hrvatske" koji je izradio Hrvatski geološki institut - Zavod za hidrogeologiju i inženjersku geologiju, Zagreb.

Iz ova dva dijagrama uopće nije teško očitati kakva je razlika u kvaliteti voda između vodocrpilišta Jelas i Sikirevci.

Kada ste ovo spoznali upoznati ću vas sa poznatim slučajevima zagađenja vode koja su se dogodila u posljednjih trideset godina i što se sve poznato događalo u mreži vodoopskrbe Slavonski Brod. Svi problemi koji su doveli do zagađenja isključivo su vezani za upravljanje sustavom proizvodnje i opskrbom voda. 

Prvi incident

Početkom devedesetih godina, unatoč pješčanim filtrima na Jelasu, pojavile su se u gradskoj vodi povećane količine željeza i mangana. Voda je često bila mutna i osjetila se na koroziju. Pregledom filtarskog postrojenja na Jelasu ustanovljeno je kako se filter zasitio (ukrutio) te je bila potrebna hitna regeneracija. Tadašnje rukovodstvo Vodovoda Slavonski Brod odbija naše rješenje pranja filtarskog materijala te se odluči za promjenu pijeska. Za zamjenski pijesak menadžment odabire lomljeni kvarc iz rudišta Lipik umjesto oblog pijeska iz Hrastnika jer je bio nešto jeftiniji. Pijesak se doprema na Jelas i mijenja u filtrima. Tek tada nastaju ogromni problemi. Naša gradska voda nema više povećanu koncentracije željeza i mangana, ali se u ogromnom suvišku pojavljuju nitriti NO₂^-. U nekim analizama čak do 40 puta. Vrijeme radnje je druga polovina devedesetih godina. Građani obaviješteni o lošem kvalitetu vode uredno pohode Petnju, Ljeskove vode i druge znane i neznane izvore. Po drugi puta u samo nekoliko godina smo ostali žedni na izvoru. Zagađenje se dogodilo, a javnost nikada nije upoznata sa uzrokom. Naime, izmjenom kvarcnog pijeska oblutak-lom povećana je površina filtera. Na novom pijesku u višku je zaostajao amonijak, a kada su filteri regenerirani vršena je njegova oksidacija komprimiranim zrakom (20% kisika) u nitrit.

Drugim riječima na vodocrpilištu Jelas smo očistili vodu od željeza i mangana, ali smo na filtru proizvodili nitrit kojega nikada i nije bilo u našem vodonosniku. Dakle, sami smo proizvodili zagađenje na našim filtrima. Proizvodnja vode zagađene nitritima  koju smo uredno pili trajala je nekoliko godina.

Tada su Hrvatske vode odlučile izgraditi novu tvornicu koja je koštala preko 100 milijuna kuna. Izgradnjom tvornice 2001. godine prestaju naši problemi sa zagađenom vodom, a nikada nije procesuiran krivac koji nas je doveo do stanja kada moramo piti zagađenu vodu nekoliko godina. Nitko se nije niti ispričao, a još manje dao ostavku.

Drugi incident

Novi incident koji ponovo uzrokuje čovjek se dogodio 2008. godine u naselju Slavonija I. Krivac je svakako Brod plin koji je u to vrijeme upravljao postrojenjima. Prodor mazuta iz postrojenja toplana u naselju u pitku vodu trajao je od 21. rujna do početka studenoga 2008. godine. U početku akcidenta bile su pogođene dvije zgrade s ukupno 7 ulaza (oko 260 stanova) i jednom srednjom školom, a naknadno je puknuo još jedan izmjenjivač te su bez vode ostali stanari još tri ulaza. Zadnjim puknućem  izmjenjivača 28. listopada pogođena su dodatna 3 ulaza. Rezultat ovoga zagađenja je: 36 osoba imalo je zdravstvene tegobe (10 osoba proljev, 12 grčeve u trbuhu, 1 povraćanje, 2 osip, 2 pečenje u očima, 1 treskavicu, 7 nespecificirane probavne tegobe, 1 osip i probavne tegobe).Nikada nitko nije odgovarao za zagađenje, nitko nije podnio ostavku, a još manje se netko ispričao građanima za ovaj neviđeni javašluk u održavanju postrojenja. Ponovo smo bili na izvoru žedni.

Valjda smo pretplaćeni svakih deset godina na teške incidente koje nam poklone naše gradske službe. Uskrs 2018. će ostati kao praznik koji su nam pokvarili neodgovorni akteri i političari sa dva akcidenta. Prvo se dogodio akcident u Slobodnici za koji je kriv Crodux o čemu sam pisao u prethodnoj kolumni. Iako su uvelike detektirani krivci u obliku tvrtke Crodux i političara koji su ortodoksnu glupost prenamjene produktovoda dozvolili nitko nam se nije ispričao za sistematsko maltretiranje kojem smo bili izloženi.

Treći incident

Ovaj događaj je pratio neviđeni spektakl koji je dolazio iz gradske tvrtke Vodovod koja nas snabdijeva pitkom vodom. Prvo ja Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio kako je u brodskoj vodi registrirana količina ugljikovodika koja uvelike prelazi MDK. Nizom analiza primijećeno je zagađenje vode u zdencima gradskog vodovoda, koje je prije incidenta bilo oko jedan mikrogram po litri, a nakon njega 500-777 mikrograma (50 mikrograma je dopuštena razina). Izjavu tada daje Ante Cvitković koji 31. ožujka kaže: „U sva četiri uzorka brodske vode ugljikovodici su bili iznad maksimalno dopuštene razine odnosno koncentracije prema pravilnicima što znači da voda nije zdravstveno ispravna. Što se tiče lako hlapljivih aromatskih ugljikovodika i benzena, ti nalazi su uredni. Večeras su u Osijek poslani novi uzorci za koje će sutra biti dostupni rezultati, a isto ćemo napraviti i sutra u suradnji s Vodovodom kada ćemo poslati nove uzorke u Osijek."

Tko god se bavi kemijom iz ove izjave uredno očitava što želi reći Cvitković. Incident u Vodovodu nema nikakve veze sa incidentom u Slobodnici i on to iz dostupnih analiza u tom trenutku jako dobro zna. Ako nema aromatskih ugljikovodika i benzena, onda voda nije zagađena benzinom. Ne govori nam što će se dogoditi ako smo slučajno pili istu vodu, ne govori koje simptome možemo očekivati, ne govori koji spojevi čine tih 500 mikrograma. Neviđena neodgovornost spram građana. 90 000 ljudi u panici i brizi za zdravlje u tom trenutku kreće u kupovinu u sve dućane u kojima se prodaje voda. Počinje snabdijevanje vodom cisternama. Oglašava se i ministar zdravlja Kujundžić koji ponavlja vrlo slične tvrdnje o mogućim posljedicama prilikom konzumacije vode. Nitko ne daje stručnu opservaciju događaja, a detaljne analize se kriju od javnosti, sve u skladu sa propisima. DORH pokreće istragu i policija počinje raditi svoj posao.

Ponovo na scenu stupa politika koja problem u okolišu koristi za svoje obračune, a sve na štetu 90.000 ljudi. Gradonačelnik Duspara pronalazi krivca u izvješću koji je napisala inspektorica zaštite okoliša gdje eksplicite i izravno dovodi u vezu akcident na produktovodu i zagađenja vode. Za zagađenje je kriv Crodux i cijela priča dobiva novu dimenziju. Krivac je pronađen. A da li je baš tako?

Otvaraju se ozbiljni politički problemi kao što je priključak na vodocrpilište Sikirevci, optužuju se međusobno ministar zvani „Alisa u zemlji čuda" Ćorić i naš gradonačelnik. Pljušte teške riječi političara sve pod izlikom tko je bolje odradio krizu. A 90 000 ljudi ima noćnu moru čekajući Uskrs u redu za vodu pred cisternama. Zabilježeni su slučajevi bacanja kuhanih šunki zbog „zagađene vode".  Čak i Most u najjačem sastavu Petrov - Dobrović dolazi u Slavonski Brod kako bi premostio problem, ali  Most pogodi u ništa. Oglašavaju se političari, stručnjaci i nadristručnjaci, a  sve tajne službe su na sceni. Iz Vodovoda tek poneka riječ, a očigledno problem ima svoj začetak  upravo tamo, što DORH tek treba utvrditi. Dva krizna stožera, a nitko ne izdaje zapovijed da se otvore hidranti i hitno pristupi ispiranju sustava, a samo se tako može ubrzati rješenje problema. Niti jedan akter ove ljudske i životne  katastrofe ne izgovori: „Dragi građani poslije svega ne trebate platiti račun za vodu za travanj mjesec". Svi kao Alise u zemlji čuda. Gdje je nestao Grinič koji nam je ukrao Uskrs?

Izvor: Dunja Aljinović & Bruno Tomljenović: Petrologija s geologijom - Površinska i podzemna voda

Slično ovoj shemi izgleda u poprečnom presjeku i vodonosnik Jelas Polje. Naši bunari (otprilike kao zdenac B na shemi) ulaze u zonu zatvorenih vodonosnika i ugljikovodici nemaju gotovo nikakvu mogućnost doći u naše bunare u tijekom barem jednog desetljeća. A da su nekim čudom i dospjeli naši bunari i vodocrpilište Jelas  bi bilo izgubljeni zauvijek.

Kako ide naš horor film dalje?  Iznenađenje ili očekivano. Poslije tri dana nestaje ugljikovodika u vodi!!!!!

Kriza je gotova, ukraden nam je Uskrs, nitko nije kriv, nitko se nije niti ispričao za neviđeno maltretiranje 90 000 građana koji su po tko zna koji puta prevedeni žedni preko vode. Valjda ovoga puta neće zakazati pravosudna tijela. Netko ovoga puta mora biti kriv.

U normalnim zemljama, pri ovakvoj incidentnoj situaciji, bez obzira na utvrđenu ili neutvrđenu krivicu, iz moralnih razloga, direktor Vodovoda daje bezrezervnu ostavku, predsjednik Nadzornog odbora i Skupštine Vodovoda su također morali dati ostavku. O nedozrelim beskrupuloznim političarima koji svaku incidentnu situaciju koriste za osobnu promidžbu slijedeći put, ali njih se sigurno nećemo riješiti bez izbora.

Iako smo neizmjerno bogati vodom i ovoga puta smo ostali žedni na izvoru.