KAKO zajednice afirmiraju zaštitu okoliša i upravljanje otpadom tako u stručnu komunikaciju uvode nove pojmove koji opisuju različita postupanja. Unatrag nekoliko godina, uobičajeni žargon održivog razvoja 'oplemenjen' je sintagmom „kružno gospodarenje otpadom", mada sama definicija nije ni jasna niti precizna. Ustvari, upotrebom ovoga pojma otvaramo mogućnost primjene različitih postupaka upravljanja okolišem. Najvažniji je svakako termička energijska oporaba bez koje će vrlo teško biti postignuti ciljevi zbrinjavanja i uporabe komunalnog otpada. Spaljivanje dijela komunalnog otpada jamči izbjegavanje opasnosti od požara na odlagalištima, čemu smo samo u Davoru svjedočili nekoliko puta dosad.

Treba čestitati menadžmentu i djelatnicima TD Komunlac, kao i svim građanima Slavonskoga Broda čija je okolišna svijest, očito, na zavidnoj razini. Uz razvoj sustava kompostiranja organskog djela otpada, koji priprema TD Komunalac, Brođani će sigurno postići i bolje rezultate - jer su već dosad pokazali kako oni to mogu.

Određenu količinu otpada za recikliranje moguće je osigurati njegovim odvojenim sakupljanjem. Rezultati analize životnog ciklusa otpada moraju biti smanjenje pritiska na okoliš, ali i pozitivna bilanca očuvanja prirodnih vrijednosti. Moramo biti svjesni kako je u zadnjih tridesetak godina tehnološki razvoj uvelike promijenio sastav komunalnog otpada. Sve je više elektronskih uređaja, različitih kemijskih spojeva, ambalažnog otpada... koji imaju različita svojstva u odnosu na ono što smo odlagali prije četvrt stoljeća. Sve je više baterija, mobitela, kemikalija i drugih proizvoda čije ponašanje u prirodi - u smislu dugogodišnjeg odlaganju u karakterističnim uvjetima - uopće nije istraženo.

Posljednjih nekoliko godina  svjedočimo požarima na odlagalištima otpada u Hrvatskoj, a ono što najviše zabrinjava jesu požari na skladištima i sortirnicama neopasnog i opasnog otpada. Samo u 2019. godini zabilježena su tri takva požara koja su nesumnjivo ugrozili živote stanovništva iz neposredne blizine tih odlagališta i skladišta. Kako su ti požari nastali nikada nismo saznali, niti su pokrenuti značajniji prekršajni odnosno kazneni postupci protiv odgovornih osoba.

Iskustva iz Europe i Amerike pokazuju kako je broj požara na objektima upravljanja i zbrinjavanja otpada znatno povećan u 2019. godini. Tijekom zadnjeg desetljeća, samo u Austriji, registrirano je 1.200 takvih požara dok je u SAD, za prošlu godinu,  taj broj povećan  za nevjerojatnih 38 posto.

Nažalost, sve do prije nekoliko godina, upravo na komunalnim odlagalištima javne tvrtke su namjerno izazivale požar kako bi na taj način stvorili „novi", odnosno proširili stari, prostor za odlaganje. Gotovo u pravilu, ovakvi požari se pripisuju samozapaljenju, ali ako zbrinjavanje otpada promatramo samo s aspekta komercijalne djelatnosti, namjerno zapaljenje može biti iznimno veliki biznis. U nekoliko sati, na brz i efikasan način zbrinete velike količine opasnog otpada, a zato platite tek neugodnostima s protupožarnim inspektorima i onima za zaštitu okoliša.

Međutim, ne smijemo stvari promatrati na ovaj način. Ipak se većina menadžera koji upravljaju otpadom ponaša vrlo odgovorno pa je najčešći uzrok samozapaljenja biološki ili kemijski. Prilikom požara na odlagalištima, najveći pritisak na okoliš i zdravlje ljudi jesu emisije toksičnih plinova koji nastaju nepotpunim sagorijevanjem heterogene smjese različitih materijala, a koje čine odlagalište otpada. Još veći problem nastaje u činjenici da svi djelomično nagoreni materijali na odlagalištima mijenjaju svoj karakter te, umjesto neopasnog, postaju opasni otpad. Posebna opasnost i ogroman problem požara je otjecanje u okoliš  vode, odnosno sredstava za gašenje požara, ako je odlagalište smješteno iznad područja sa zalihama pitke vode - kao što je slučaj u Davoru. O tome se često ne vodi računa, a toksične posljedice mogu biti ogromne i dugoročne. Takvi brojni štetni utjecaji požara na okoliš, naročito na zdravlje ljudi, uočljivi su tek nakon dužeg vremena.

Sanacija požarišta se smatra vrlo odgovornim i skupim poslom. Inače, menadžment koji upravlja odlagalištima trebao bi  biti kvalificiran, stručan i odgovoran, a prioritet je ulaganje u dodatnu edukaciju radnika i prevencija požara. Nadzor nad odlagalištima se mora provoditi 24 sata na dan. Odlagalištima otpada ne smije se prići na način kao da je to velika hrpa smeća. Preventivno djelovanja i sustavno upravljanje odlagalištima uvelike smanjuje rizike po zdravlje ljudi, ali i zaštitu prirode. Mada se u Hrvatskoj najveće količine komunalnog otpada zbrinjavaju na odlagališta, opasnosti od požara su tek malo smanjene.

Sami građani mogu dati svoj doprinos umanjenju opasnosti od požara na odlagalištima. Svakako, prva prevencija je odvojeno prikupljanje otpada. Na odlagališta nikako ne smiju ići proizvodi vrhunskih tehnologija kao što su mobiteli, korištene baterije, elektronska i električna oprema, ambalaža od različitih kemikalija (herbicidi, kiseline, boje i lakovi, ulja i drugo. Svu ambalažu  koju odlažemo ili odvojeno skupljamo potrebno je do kraja isprazniti. Time smanjujemo rizike samozapaljenja, ali i olakšavamo proces reciklaže. Količina opasnog otpada koja se proizvodi u domaćinstvu je mala pa nema opravdanja uvođenje posebne posude za ovakvo zbrinjavanje. Međutim, to ne umanjuje našu odgovornost za zbrinjavanje ovakvog otpada.

Na ovim podacima treba čestitati menadžmentu i djelatnicima TD Komunlac, kao i svim građanima Slavonskoga Broda čija je okolišna svijest, očito, na zavidnoj razini. Uz razvoj sustava kompostiranja organskog djela otpada, koji priprema TD Komunalac, Brođani će sigurno postići i bolje rezultate - jer su već dosad pokazali kako oni to mogu.