2386
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Boreći se s natjecateljima preko dvadeset država u svojoj kategoriji, Matej Lebo stigao je do polufinala Svjetskog prvenstva u kickboxingu - duela s talijanskim borcem, u kojem je zadobio udarac čime su mu stradala dva zubna implantata. Iako je dobio tu borbu i time prošao dalje, glavni liječnik, Talijan, Mateju je dao zabranu koja je spriječila njegovo nastupanje u finalu.
Zbog nepravedne završnice, Matej nije mogao odmjeriti snage s bosanskohercegovačkim reprezantivcem te je time postao svjetskim viceprvakom u kickboxingu.
- Mislim da je Matej, pored te povrede koju je zadobio u polufinalnoj borbi, moralni pobjednik Svjetskog prvenstva. Vjerujem da je talijanski doktor odradio kompenzaciju za svog borca spriječivši finalnu borbu gdje bi Matej sigurno potvrdio mjesto svjetskog prvaka koje je osvojio 2017. godine. Nastavite se tako boriti. Činjenice je kako su rezultati već na vašoj strani, oni govore da ste najbolji u svijetu unatoč povredama nastalih u polufinalu. - kazao je gradonačelnik Mirko Duspara prilikom današnjeg prijema tog istaknutog sportaša, borca Kickboxing kluba „Tigar Brod", čestitavši mu na postignutom uspjehu.
- Ne mogu reći da nisam zadovoljan srebrnom medaljom koju gledam obješenu na zidu uz zlatnu medalju sa svjetskog prvenstva 2017. godine, ali, naravno da mi je žao što nisam osvojio zlato jer znam da sam dobar u tome. Kickboxom se bavim cijeli život i toliko sam se pripremao za to natjecanje, zajedno s trenerom Goranom. Sad moramo čekati naredne dvije godine do sljedećeg svjetskog prvenstva. - rekao je Matej Lebo, zahvalivši se na gradonačelnikovim čestitkama i pozivu.
Upoznavši Gorana, trenera Kickboxing kluba „Tigar Brod", Mateju se, nakon raspalog benkovačkog kluba za koji je prethodno trenirao, otvorila prilika trenirati s njime i boriti se u ime slavonskobrodskog kluba. Upravo zbog treninga s Goranom, često dolazi u Slavonski Brod, ali i Goran često posjećuje Mateja. Tako se s godinama, od odnosa trener i natjecatelj, razvio se prijateljski odnos.
- U Benkovcu sam bio u kickboxing klubu koji se prije desetak godina raspao. Nakon toga sam otišao u Mostar na fakultet gdje sam jednom prilikom upoznao Gorana koji je tada predložio da dođem trenirati kod njega, da se borim za njegov klub. Pristao sam i otad dolazim u Slavonski Brod pripremati se, a on zna doći i kod mene. Postali smo već i kućni prijatelji. - kazao je.
Iako u tom sportu postoje puno gore ozljede od Matejeve i iako je bio spreman za finalnu borbu, zabrana liječnika spriječila ga je u šansi za osvajanje titule svjetskog prvaka.
- Pet ili šest dana koliko je trajalo to natjecanje, pobjeđivao sam sve redom. Došao sam do finala i to mi se dogodilo. Izgubili smo pedeset tisuća eura koje bismo osvojili da smo osvojili zlato. Nažalost, Hrvatska za drugo mjesto ne daje ništa. Državna nagrada „Franjo Bučar" koja se uručuje sportašima za njihova iznimna postignuća, odnosi se samo za prvo mjesto. No, nije sve u novcu, riječ je o ljubavi prema tom sportu i što ću svojoj djeci moći reći kako sam dva puta bio svjetski prvak iako je, zasad, samo jednom službeno. - rekao je Matej, dodavši kako ne bi toliko putovao na relaciji Zagreb-Slavonski Brod da nema ljubavi prema kickboxingu.
- Kad čovjek osvoji prvo mjesto, mora biti svjestan da svi oni koji su iza, očekuju ga skinuti s trona. No, ti si cijelo vrijeme tu. Igrom slučaja, zbog povrede, ove godine nisi potvrdio titulu šampiona. Osim toga, moramo uzeti u obzir kako smo mi mala država u odnosu na one države i velesile koje imaju sportaša u tim disciplinama koliko mi imamo stanovnika. - poručio je gradonačelnik upitavši ga, potom, koji su mu daljnji planovi.
- Budući da je kickbox priznat kao olimpijski sport, planiram trenirati sve dok ne dođem do olimpijskih igara. Pitaju me često nisam li star za to. No, u našem sportu nije kao u nogometu, košarci ili drugim sportovima. Najbolji si od tridesete do 35 godine, a meni je 'tek' 28. - odgovorio je Matej kojem je gradonačelnik na kraju prijema uručio prigodan poklon za ostvarene uspjehe i pritom mu je zaželio sreće u daljnjem radu.