SLAVONSKI BROD - Kako je ranije - po svom dolasku u Slavonski Brod početkom travnja ove godine - i najavio izraelski veleposlanik, Ilan Mor, danas je održana svečana ceremonija dodjele priznanja „Pravednik među narodima".

Pokojni Brođanin Stjepan (Štefko) Kirhofer proglašen je Jad Vašemovim Pravednikom jer je, tijekom Drugog svjetskog rata, od sigurne smrti spasio život sedmogodišnjeg židovskog dječaka, svog nećaka Ljubomira Pechija (rođenog Peći). Taj dječak danas je sa svojom obitelji, osam desetljeća kasnije, iz SAD-a došao u Slavonski Brod ispričati svoju životnu priču.

- Osamdeset godina nisam bio u Slavonskom Brodu. Četrdesetih godina Jevreji u Zagrebu nisu mogli slobodno putovati pa sam u Slavonski Brod došao tako što sam glumio katoličkog dječaka. Tata je bio carinski posrednik i radio je s Nijemcima pa mu je kolega rekao: „Bježite koliko god daleko možete jer će vas ubiti.".  Poslali su me u Slavonski Brod gdje je živjela moja tetka, udana za Štefka. Došao sam u obitelj s dvoje djece koja su bila starija od mene. U Zagrebu sam bio jedinac i život tamo bio je prekrasan. Doći ovdje u slobodu bilo je divno, ali i opasno. Ovdje sam išao u crkvu, na vjeronauk, kako bih bio veći katolik i od pravih katolika. Nažalost, otkrili su da sam Židov i uslijedili su strašni dani. - kazao je 87-godišnji Ljubomir Pechi koji se u ta ratna vremena razdvojio od svojih roditelja koji su otišli u Italiju.

U svibnju 1943. godine dva ustaška časnika došla su u obiteljsku kuću obitelji Kirhofer u Slavonskom Brodu i odvela Ljubu u zatvora. Stjepan je neprestano odlazio u zatvor kako bi pokušao namoliti policiju da ga oslobodi. U tomu je veliku ulogu, na koncu, imala Milica Muller, žena koja je imala dobre veze sa šefom policije u Slavonskom Brodu. Bližila se deportacija Židova u zloglasni logor Auschwitz, ali Ljubo je uspio izbjeći vlakove smrti.

- Taj zatvor u Slavonskom Brodu više ne postoji. Kažu mi da je srušen. Proveo sam u njemu dva dana. Tada su skupljali posljednje živuće Jevreje, žene i djecu, s ovog područja. Šef policije u jednom me trenutku posjeo na malu sjedalicu i rekao: „Broji polako do deset. Kad završiš, pođi kući kroz ona vrata. Nemoj ići ni presporo niti trčati.". Potom je napustio tu sobu, a ja sam nabrzinu izbrojao i potom otrčao kući kao luđak. Onda su me na dva tjedna sakrili u selo pokraj Broda kod Štefkovog prijatelja. Milica Muller imala je sina moje dobi. Pomoću njegove putovnice, prevezla me u Italiju. Tamo me čekao jedan pop koji se najprije čudio što znam sve što treba znati o katoličkoj vjeri. Napokon me odveo mojim roditeljima. Oni su se, nažalost, rastali, a majka se zaljubila u časnika američke mornarice pa smo odselili u SAD gdje sam kasnije osnovao svoju obitelj. - priča Ljubo.

Sve što je proživio na Ljubu je ostavilo velikog traga, no danas se sjeća svakog detalja - možda zato da bi o tomu s puno pažnje mogao pričati drugima.

- Godinama nisam mogao govoriti o tome. Bio sam kao film bez zvuka. Imao sam obitelj, dvoje djece, ženu koju obožavam, a htio sam ih napustiti i živjeti odvojeno od njih, u jednoj maloj sobi koja je poput one zatvorske ćelije u kojoj sam boravio. Pitao sam se što se događa. Nisam znao da to imam u sebi. Trebao sam doći to opet proživjeti kao stariji čovjek. Kad sam opet proživio taj moment, onda sam se izliječio. 63 godine sam sa svojom suprugom Leni. Imamo kćer Ninu i sina Tonija. - prisjetio se Ljubo. Supruga, kćerka i njezina partnerica, danas su bile uz njega u Slavonskom Brodu.

Dvorana Glazbene škole bila je danas mjesto svečane ceremonije. Sve je dolikovalo ovom posebnom danu za grad Slavonski Brod, a ceremonijalnu je svijeću zapalio Lavoslav Špicer, posljednji Židov u Slavonskom Brodu.

- Ovo je samo jedna od priča koja se  događala u ta teška vremena. Ponosan sam što su Brođani i tada znali izaći na kraj s teškim sudbinama. To se, nažalost, ponovilo i devedesetih. Uz sve što je nas zadesilo, imali smo veliko srce za pružiti pomoć drugima. Posebno sam sretan što je gospodin Ljubo i sa osamdeset i sedam godina ovako vitalan te što je došao ispričati svoju priču. Sretan sam i zahvalan što je Veleposlanstvo otkrilo da su u Slavonskom Brodu živjeli ljudi koji su riskirali svoj život kako bi pomogli drugima. Ponosan sam. - iskreno je nekoliko puta ponovio gradonačelnik Mirko Duspara.

- Ovo je fascinantna fantastična priča o hrabrom čovjeku koji je - suprotstavljen tadašnjoj realnosti - spasio život malog židovskog dječaka. Mada je prešao na kršćanstvo, Ustaše i nacistička ideologija i dalje su ga smatrali Židovom. Njihova je zamisao bila izbrisati židovski narod s lica zemlje sve do četvrte generacije. Ovo je priča o hrabrom čovjeku koji je odlučio da neće okrenuti glavu. Njegov je postupak napravio razliku. Spasivši jedan život, kako se kaže, on je spasio čitav svijet. On je heroj po kojemu se trebaju zvati ulice vašega grada, a ne po ustaškim zločincima. - kazao je izraelski veleposlanik Ilan Mor.  

Unuka Stjepana Kirhofera primila je danas nagradu namijenjenu svom djedu koji je umro desetljeće prije njezina rođenja (1961. godine). Današnja ju je ceremonija toliko dirnula da se okupljenima obratila kroz suze.

- Danas je s nama obitelj Pechi čija bi povijesti bila izbrisana da moj djed nije imao dovoljno hrabrosti oduprijeti se zlu nacističke ideologije. Iako nisam upoznala svog djeda, njegov utjecaj na mene nastavljen je i sada. Ponosna sam što u njegovo ime preuzimam ovo priznanje. Čast mi je što mogu reći da je on moj djed. Nadam se da će priča o njegovoj nesebičnosti ostati zapamćena te da će ostati na ponos, ne samo našoj obitelji, nego i čitavom Slavonskom Brodu. - kazala je Mirta Kirhofer i primila nagradu „Pravednik među narodima" koju je diljem svijeta svojim djelima dosad zaslužilo 27 tisuća ljudi, a u Hrvatskoj njih 122.

Stjepan Kirhofer za kojeg će danas čuti cijeli njegov rodni grad, rođen je 3. kolovoza 1900. godine, a umro je 27. listopada 1951. Iz braka s Elizabetom Babuš dobio je dvoje djece - Gretu Mokrović i Ivana Kirhofera, a neki od njegovih potomaka i danas žive u Slavonskom Brodu. Gretina kćerka, unuka i praunuka - Mirjana, Lea i Judita - ponosne su Brođanke koje s radošću pričaju ovu sjajnu priču o istinskom altruizmu.