Nadbiskup Đuro Hranić najavio i moguće termine održavanja svetih pričesti i krizmi.
SLAVONSKI BROD - Iako je svetim misama bilo moguće nazočiti već danas, tradicija odlaska na misno slavlje nedjeljom je posebno važna u vjerničkom životu. Stoga se upravo sutra očekuje veći broj vjernika koji će doći na svetu misu, kojoj nisu mogli nazočiti od 19. ožujka, kada je donesena odluka o obustavi misnih slavlja.
Nadbiskup Hranić: 'O pitanju uvećanja broja svetih misa nedjeljama i blagdanima, zbog smanjenoga broja mjesta za vjernike u našim crkvama uslijed obveze razmaka, treba brižljivo promisliti. U ovom pitanju neophodno je voditi računa o vremenskom razmaku između misa i zahtijevanoj dezinfekciji i prozračivanju crkve.'
Pozvavši župnike, ali i vjernike, da se na liturgijskim slavljima drže propisanih mjera za sprječavanje širenja bolesti COVID-19, nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije Đuro Hranić, u svojem je otvorenom pismu, naveo i dodatne upute i preporuke svećenicima. Uz preporuku slavlja misa na otvorenom, predložio je imenovanje 'službenih vratara' i 'službenih redara' koji će usmjeravati vjernike na njihova mjesta i paziti na održavanje razmaka. Preporučio je i da župnici vjernike, koji su zbog godina ili bolesti u većoj opasnosti od zaraze, potiču na osobnu i obiteljsku molitvu te praćenje radio, TV i Internet prijenose misa.
„Dok mislimo na starije i bolesne vjernike od kojih sadašnje prilike traže suzdržavanje od sudjelovanja na nedjeljnim misama, mislimo na poseban način i na sve vas, draga naša starija braćo svećenici, koji ste u pastoralnim službama. I vi, ako primijetite zdravstvene poteškoće o kojima govore i najnovije Preporuke, uzdržite se od misnoga slavlja s narodom.", pozvao je nadbiskup Hranić, apelirajući na svećenike da vode računa o tome da liturgijska slavlja ne budu duga te da se okupljeni ne zadržavaju predugo zajedno. Vezano uz podjelu svete pričesti pozvao je na obveznu dezinfekciju ruku, korištenje maske i izbjegavanje stavljanja 'križića' na čelu najmlađih.
Od trenutka objave informacije vezane uz mogućnost ponovnog služenja svetih misa, i uvjeta o tome kako će se unutar crkvi morati pridržavati mjera fizičkog razmaka, što posljedično znači i manji broj vjernika na misama, mnogi su predlagali da se to 'kompenzira' povećanjem broja misnih slavlja kroz dan. No i o tome ja nadbiskup svojim župnicima poslao preporuku kako je riječ o nečemu o čemu treba dobro promisliti. „U ovom pitanju neophodno je voditi računa o vremenskom razmaku između misa i zahtijevanoj dezinfekciji i prozračivanju crkve, ali i o kanonskim odredbama koje, zbog pastoralnih razloga, jednom svećeniku nedjeljama i svetkovinama dopuštaju slavljenje najviše tri svete mise, a dopuštenje za slavljenje četvrte pridržano je Svetoj Stolici." istaknuo je.
Za pitanja vezana uz krštenja, vjenčanja i mise zadušnice župnike je uputio na Preporuke Zavoda za javno zdravstvo, koje se nalaze i u prilogu članka. Odlazak na župnu katehezu u Župe i dalje nije moguć, a prve pričesti i krizme za sada su odgođene te bi mogle, ako to epidemiološka situacija bude dozvoljavala, biti održane od sredine rujna do kraja studenoga.
Uz sve izrečene preporuke, a koje se detaljno mogu pročitati OVDJE, nadbiskup se zahvalio svima koji tijekom epidemije pomažu drugima, posebice onima koji to čine djelujući kroz župne karitativne zajednice, vjernička društva i dekanatske podružnice Caritasa, te je pozvao i druge da im se priključe.
„Na poseban način na „braniku" tog karitativnoga djela stoji naš Nadbiskupijski Caritas, među ostalim, i sa složenim te zahtjevnim sustavom pučkih kuhinja i svojih drugih ustanova. Molimo vjernike te ljude dobre volje da se pridruže župnim karitativnim skupinama i dekanatskim Caritasima jer dodatni socijalni problemi, uzrokovani štetnim posljedicama pandemije na gospodarstvo, traže i dodatnu osjetljivost, kreativnu ljubav, pojačanu zauzetost i djelovanje, a time i veći broj novih volontera našega Caritasa." istaknuo je nadbiskup.
A mi bismo na kraju dodali kako nema bolje i iskrenije molitve od življenja vjere u stvarnom životu kroz pomoć i pružanje prijateljske ruke onima kojima je ona potrebna. Za to nije nužno biti u crkvi na misi. Kao što ni odlazak u crkvu, samo odlaska radi, bez življenja onoga u što se vjeruje, nema smisla.
