SLAVONSKI BROD - Za tekuću i naredne dvije godine, država je predvidjela sto milijuna kuna kojima će jedinice lokalne samouprave - konkretnije, općine - nagraditi za dobrovoljno spajanje sa 'susjednim' jedinicama - drugim općinama ili, pak, gradovima. To spajanje može biti samo funkcionalno ili, pak, stvarno, a država će ga poticati jednokratnim kapitalnim transferima tijekom petogodišnjeg razdoblja. Spojene bi općine bi, potom, ta sredstva trebale uložiti u infrastrukturne projekte.

Kako ovaj tjedan javlja Jutarnji list, cilj je do 2026. stvarno spojiti minimalno 20 posto općina, odnosno, funkcionalno spojiti njih najmanje 40 posto. U Hrvatskoj postoji 428 općina pa bi krajnji cilj bio da se do lipnja 2026. njih oko 85 ukine ili 171 funkcionalno spoji.

U Brodsko-posavskoj županiji, dva su grada i čak 26 općina - od kojih su mnoge, ako je suditi prema Popisu stanovništva 2021., već pred izumiranjem, tako da je gotovo sigurno da će se mnoge od njih naći u procesu 'spajanja'. O tomu je nedavno govorio i brodsko-posavski župan Danijel Marušić.

- Cjelokupna uprava živa je materija. Mora se mijenjati i modernizirati sukladno vremenu. Bit je u tomu da građani dobiju što bolju uslugu. Na tom tragu, postoji mogućnost funkcionalnog spajanja određenih općina kao jedinica, kako bi mogle bolje obavljati svoju ulogu. Kako se mijenja vrijeme, može se mijenjati i ustroj. Rekao bih da su neki ustroji već odradili svoju ulogu i morali bi se korigirati u skladu s modernim vremenima. Pritom, prvenstveno, mislim na činjenicu da ne mogu sve općine sa svojim kapacitetima pratiti povlačenje sredstava za europske projekte. Moguće je da par općina ujedinimo u tom smislu da imaju neke zajedničke institucije. To bi bilo dobro i pozitivno. I sami načelnici razgovaraju o tomu. Općine su dale veliki obol u razvoju županija - pa tako i naše. To je bio jedan sustav poslije Rata koji je opravdao svoju svrhu. Sve naše općine otišle su daleko - od infrastrukture i svega ostalog, ali - kako sam rekao - nova vremena traže nešto drugo pa postoji mogućnost takvih spajanja. - kazao je o toj temi Marušić, ne želeći pritom izdvojiti općine koje bi bile dobar kandidat za takvu reformu.

Na području Brodsko-posavske županije, najgušće su trenutno naseljene općine Sibinj (5771), Oriovac (4781) i Staro Petrovo Selo (4151), tako da je izvjesno kako će one opstati, a možda se i proširiti - odluče li im se pripojiti druge susjedne jedinice. S druge, pak strane, najslabije su naseljene općine Gundinci (1604), Gornji Bogićevci (1421) i Dragalić (1071) - što ne znači da će to ujedno biti i glavni motiv spajanja.

Primjerice, neke općine - poput Bukovlja (2727 stanovnika u pet naselja) i Gornje Vrbe (2178 stanovnika u dva naselja) - već sad velikim svojim dijelom prirodno 'gravitiraju' gradu Slavonskom Brodu. Doduše, ne svi njihovi dijelovi, ali barem oni najgušće naseljeni i oni koji bi bili prirodni nastavak grada.

Možda funkcionalno i stvarno spajanje općina potakne i takve procese koji će dovesti do širenja dvaju brodsko-posavskih gradova.

Kako su to riješile druge države?
Izvor: Ekonomski institut Zagreb
U brojnim europskim zemljama i zemljama širom svijeta pozornost politike su zauzele administrativno-teritorijalne reforme upravo zbog postojanja sličnih karakteristika jedinica lokalne samouprave. Više je zemalja provelo politiku smanjenja broja općina spajanjem i to kao dobrovoljno ili obvezno spajanje. Dobrovoljno spajanje znači da središnja razina vlasti (država) osigurava pravni okvir za spajanje općina, ali prepušta lokalnim vlastima da međusobno pregovaraju i predlažu reviziju postojećih i uspostavu novih općinskih granica. Taj proces je poznat kao proces 'odozdo prema gore' i provodi se na temelju vlastitog interesa jedinica lokalne samouprave. Obvezno spajanje je druga krajnost u kojoj središnja razina vlasti (državna tijela) obvezuje općine da se spoje na temelju određenog procesa i vremenskog rasporeda koji se najčešće utvrđuje zakonom. Spajanjem općina dolazi se do novih općinskih granica, a proces se naziva procesom 'odozgo prema dolje'.
Iskustva europskih zemalja koje su provele spajanje jedinica lokalne samouprave su različita. Primjeri zemalja u kojima je provedeno obvezno spajanje su Danska i Belgija (1970-ih godina) i Grčka (krajem 1990-ih i početkom 2000-tih godina). Potpuno dobrovoljno spajanje provele su Estonija (krajem 1990-ih i početkom 2000-tih godina) i Luksemburg, dok su neke zemlje imale kombinaciju dobrovoljnog i obveznog spajanja. Danska je provela dobrovoljno spajanje (2002.-2007.), kao i Finska (2006.-2011.) i Nizozemska. Finska je nastavila s reformama u lokalnoj samoupravi i provela obvezno spajanje (2011.-2015.), a Belgija dobrovoljno spajanje (2014.-2019.).