General Petar Stipetić za života od Republike Hrvatske nije dobio stan, a kada je tražio 60 tisuća kuna da uredi stan u kojem je živio u Zagrebu od 1980., u staroj zgradi, poručeno mu je krajem 90-tih iz Ministarstva obrane da hrvatska država nema novaca za obnovu njegovog stana.
NA današnji dan 2018. godine, u 81. godini života, u Zagrebu je preminuo hrvatski general Petar Stipetić, nakon što ga je u siječnju iste godine pogodio moždani udar. U travnju 2022. godine, Ulica Mile Budaka otišla je u povijest, a jedan njezin dio nazvan je upravo po tom velikom Čovjeku. U nastavku se prisjećamo detalja njegova života.
Rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske (1959.), Višu vojnu akademiju (1969.), Ratnu školu (1976.), obavljao visoke vojne dužnosti u V. vojnoj oblasti (područje Hrvatske i Slovenije), od 1981. bio načelnik inženjerije V. armije u Zagrebu, potom zapovjednik obrane grada Zagreba (1986.–1988.).
U rujnu 1991. godine u činu general majora napustio je JNA i prešao u Zbor narodne garde te s činom general bojnika postao zamjenik načelnika Glavnoga stožera Hrvatske vojske. Od srpnja 1992. bio je zapovjednik sektora zapadnoslavonskog bojišta u Đakovu, od prosinca 1992. zapovjednik Zbornog područja Zagreb, a 1994. ponovno je u Glavnom stožeru Oružanih snaga Republike Hrvatske. Bio je pomoćnik načelnika Stožera za borbeni sektor, jedan od glavnih planera i izvršitelja operacija „Bljesak“ i „Oluja“.
U svibnju 1995. promaknut je u čin general pukovnika. Od ožujka 2000. do kraja prosinca 2002. bio je načelnik GS OS RH; promaknut je u čin generala zbora, potom stožernoga generala.
Umirovljen je početkom 2003. i imenovan savjetnikom predsjednika Republike Hrvatske za obranu i vojna pitanja (na tom je položaju bio do ožujka 2005).
Zeljko Hladika/PIXSELL
Kako piše Večernji list, bio je jedan od najpopularnijih hrvatskih generala. Mnogi bi kao najupečatljiviju ratnu fotografiju odabrali onu s Banovine iz kolovoza 1995., kada se generalu Stipetiću predao cijeli korpus protivničke vojske RSK s 5000 vojnika i punim naoružanjem. Svega tri dana prije taj isti korpus s vatrom je dočekao napad hrvatskih postrojbi kod Petrinje i uništio pet tenkova, nekoliko oklopnjaka, 18 je gardista poginulo, među njima i dva hrvatska zapovjednika.
Index je o njemu pisao kao o heroju kojeg je „HDZ zaboravio“: „Stipetić nije bio pretjerano omiljen među novom klasom hrvatskih generala koji su se na te pozicije uzdigli u dvije, tri godine i bez potrebnog obrazovanja jer su mu mnogi na desnici zamjerali karijeru u JNA i smatrali ga nedovoljno nacionalistički gorljivim. No, Stipetić je sudjelovao u nekima od najvažnijih bitaka Domovinskog rata, a zvalo ga se i da spašava stvar kad bi novokomponirani HDZ-ovi generali povukli katastrofalne poteze.“.
Prijatelja preminulog u Zagrebu, 14. ožujka 2018. godine, na posebno dirljiv način danas se prisjetio Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva. U nastavku prenosimo njegove riječi:
„Prije pet godina umro je general Petar Stipetić, veliki čovjek, oličenje poštenja i skromnosti. Upoznao sam ga prije 25 godina. Već nakon prvog susreta bio sam impresioniran njegovom jednostavnošću, skromnošću, a tako velike stvari je u životu napravio. Uvijek je slušao sugovornika uz neizostavnu cigaretu i kavu i obavezno postavljao pitanje na svaku stvar koja ga je zanimala. On nije bio jedan od onih koji se hvali, priča o svojih pothvatima. Kad god bih ga nešto pitao, rekao bi: „'Ajde, Zovko, nemoj sad, drugi put ćemo.". U JNA je važio za najboljeg inženjerca, a i tada se nije libio reći što misli, a zbog toga je za vrijeme službe u Karlovcu smijenjen - zbog kritike koju je izrekao prema stanju u jedinici jednog od zapovjednika. U Hrvatskoj vojsci također je bio svoj i odbio se 90-tih učlaniti u HDZ za razliku od mnogih drugih generala koji su to s radošću učinili. Nije ni čudno da ga je politika puno puta htjela zatajiti, jer „nije bio dovoljno domoljuban“, a oni nisu shvaćali da je Pero bio samo svoj i da ga je zanimala struka, a ne političko ulizivanje ili bogaćenje. Bio je u operativnom smislu najbolji časnik Hrvatske vojske. (...)
General Petar Stipetić za života od Republike Hrvatske nije dobio stan, a kada je tražio 60 tisuća kuna da uredi stan u kojem je živio u Zagrebu od 1980., u staroj zgradi, poručeno mu je krajem 90-tih iz Ministarstva obrane da hrvatska država nema novaca za obnovu njegovog stana. Na kraju je Pero dignuo kredit da uredi stan u kojem je živio s obitelji. I onakav skroman nije se puno žalio. Kada je bio najbliže mogućnosti da dobije stan u Zagrebu, blizu Petrove ulice, opet je izvisio jer mu je iz MORH-a, unatoč obećanju da će se s obitelji useliti u stan, javljeno kako će taj stan ipak dobiti jedan drugi general koji je već u istoj zgradi na istom katu imao stan koji je dobio od države. To je klasična priča iz Hrvatske. Uopće nema potrebe govoriti tko je sve od države dobio silne stanove, novac za najmove i raznorazne povlastice.
Petar Stipetić predstavljao je onu bolju Hrvatsku. Hvala ti na svemu.“
