„ Poštovani ministre Piletiću i ravnateljice Štritof,
stručnjaci okupljeni u inicijativi „Od šutnje do promjene“ ovim vam putem žele sve najbolje u ovoj 2024. godini! Obraćamo vam se ovim putem, jer ste vi zaboravili na stručnjake-praktičare koji rade s ljudima! Zaboravili ste i korisnike sadašnje, buduće i bivše! Čekali smo i čekali neko obraćanje za kraj prošle godine, pa čak i čestitku!
Neki su čak očekivali pohvalu uz čestitku (!!!), tim više što smo u 2023. god. radili u izuzetno kaotičnim uvjetima, potpuno nepotrebnoj i nepripremljenoj „reformi“ koja je do sada donijela samo puno troškova i nikakve pozitivne pomake u radu. Čekali smo da nas javno pohvalite, jer smo uspjeli improvizirati u takvim uvjetima, ako ne javno, onda bar onako, „među nama“. Imamo takva očekivanja, jer smo u sustavu koji naglašava humane vrijednosti, solidarnost, vrijednosti međuljudskih odnosa, uvažavanja, poštovanja, profesionalnu etiku. Ukratko, mislili smo da radimo tamo gdje se cijeni rad ljudi u praksi i rezultati koje svakodnevno postižemo u, jako dobro znate kakvim uvjetima. No, zaboravili ste i nas kao i naše korisnike – ni njima se nitko od vas nije obratio.
Dok većina traži povećanja plaća, mi vam se obraćamo zbog kršenja prava naših korisnika. Tražimo da ne bacate novac na skupe reforme već da našim korisnicima omogućite pravnu, socijalnu i zdravstvenu sigurnost. Tražimo da ne tiskate uredske materijale sa upitnim dizajnom Zavoda za socijalnu skrb koji podsjeća na „zna se“ grafička predizborna rješenja.
Očekujemo čestitku, a kako je ona izostala, upućujemo je mi vama. Uz nju ćemo vam ponovo po 1646 put ukazati na situaciju u praksi, u radu nas, socijalnih radnika, psihologa, socijalnih pedagoga, pravnika u sustavu socijalne skrbi, te vam pomoći da sagledate kako to utječe na socijalnu sigurnosti svih ljudi u državi.
·Priznajemo - teško smo podnosili ove godine brojne „naputke odozgo“, a najteže onaj koji je otvoreno kazao da su naša pitanja ili bilo kakva obraćanja vama, našim poslodavcima – nepoželjna! Na tragu te i takve jednosmjerne komunikacije, u kojoj od nas tražite da govorimo samo u brojkama i šaljemo statistička izvješća na dnevnoj bazi, polugodišnjoj, godišnjoj ili kad zatražite – učinit ćemo upravo to:
Dakle, sustav socijalne skrbi ima oko 500 000 korisnika. Samo Hrvatska komora socijalnih radnika ima 2000 članova, a znamo da ne rade svi socijalni radnici u sustavu socijalne skrbi pa ni bivšim centrima – pa podijelimo broj korisnika sa brojem socijalnih radnika. Dakle, svaki socijalni radnik ima u tretmanu 250 korisnika. 1984 radnih sati nas očekuje u 2024.g., pa oduzmimo godišnji odmor od minimalno 176 radnih sati i tako dobivamo 1808 sati. Dakle za svakog korisnika imamo 7,2 radna sata ili manje od jednog radnog dana u godini. Samo uzimanje socijalno-anamnestičkih podataka traje 1,5 sat rada, a gdje su to razgovori, savjetovanja, obilasci na terenu, pisanje silne propisane dokumentacije, obilasci štićenika u ustanovama itd.
·Prateći statistiku, podsjećamo i na realnost: znate li da neki socijalni radnici imaju od 200 do 900 korisnika u tretmanu, te je raspodjela poslova po Područnim uredima potpuno neujednačena u odnosu na broj zaposlenih? Znate - oni puno toga mogu odraditi, ali nemaju magične moći. Možete li zamisliti kako odrađuju sve poslove koji su im propisani? O da, zahvaljujući novoj organizaciji rada, sada će po dva voditelja slučaja biti zadužena za istu obitelj / korisnika ; treba li to pomnožiti ili nazirete sliku?
·Svaki stručnjak u sustavu socijalne skrbi ima normativ koji je gotovo kod svih premašen. Postoje sistematizirani poslovi - samo na papiru, jer velik dio socijalnih i drugih stručnih radnika rade dva posla ili više raznih poslova za istu plaću. Kakvu zaštitu radnicima od ovakvog iskorištavanja možete obećati? Predložiti?
I dalje - ne možemo brojati samo korisnike (po vašem „predmete“), jer se za jednu obitelj, jednog korisnika, bio on pojedinac ili obitelj često radi više intervencija (po vašem – postupaka) – što znači da omjer korisnika i intervencija (postupaka) nije 1:1 – to je samo u najmanjem broju slučajeva tako. Nazirete li sad sliku?
·Isto tako, znamo da informatizacija sustava socijalne skrbi nije uspješna. Sadašnja aplikacija ne zadovoljava pravila struke a ni administracije, ma koliko se nadograđivala. Na snazi su pravilnici prema kojima vodimo dokumentaciju i u elektronskom obliku, i u papirnom. Koliko vremena i truda treba da pišemo u dvije forme, kopiramo, printamo, skeniramo, uređujemo elektronske podatke, a da bi (evo nas opet na brojkama i statistici kojima mjerite svoje organizacijske sposobnosti) opet sve brojali ručno, plus po sjećanju, jer – ovakva aplikacija ne može reći tko je u tretmanu, moramo gađati imenom, prezimenom i OIB-om pa koliko pogodimo - toliko ih ima! Strašna je tajna – nitko ne zna koliko je korisnika.
·Koliko vremena troše socijalni radnici kada pokušavaju iskopati iz aplikacije podatke koje su njihovi prethodnici unijeli, a koji su neupotrebljivi zbog neefikasne administracije za ono što nam treba - za vođenje slučaja ( ne PREDMETE ne POSTUPKE nego za pomaganje ljudima suvislo i planirano vođenje slučaja iz točke A u točku B koja bi trebala biti socijalna sigurnost, jednake mogućnosti, uključenost u zajednicu. To nas vodi do slijedećeg pitanja…
·Koje standarde socijalnog rada da poštuje i prati socijalni radnik? Kako da znamo ispunjavamo li svoju ulogu i misiju u društvu - poticanje korisnika na sudjelovanje u lokalnoj zajednici, uključivanje korisnika u život i opet - jednake mogućnosti za sve?
·Mi koji radimo u praksi svjesni smo da ste vi kao i svi vaši prethodnici još jedni u nizu od autora „politike koja bi htjela biti socijalna“ i samo oni koji su dali još jedan udarac (bojimo se, završni) sustavu socijalne skrbi - jer nakon što ovaj sustav kolabira, više neće jamčiti ikakvu socijalnu sigurnost građanima. Ono što ne znate je da se naši korisnici ne bune, nemaju oni energiju „ulične pravde“ - oni samo tonu dublje u „drugu stranu društva“ tamo gdje su nepoželjni, suvišni, gdje nikome ne trebaju. Dio njih nam vraća taj nemar države tako da ostanu zauvijek ovisni o pomoći države (kad ih ovakva briga za njih pasivizira), a dio vraća taj nemar kroz kriminal i asocijalno ponašanje – proces koji ovakvim pristupom nećemo zaustaviti.
·Možda vam to nije poznato, ali VI ovisite o NAMA! Jasno nam je da nadležno ministarstvo uključuje i kreiranje socijalne politike civilnog društva tek onoliko koliko „mora“.. a vidimo da neke i ne mora…. Znate li da ne uzimanje u obzir mišljenja struke nije stvar politike i moći, već profesionalne odgovornosti i na kraju krajeva, povratne informacije, mišljenja praktičara su nasušno potrebna radi daljnjeg planiranja.
·Znate li da imate istu odgovornost kao stručnjaci iz prakse – a čije sugestije, primjedbe, kritike ignorirate prilikom donošenja zakona i „reformi“ institucija kojima ste osnivač? Zakoni doneseni od strane "vaših" stručnjaka kojima smeta mišljenje praktičara su neprovedivi – mrtvo slovo na papiru. Što će biti s tom odgovornosti i sa silnim novcem utrošenim na „reformu“ koja je donijela novi odljev kadrova iz sustava socijalne skrbi (a prije toga je koštala KOLIKO TOČNO samo za natječaje za mjesta i kadrove koji odavno rade?)
Konkretnije - znate li da Hrvatski zavod za socijalni rad traži razumijevanje za „svoj proces nastajanja“, a mi u praksi i dalje moramo ručno zbrajati statistička izvješća i dostavljati izvješća o radu na dnevnoj bazi, budući Vi i HZSR niste osigurali sredstvo za rad, za što ste odavno plaćeni od strane naroda RH? Znate li, dok svi mi imamo razumijevanje za proces rasta i razvoja HZSR-a, da korisnici sustava socijalne skrbi NEMAJU to razumijevanje i NE MORAJU ga ni imati?
Hoće li vam 2024. biti dovoljna da dovršite ovu reformu ili čak provedete još po koju? Koliko će je stručnjaka provoditi? Mi čak znamo koliko će stručnjaka ostati da ih provode, jer imamo magične moći.
Nadamo se da ćete doći do odgovora na ova pitanja. Mi ih znamo. Želite li ih i vi saznati? Pitajte nas.
Usprkos svemu, ili baš zbog toga - želimo vam puno uspjeha u radu u 2024.!
Stručnjaci iz prakse udruženi u inicijativi „Od šutnje do promjene“, dana 11. siječnja 2024.
