Na PlusPortalov članak naslova Evo kako je trener Dragan Božić spasio sezonu MOK-u Marsonia, reagirao je nekadašnji trener tog slavonskobrodskog Kluba, Miloš Živanović. Sukladno Zakonu o medijima, njegov demanti u nastavku objavljujemo u cijelosti - bez ikakvih intervencija u isti.
ŽIVANOVIĆ BEZ ZADRŠKE: „Neistine i manipulacije neće proći bez odgovora“
„Rezultati, rad i činjenice govore više od neprovjerenih i tendencioznih napisa“
Slavonski Brod, [04.svibnja] – Povodom teksta objavljenog na portalu PlusPortal pod naslovom „Evo kako je Dragan Božić spasio sezonu MOK Marsonia“, osjećam obavezu da se obratim javnosti i jasno reagujem na niz netačnih, nepotpunih i tendenciozno interpretiranih informacija koje su iznesene u navedenom članku.
Ovo nije reakcija na sportsku analizu i rad mog naslednika na klupi prvog tima,već na tekst koji u više segmenata odstupa od činjenica i pokušava stvoriti pogrešnu sliku o mom radu, ulozi i dešavanjima unutar kluba.Nadam se da moj naslednik nema veze sa interpretacijom ovog teksta,jer se novi ugovor ne “kupuje” iznošenjem neistina i gaženjem trenera koji su ispisali jednu svetlu stranicu istorije u tom klubu.
„U MOK Marsonia nisam došao samoinicijativno ni prvog,ni drugog ni trećeg puta,niti sam se ‘samoproglasio’ trenerom – vratio sam se isključivo na poziv uprave, u trenutku kada je klubu bila potrebna stabilnost, odgovornost i iskustvo.“
U Republiku Hrvatsku,u Slavonski Brod,došao sam poštujući ljude,igrače,navijače…i razlike medju nama. Na takav način mi je i uzvraćeno. Jer nema većeg priznanja kada vas ljudi spontano na ulici zaustave,cestitaju i zahvale se za sve sto radite za taj klub.Od prvog dana mog angažmana sve aktivnosti bile su usmjerene isključivo na stabilizaciju ekipe, organizaciju rada i postizanje sportskih rezultata u izrazito zahtjevnim okolnostima.
Tokom mog boravka i rada u klubu ostvaren je istorijski rezultat – MOK Marsonia je prvi put u svojoj istoriji zauzela 5. mjesto u prvenstvu(za 6 meseci rada od ekipe koja se borila za opstanak napravili smo tim koji je pretendovao na top 6 u ligi), i to u konkurenciji klubova koji imaju znatno veće budžete, dužu tradiciju i stabilnije uslove rada,kako u Hrvatskoj tako i iz vremena bivše Jugoslavije.
Sezonu u kojoj sam se ponovo priključio ekipi završili smo sa pozitivnim skorom i bili na samom pragu plasmana u polufinale (još jedan istorijski uspeh).U četvrtfinalu smo ostvarili pobjedu u prvoj utakmici, dok smo drugu izgubili nakon zlatnog seta. Važno je naglasiti da sam se ekipi priključio u sezoni koju nisam započeo, u već formiranoj i nestabilnoj situaciji, uz finansijska kašnjenja i promjene u igračkom kadru.
U tekstu se navodi da je ekipa,na početku nove sezone,u prvih šest kola ostvarila 2 pobjede i 4 poraza, što se pokušava predstaviti kao negativan pokazatelj rada. Međutim, takav prikaz bez konteksta je neozbiljan,za ljude koji ne poznaju sport generalno.
Radi se o rezultatima koji su realni u okolnostima:
- formiranja nove ekipe u hodu
- uigravanja stranih igrača
- kratkog pripremnog perioda
- promjena u rosteru i organizaciji kluba
Takvi rezultati su sastavni dio sportskih procesa i ne mogu biti jedini kriterij za ocjenu rada.
Nakon završetka sezone,kada sam pozvan od strane uprave da se vratim i u pripremi početka nove, kapiten ekipe i ja smo cijelo proljeće i ljeto proveli u Slavonskom Brodu radeći na organizaciji kluba i pripremi naredne sezone. Učestvovali smo u selekciji igrača, pregovorima sa mladim talentima iz Hrvatske, traženju sponzora i partnera, te ulagali lično vrijeme,resurse i energiju kako bi klub dobio stabilne temelje.
U nedostatku osnovnih uslova, snalazili smo se i za smještaj i logistiku, samo da bismo ostali prisutni i završili započeti posao.
————————————————————————-
„Išao sam i korak dalje – lično sam kontaktirao i molio svoje prijatelje, uspješne preduzetnike u Hrvatskoj, da pomognu klubu kako bismo obezbijedili stabilnost i mir u radu, jer bez toga nema ni sportskog rezultata.“
————————————————————————-
Planirani igrački roster za narednu sezonu trebao je izgledati značajno drugačije, i uvjeren sam da bi MOK Marsonia u tom slučaju bila među četiri najbolje ekipe u državi,a možda i top 3! Na zalost zbog birokratije,i moram reci malo i neagilnosti tadasnje uprave,planove oko pojacanja smo morali izmeniti.
Paralelno s tim, posebno smo radili na razvoju mladih igrača iz Slavonskog Broda. Po prvi put su svi dobili stipendije i strukturirane uslove rada, što predstavlja dugoročnu vrijednost za klub a i za njih same.
Istovremeno, moram jasno naglasiti da je bilo i unutrašnjih problema sa pojedinim mladim igračima (koji su precenili sebe u pomenutom momentu),koji su pokušavali uslovljavati klub finansijskim zahtjevima (treniranjem odnosno ne treniranjem,nisu isli na utakmice jer su ima bile prece neke zabave i proslave,a bili su placeni za ovo cime se bave)i tražiti zagarantovano mjesto u timu bez adekvatnog odnosa prema radu i obavezama. Moj profesionalni stav po tom pitanju je jasan i nepromjenjiv.
Mjesto u ekipi se ne dobija pritiskom, pregovorima ili statusom, već isključivo radom, disciplinom i doprinosom na terenu.Pomenuti su lično nezadovoljstvo pokušavali prenositi i na druge,jer definitivno nisu želeli jednu jaku Marosniju.A dva čoveka,dva stranca,došla su u Brod i svojom srčanošću,znanjem i umećem pokazali da im je stalo više do kluba od bilo koga,što je oprostite paradoks.Daljnji plan je i bio fokus na mlade! Ali za pruženu šansu mora i da se radi i izgara na terenu. Na žalost,ogrešili smo se kod dvojice igrača kod izbora. Lično smatram da je jedan od njih svojim primerom loše uticao i na naše mlade momke,a da su se obojica bavila nesportskim stvarima,te su direktno uticali na gubitak dve utakmice u prvih 6.kola. Svako ko zna i malo odbojku pregledom snimaka,zaključio je isto. Kapiten i ja smo imali isti stav. Tražili od uprave njihovu smenu,odnosno zamenu,a kao odgovor dobili smo moju smenu. Još jednom ponavljam,bio sam 24/7 vojnik kluba. Osim trenerskog posla,i kapiten osim igrackog,trčali smo i završavali sve što je trebalo,od papirologije,sponzora,uslova za rad,lečenja igrača,oporavka,lepljenja plakata,obezbedili povoljan smeštaj za momke,prehranu….i nikada nam ništa nije bilo teško,jer smo živeli san,jer smo živeli Marsoniju,jer smo voleli Brod kao svoj drugi dom. I uspeli smo u tome!Sve sto smo obezbedili:restorane,opremu za klub,tretmane kod fizioterapeuta,masaze,sponzore….sve to klub je dobio i nista nije kostalo Ostali ljudi iz uprave sedeli su skrštenih ruku,zakasnelih reakcija…. Mogu jedino pohvaliti jednog momka,koji je bio prijatelj kluba i koji je stvarno dosta vremena provodio sa nama i pokušavao i on da doprinese nekom boljitku. U pitanju je Patrick Ilak. Momak koji je pored oca,koji je predsednik UO MOK Marsonie,zavoleo istinski ovaj sport i želeo dobro ovom klubu.
Posebno naglašavam da se u spornom tekstu koriste neimenovani izvori, paušalne tvrdnje i neprovjerene informacije, bez ijednog konkretnog dokaza, čime se narušava profesionalni integritet i stvara pogrešna slika u javnosti.
Zbog svega navedenog, tekst smatram tendencioznim, jednostranim i neprofesionalnim, te u suprotnosti sa osnovnim principima odgovornog novinarstva.
⸻
LIČNA PORUKA
Na kraju, imam i ličnu poruku za sve one „stručnjake“ koji su tokom cijelog procesa radije posmatrali sa strane, dok su drugi radili, gradili i preuzimali odgovornost,a bivstvovali su 30,40 godina u brodskoj odbojci,ovom klubu i na kraju nisu nista uradili,niti proizveli nekog igraca.
Za one koji su vrijeme provodili skrštenih ruku, baveći se podmetanjima, pokušajima destabilizacije i raznim oblicima indirektnog opstruiranja rada – rezultati i činjenice su jedini odgovor koji je potreban.
Niti jedna priča, konstrukcija ili pokušaj diskreditacije ne može promijeniti ono što je urađeno na terenu i van njega. A istorija kluba i rezultati ostaju zapisani!
⸻—————————————-
„Rezultati koje smo ostvarili i način na koji smo radili ostaju činjenice. Sve ostalo su pokušaji interpretacije koji ne mijenjaju realnost.”
⸻——————————————
Miloš Živanović
Dipl.trener sporta i odbojke
