SLAVONSKI BROD – Slavonskobrodska Alatnica 95 posto svog prizvodnog programa radi za izvoz. Nažalost, čini se da za izvoz pripremaju i mlade radnike s čime se teško mire. I ne samo oni, nego i mnoge druge tvrtke koje se susreću s nedostatkom kvalitetne radne snage na domaćem tržištu.

'Mene ne zanima koliko je on naučio matematike, fizike ili kemije, mene primarno zanima zna li raditi na stroju ili ne zna.'

- Mi smo zapravo bukvalno postali centar za obuku ljudi koji idu raditi u Njemačku. Moje kolege i ja po godinu, dvije, tri obučavamo završene srednjoškolce, kod nas steknu potrebno znanje i onda odlaze u Njemačku jer je tamo veća plaća. Ja im to ne zamjeram.

Ali Njemačka im može dati veću plaću jer je dobila obučenog čovjeka koji odmah ulazi u proizvodnju. Mi, s druge strane imamo mlade ljude koji su iz srednjih škola došli bez gotovo ikakve prakse i mi ih, za vrijeme dok ih obučavamo, dok od njih nemamo samostalnog radnika, moramo plaćati kao i pravog majstora – govori direktor Alatnice Nikola Veočić o problemu s kojim se suočavaju hrvatski poslodavci kod primanja mladih ljudi iz strukovnih škola koji im dolaze gotovo bez ikakve prakse.

Da je tomu tako potvrđuju i sami radnici. Danijel Štivić (20), završio je za CNC operatera i u Đuru je stigao prije godinu dana. - U školi sam bio godinu i pol dana na praksi, ali sam vidio da ta praksa i nije najbolja i da se tamo baš i ne može toliko naučiti. Odlučio sam onda doći u Alatnicu gdje sam nemjerljivo više naučio nego u školi – priča Danijel. 

 A njegove riječi potvrđuje i Ivan Funarić (18), koji je završio za klasičnog tokara, ali u Alatnici radi kao cnc tokar. – Puno toga u školi ne možemo naučiti, jer imamo jako malo prakse i jednostavno nismo spremni odmah početi raditi samostalno – naglašava Ivan dodajući kako bi bilo nužno u škole uvesti daleko više prakse. 

Veliki problem poslodavaca je (ne)znanje djece

Upravo s tim slaže se i njegov sadašnji poslodavac, Nikola Veočić, koji za stanje na tržištu rada ne krivi škole i nastavni kadar, koji – naglašava – radi koliko i kako može u skladu sa zadanim uvjetima.

- Naš veliki problem je znanje djece koja iz škola dolaze u tvornicu, jer ona su prema našoj tehnologiji potpuno nespremna. Tu ne bacam krivnju na škole, na profesore ni na njihove uvjete, koji nisu nažalost dobri. Ovakva slika najviše govori o programu i načinu na koji se ta djeca obrazuju i šta bi oni u stvari trebali učiti. Što se nas tiče oni bi trebali u školi naučiti to da kad dođu ovdje, na ove strojeve, da mogu normalno početi raditi. A ne da ih mi moramo obučavati još par godina. Mene ne zanima koliko je on naučio matematike, fizike ili kemije, ja znam da on mora znati i hrvatski, ali mene primarno zanima zna li raditi na stroju ili ne zna. Školska obuka i praksa bi morala ići pet godina ispred naše tehnologije, a ona je sada deset godina iza naše tehnologije – kaže Veočić dodajući kako bez kvalitetne reforme školstva neće biti moguće ići naprijed.

Da ovakvo stanje u hrvatskom školstvu ne zadovoljava ne samo hrvatsko gospodarstvo i poslodavce, nego ni čelne ljude u ministarstvu, potvrdio je i Vlado Prskalo pomoćnik ministrice obrazovanja za gimnazije i strukovne škole. Upravo s toga stvoren je, kaže, tim ljudi koji bi trebao donijeti pomak na ovom polju. - Idemo u akciju. Pozvali smo sve poslodavce i HGK, Obrtničku komoru, poduzetnike da nam daju svoje viđenje što to njima treba. – kazao je Prskalo naglasivši kako rade na novom nastavnom zakonu. - Promjene su takve da učinimo strukovno obarzovanje adekavtnim, korisnim, onakvim kakvo trebaju poslodavci, koje treba gospodarstvo, a da pri tome i mladi ljudi tu vide svoju šansu – pojasnio je Prskalo.

130 milijuna eura za Centre izvrsnosti

A da ima mladih koji uistinu žele ostati u Hrvatskoj i učiti te naučeno primjenjivati i nadograđivati dokaz je i mladi alatničar Mario Jelić. Dok precizno obrađuje oštre rubove na dijelovima koje su njegove kolege pripremile za njemačko tržište kaže kako je zadovoljan poslom. – Praksu sam radio u školi samo jednu godinu i nisam baš puno naučio. S ovim što sam ovdje usvojio to je neusporedivo. Ovdje sam već tri mjeseca i mislim da ću ostati – kaže Mario, za kojeg poslodavac ne štedi riječi hvale. No, Mario je jedan od onih koji pokazano brzo usvaja pa njegova obuka kod poslodavca, nakon dolaska iz školskih klupa, traje kraće nego li kod nekih drugih.

No i to bi se, prema riječima Vlade Prskala, uskoro trebalo promijeniti. - Sadašnji školski kurikulum je takav, no ići ćemo na uvođenje znatno više prakse. Radimo na jednom projektu stvaranja centara kompetentnosti, gdje ćemo dati dosta velika sredstva onim školama, onim županijama koje iskažu interes za promjenu svog strukovnog obrazovanja. To ne znači prebacivanje loptice, nego uključivanje lokalne uprave i samouprave da i oni kažu što oni žele u svom kraju razvijati. Primjerice Slavonski Brod ima niz mogućnosti, od poljoprivrede, svega onoga što je Đuro nekad radio, tu je i drvna industrija i niz drugih stvari, ali sada će ovisiti dosta toga i o lokalnoj samoupravi. Jednostavno mi želimo da gospodarstvo ovog kraja kaže: 'gospodo mi želimo imati taj i taj stručni kadar, a onda je na nama da iznađemo sredstva'. – poručio je Prskalo, kazavši kako je za Centre kompetencije osigurano više od 130 milijuna eura europskog novca.

- To su novci koji će bit stavljeni na raspolaganje, ali neće bit dobiveni ono uzmi pa ništa od toga. To moraju bit projekti koji će bit održivi. Mi moramo dobiti od župana, gradonačelnika – kazao je Prskalo.

Dio županija, navodno, je već reagirao a koliko će dobrih i kvalitetnih projekata, koji bi donijeli svjetlo u srednjoškolski strukovni obrazovni sustav, stići iz Brodsko-posavske županije, ostaje vidjeti. Tek valja znati kako će o njima ovisiti i budućnost ovoga kraja, jer kroz prizmu tih projekata oslikat će se i to jesmo li izabrali odlazak mladih u inozemstvo ili razvoj gospodarstva koji će zadržati mlade obitelji i vratiti Slavoniji život.