SLAVONSKI BROD / ZAGREB - Kada je riječ o uspjesima slavonskobrodskih sportaša i rekreativaca, tu nema nikakve dvojbe jer oni ne prestaju oduševljavati čak ni tijekom ovih tmurnih jesenskih dana.

Naš je grad prošloga vikenda dobio još jednu državnu prvakinju. Nezaustavljiva 26-godišnja Brođanka Ines Jozić s pretrčanih 136.37 km uvjerljivo je izborila naslov hrvatske prvakinje na prvom Pojedinačnom i ekipnom prvenstvu Hrvatske u 12-satnom trčanju održanom u subotu, 6. studenog, u zagrebačkom Sportskom parku Mladost, prenosi Hrvatski atletski savez.

„Izađi, trči i uživaj u tome"

Ines je članica Ultramaraton kluba Mazator, a njezina trkačka priča započela je 2017. godine. Kako nam je i sama rekla, za nju je trčanje puno više od treniranja. Svaki prijeđeni kilometar prilika je za razbistriti misli, uživati i „napuniti baterije" za sve nadolazeće obaveze.

SBplus: Zašto ste se krenuli baviti trčanjem? Tko ili što Vas je potaknulo na to?

Ines Jozić: Vidjela sam zanimljive objave na internetskim stranicama o školi trčanja u Slavonskom Brodu pa sam odlučila probati trčati. Inače mi je u školi uvijek išlo trčanje i izdržljivost. Također sam sudjelovala na školskim natjecanjima i u osnovnoj školi, kad bih išla do škole ili se vraćala kući, trčala bih s ruksakom težim od sebe jer mi je bilo dosadno pješačiti samoj ta dva kilometra. Na trčanje sam zapravo potaknula samu sebe i to sasvim slučajno. Dodatna motivacija bila je utrka u Slavonskom Brodu na koju sam se prijavila, a trčala sam samo otprilike tjedan dana prije te utrke. Ona je bila svega šest kilometara, a meni je bilo potrebno 26-27 minuta što nije bio loš rezultat za amatera jer tada nisam znala ni što je tempo kao ni ostale elemente.

SBplus: Jeste li trenirali neki drugi sport prije nego što ste se krenuli baviti trčanjem?

Ines Jozić: Prije nego što sam se krenula baviti trčanjem trenirala sam akrobatski rock 'n' roll. Bilo je i tu dosta treninga trčanja i snage, ples je bio neizostavan, a treniralo se tri do četiri puta tjedno. Obožavala sam taj sport koji me uvijek sjeti na srednjoškolske dane i nezaboravna putovanja s plesnom ekipom.

Osim razvijanja svoje sportske ljubavi, Ines već niz godina radi kao magistra sestrinstva na Odjelu za pedijatriju u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević" u Slavonskom Brodu. Kaže kako sve uspijeva uskladiti, a treninzi ovise o daljnjim planovima i pripremama za nadolazeće utrke.

SBplus: Koliko često trenirate i kako izgledaju Vaši treninzi?

Ines Jozić: Treniram iz ljubavi i zbog toga ne želim da mi trčanje bude nekakav oblik pritiska i napora. Gradske ulice, cesta prema Poloju ili naša Dilj gora moje su najčešće lokacije za treniranje. Treniram kad stignem i u bilo koje doba dana. Na primjer, nekad treniram u 5 sati ujutro, a ponekad poslijepodne ili navečer. Moj trening traje do 2 sata, ali kad imam manje vremena važno mi je otrčati barem 1 sat. Treniram većinom trčanje, a povremeno i plivam ili bicikliram. Ponekad odradim vježbe snage, ali zanimljivije mi je samo trčati. Volim trčati umjereno, a dnevno znam iz uživancije otrčati i 20-25 km. Još više volim trčati u grupi jer tada razgovaram sa svojim prijateljima i jedni s drugima dijelimo ideje i iskustva. Kada je riječ o vremenskim uvjetima, po meni je samo izađi, trči i uživaj u tome jer vrijeme ne može utjecati ako nešto voliš i radiš to iz ljubavi.

SBplus: Koliko su se Vaši treninzi od samog početka do danas promijenili?

Ines Jozić: Na samom početku nisam imala nikakva predznanja ni upute, već sam samo počela trčati i tada je sve krenulo. Postupno sam se upoznavala s trčanjem i kako ga drugi doživljavaju. Slušala sam što su iskusniji imali za podijeliti i savjetovati pa sam onda i sebe osvijestila o tome i potaknula na nešto bolje i funkcionalnije. Mogu reći da su unazad godinu i pol moji treninzi samo lagani. Prije sam imala program i odlično napredovala. Planiram ponovno ojačati u trčanju po planu treninga kojeg će mi sastaviti naš trener iz Ultramaraton kluba Mazator.

Trčanje je dio njezinog života

SBplus: Jeste li se tijekom treniranja susreli s kakvim zdravstvenim problemima ili ozljedama?

Ines Jozić: Nije bilo ozljede koja bi me zaustavila na stazi, no bili su tu poremećaji u prehrani koji i danas traju, ali pokušavam se oporaviti i to svladati. Vjerujem da je u ovom sportu prehrana jako važna, ali ja na to ne mogu paziti jer zbog straha od hrane imam poremećaj. Bez straha uživam u samo par namirnica. Mnogima je to neshvatljivo jer nemaju taj poremećaj, ali razumiju me oni koji to proživljavaju. Pitam se kako svi oko mene dan prije utrke smažu pizzu, dok se ja usudim samo komad pojesti.

Iako trčanje kao sportska aktivnost ne zahtijeva posebna predznanja, Ines ipak naglašava da su dobre tenisice neizostavan dio opreme. Sudjelovala je na brojnim natjecanjima, a najdraže su joj trail utrke.

SBplus: Koje biste natjecanje do sada posebno istaknuli i zašto?

Ines Jozić: Do sada sam sudjelovala na brojnim natjecanjima, a posebno mi je bilo na prvom maratonu u Berlinu i prvom Zagrebačkom polumaratonu nakon svega dva mjeseca trčanja. Od utrka bih istaknula i Barcelona maraton, 2019 Wings for Life World Run na kojoj sam i pobijedila. Obožavam trail utrke od kojih bih istaknula Svjetsko prvenstvo u trailu koje se 2019. održalo u Portugalu. Također volim i našu Slavonsku trku, Papuk trail, Dalmacija Ultra Trail, 100 Milja Istre i Mazator trail.

SBplus: Kako ste se osjećali nakon ovog osvajanja naslova prvakinje Hrvatske?

Ines Jozić: Nisam još u potpunosti bila svjesna svega, a nisam sigurna ni kako bih dočarala taj osjećaj. Nakon tih 12 sati trčanja samo sam tražila toplu robu i čaj. Polako je padala noć, a temperatura se snižavala zbog čega sam malo promrzla. Odmah je bilo lakše čim sam se ugrijala uz čaj koji je skuhao naš pomoćnik Mario.

SBplus: Kako su drugi reagirali na Vaše ostvarene rezultate?

Ines Jozić: Moji prijatelji trkači, treneri, radne kolege i moja obitelj uvijek su tu za mene i moja su najveća podrška. Reagiraju uvijek s oduševljenjem i u čudu. Svi koji su mi dragi i nisu trkači ostanu iznenađeni i pitaju me kako mogu toliko trčati ili odakle mi snage, ali kako da im objasnim kad ni sama ne znam.

Ines kaže da je trčanje dio njezinog života, a planira i dalje nastaviti trčati.

SBplus: Imate li neki svoj sportski moto?

Ines Jozić: Moj moto je taj da kad se trči nema hodanja! Uvijek se derem: „Trči! Ajmo, možeš ti to! Nema nikakvog stajanja!"

SBplus: Što biste savjetovali onima koji se žele početi baviti trčanjem?

Ines Jozić: Onima koji se žele početi baviti trčanjem savjetovala bih da jednostavno to moraju probati, ući u taj svijet i vidjeti kako je to divan osjećaj. Nakon treninga imaš više volje, energije i snage za sve ostale obaveze u danu. Savjetovala bih da počnete odmah danas!