SLAVONSKI BROD – Kajak kanu klub Marsonia po peti puta uzastopce postao je prvak Hrvatske. Činjenica je to koju se itekako mora respektirati, jer ne smije se smetnuti s uma da su svi njegovi članovi čisti amateri. Svi oni do ovog uspjeha nisu došli slučajno, već iza njih stoje sati i sati rada i odricanja. U kombinaciji s vrhunskom logistikom, kakvu klub ima, postali su kompaktna, pobjednička ekipa koja je zasjenila sve klubove u Hrvatskoj, premda mnogi od njih imaju puno bolje uvjete života i rada.

Miro Mičević, član uprave i klupski glasnogovornik je na prigodnoj tiskovnoj konferenciji upriličenoj u klupskim prostorijama u Splavarskoj ulici, informirao o tehničkim pojedinostima smještaja i boravka na Prvenstvu Hrvatske u Zagrebu na Jarunu.
-  U takvim prigodama, kada natjecanje traje 3 dana, podižemo šatore uz samu stazu i organiziramo prehranu za sve natjecatelje. Tako je bilo i ove godine na Jarunu. Veliku pomoć imali smo od naše Državne uprave za zaštitu i samospašavanje, tako da smo u Zagrebu u njihovom skladištu podigli vojne šatore. Hranu smo preko tvrtke Pleter dovozili u  kamp, tako da su svi imali kvalitetan doručak, ručak i večeru. Što se tiče prijevoza opreme i čamaca puno su nam pomogli naši članovi uprave Danijel Brajdić, Željko Jurić, i predsjednik kluba Čedo Brajković, ustupajući svoje kamione, kombije, prikolice i ostalu opremu. Imali smo nesreću da nas je već prvu večer u petak potopio prolom oblaka praćen nevremenom, u kojem je stradalo stopalo Marina Lipovca zbog čega je za nas bio izgubljen za ovo Prvenstvo Hrvatske. Unatoč tome, cilj smo postigli, postali smo prvaci Hrvatske.

Josip Kamerer, prvi trener kluba
- Nakon 11 mjeseci priprema, nastupanja na raznim natjecanjima, postali smo ponovo prvaci države. U svim kategorijama, osim u juniorskoj, bili smo najbolji. Na taj način smo dokazali da smo ozbiljan klub koji u svim kategorijama ima kvalitetne natjecatelje. U juniorima imali smo nesreću što nam se Marin Lipovac ozlijedio već prvu večer, zbog čega smo po mojoj procjeni izgubili 7 prvih mjesta, jer on ima pravo veslati i za stariju kategoriju. Naša djeca imaju preko 40 treninga mjesečno, pa nakon tolike količine rada moraju doći i rezultati. Problem je što smo mi nemoćni kada natjecatelji pređu 18 godina. Oni bi tada trebali biti u sportskim kampovima, otprilike 8 mjeseci. Mi za takvo što nemamo novaca, ali bez obzira na to naši članovi kao što su Marko Lipovac, Štefo Lutz i Antonio Martić i bez tih priprema i ulaganja,  u Europi postižu solidne rezultate. Imamo niz  kvalitetnih mladih članova, što je dokaz da klub ima svoju budućnost. U utorak na Turnir olimpijskih nada u Poljsku vodim Brigitu Bakić i Antuna Novakovića i nadam se i tamo dobrim rezultatima.

Marko Lipovac, nedvojbenio je u ovom trenutku najbolji hrvatski kajakaš
- Osvojio sam pet zlatnih medalja iako je prije početka prvenstva moj cilj bio osam, koliko ih je ukupno u kajaku. Nažalost Marin se ozlijedio, a s njim sam trebao nastupiti u dvosjedu. Veslao sam s rezervom Antunom Mikićem s kojim do tada niti jednom nisam sjeo u čamac. Osvojili smo 2. mjesto što i nije bilo tako loše. Možda je najbitnije da sam u jednosjedu pobijedio u sve četiri utrke i na taj način dokazao da sam najbolji u Hrvatskoj. Na Europskom Prvenstvu bio  petnaesti, a na Svjetskom dvadeseti i moram s tim biti zadovoljan. Među 20 kajakaša koji nisu ispunili normu za Olimpijadu u Londonu  ja sam trenutno osmi, a za dva mjesta borit ćemo se na dodatnim kvalifikacijama iduće godine u svibnju u Poznanu (Poljska). Mislim da na tom natjecanju neću biti bez šansi.

Antun Novaković, mladić je koji strahovito brzo napreduje i na najboljem je putu da se za njega uskoro puno više čuje u Europi i Svijetu.
- Puno sam radio s trenerom Kamererom i to mi se na kraju itekako isplatilo. Bio sam dvostruki prvak Hrvatske u K1 na 1000 m za kadete i u K-1 na 100 m za mlađe juniore. Uskoro me očekuje  turnir Olimpijskih nada u Poljskoj na kojem ću veslati s godinu dana starijim konkurentima. 

Brigita Bakić, četrnaestogodišnja učenica 8. razreda OŠ Ivan Goran Kovačić na PH je osvojila 7 zlata i 1 srebro, a u ovoj godini ima ukupno 31 pobjedu.
– Za ovo prvenstvo sam se pripremala cijelo ljeto, zajedno sa svojim trenerom Josipom Kamererom. Pobijedila sam prošlogodišnju državnu prvakinju i to s uvjerljivom razlikom, i zbog toga sam jako ponosna. Uskoro me očekuje turnir olimpijskih nada u Poljskoj, na kojem ću veslati u kategoriji godinu dana starijoj i dat ću sve od sebe, pa vidjet ćemo kako će biti.

Štefo Lutz je na PH s trona na kojem je već dugo godina bio, skinuo Nikicu Ljubeka.
- Godinama je u meni rastao motiv da pobijedim Nikicu Ljubeka. On je od 2002. državni prvak, a ima vrhunske uvjete rada, kakve mi ne možemo ni sanjati. Uz mene je u pripremama za sezonu bio trener, a sa mnom na vodi moj prijatelj Antonio Martić. Da njega nije bilo vjerojatno ne bih izdržao sve te napore. Bio sam prvi u C1 na 500 i na 200 m. U C2 na 1000 m malo je nedostajalo do naslova. No, nisam nezadovoljan, jer još iz vremena kad sam bio dijete, cilj mi je bio pobijediti Nikicu, to sam sada uspio i nitko nije sretniji od mene. Do sada su u reprezentaciji na mene, kao i na Marka gledali s podcjenjivanjem, nisu nam omogućavali nikakve uvjete za rad, a možda će sada na nas drugačije gledati. San mi je da u olimpijskoj disciplini C1 na 1000 metara u idućoj godini pokušam napraviti iskorak u Europi.

Vedran Božić, pomoćni trener
- Tijekom cijele godine, prvi trener Josip Kamerer i ja odradili smo sve što je bilo zacrtano, ali bez obzira na to, bez prave podrške kluba i njegove tehničke ekipe, uspjeha ne bi bilo.

Čedo Brajković, predsjednik kluba
- Što se tiče natjecateljskog dijela našeg kluba,  još nam je preostao nastup naših dvoje mladih, najperspektivnijih članova, Brigite Bakić i Antuna Novakovića, na turniru olimpijskih nada u Poljskoj. Od ostalih stvari očekuje nas veliki posao na klupskoj zgradi. Moramo konačno maknuti opasni azbestni krov koji je dotrajao i prokišnjava. Već smo pisali dopise gradu i županiji, tražili pomoć u novcu ili građevinskom materijalu, ali nismo dobili pozitivan odgovor. Stoga je uprava kluba smogla snage i po tko zna koji put, ali pitam se usput i do kada,  riješila nabavku većine građevinskog materijala. Preostaje nam da sami zasučemo rukave, popnemo se na krov, izvedemo potrebne radove  i na taj način spasimo sve ono što smo godinama stvarali, a to nije nimalo mala niti zanemariva vrijednost.

Zaslužuju puno  više nego što sada imaju

Prije početka zimskih priprema za novu sezonu, osobno ću tražiti razgovor i sa gradonačelnikom i sa županom, kao i s predsjednicima gradske i županijske zajednice sportova. Rezultati koje su u ovoj godini ostvarila naša trojica vrhunskih seniora obavezuju nas da damo sve od sebe, da uvjerimo gradske i županijske oce i oce u županijskim i gradskim sportskim udrugama, kako oni zaslužuju puno  više nego što sada imaju. S uvjetima koje su imali oni su odradili i više od maksimuma. Štefo Lutz je kao primjer u C1 na 500 m pobijedio Nikicu Ljubeka s vremenom 1;55. To je vrijeme s kojim bi s malo sreće ušao u finale Svjetskog prvenstva, a sigurno među prva tri u B finalu, odnosno u najgorem slučaju bio bi 12. u svijetu. To je vrijeme on izveslao na državnom prvenstvu. Zamislite gdje bi mu bio kraj kada bi imao pojačanu prehranu, vitaminizaciju, zimske pripreme u toplijim krajevima i ostalo što sada nema. Nakon svih tih razgovora, donijeti ćemo odluku što i kako dalje. Hoćemo li se zaustaviti u razvoju kvalitetnog sporta ili ćemo osigurati uvjete našim vrhunskim članovima i na taj način gurati ih prema vrhunskim svjetskim rezultatima.    

Bez namjere da ikoga prozivamo, na kraju postavljamo pitanje: Koliko ovi sjajni ekipni ali i pojedinačni rezultati članica i članova KKK Marsonije znače ovom gradu i županiji? Sudeći po tome da ih niti gradonačelnik, a niti župan nisu službeno pozvali da im čestitaju, a evo prolazi tjedan od kako su postali Prvaci Hrvatske, malo ili još bolje nimalo.