SLAVONSKI BROD - Istražujući ljepote Slavonskog Broda, zasigurno ćete nezaboravne trenutke uživanja provesti koračajući Šetalištem braće Radić, a bacite li pogled na rijeku Savu velika je vjerojatnost da ćete tamo vidjeti neumornu slavonskobrodsku kanuisticu, Vanesu Tot. Svakim svojim zaveslajem ona pomiče granice. I tako iz dana u dan, već više od deset godina.

Kajak-kanu klub Marsonia u Slavonskom Brodu može se pohvaliti bogatom tradicijom i brojnim uspjesima svojih veslačkih snaga, a 21-godišnja Brođanka Vanesa svojim radom i upornošću ostvarila je ono što je malo kome u Lijepoj Našoj pošlo za rukom. Prošavši prva kroz cilj na utrci u ruskom Barnaulu, osigurala je svoju kartu za ovoljetne Olimpijske igre u Tokiju.

„Samo se radom može napraviti rezultat"

Vanesa je svoju ljubav prema veslanju počela razvijati još 2009. godine kada se najprije okušala u kajaku u kojemu je iste godine osvojila i svoju prvu zlatnu medalju. Kako nam je i sama rekla, ovaj sport joj omogućuje uživanje u prirodi, ali i doživljaj grada iz druge perspektive. 2015. godine počela je veslati kanu kako bi ostvarila svoj puni potencijal i postigla što bolje rezultate.

„U više sam navrata željela odustati od ovog sporta. Izdvojila bih 2017. godinu kad sam bila zadnja juniorska godina. To je bilo - ako uzmem medalju, nastavit ću, a ako ne, onda neću jer nisam vidjela smisao u tome."

SBplus: Jesi li se u samim početcima susrela s kakvim poteškoćama?

Vanesa Tot: Nisam sigurno pola godine mogla nositi čamac. Imala sam dojam da je teži od mene, ali zapravo nije teži, već sam samo trebala naučiti tehniku kako ga dići i odnijeti do vode. Trebalo mi je par mjeseci da naučim tu tehniku, dok sam se malo uhodala sa svime. Od tada ga uvijek nosim sama.

SBplus: Voliš li više veslati kajak ili kanu?

Vanesa Tot: Kanu mi je draži jer sam se tu bolje snašla. Taj položaj mi je prirodniji i nekako mi više odgovara nego da sjedim i veslam s obje strane. Ovo je ipak malo zanimljivije. Mora se naučiti držati i pravac i to klečanje nije lagano. Vesla se s jedne strane tako da je jako zanimljivo na počecima kad učiš, a kad naučiš, onda ti je drago i ponosan si na sebe kako si uspio nešto napraviti što drugi baš i ne mogu. Prednost kada sam prešla iz kajaka u kanu je bila ta što sam imala neku stabilnost pa se nisam toliko izvrtala.

Njezina obitelj i trener Igor Krajina najveća su joj podrška na putu do uspjeha. Iako ju ne prate uživo na natjecanjima, Vanesini roditelji i mlađi brat definitivno su najponosniji, a poruke podrške pristižu sa svih strana uoči svake utrke.

SBplus: Koliko si trenera do sada imala?

Vanesa Tot: Ovo je prvi i jedini trener koji je baš posvetio sve vrijeme meni, koji radi sa mnom i koji putuje na sva natjecanja i pripreme sa mnom. Rekla bih da je on jedini trener kojeg sam imala. Mogu reći, bilo je tu i klupskih trenera, no sve se svodilo na „idi veslati" i to je to. Nisu mi posvetili vrijeme, a Igor jest i mislim da mu nije nimalo krivo što je to učinio. Dogurali smo tu gdje smo sada i evo, možda mi je malo krivo što drugi ne vide mog trenera kao što ga ja vidim. Ne može to odmah doći nakon par mjeseci treniranja. Puno djece dobiva dojam da ako treniraju sa mnom da će odmah biti najbolji, ali to tako ne ide.

SBplus: Je li ti ikada došlo da odustaneš od svega?

„Ponedjeljak je najlakši i onda dođe utorak i već razmišljam kad će srijeda popodne i pauza. I onda prođe ta pauza, odradim u četvrtak ujutro trening i onda - kad će ta subota popodne pauza. Uvijek je misao - „kad će pauza"."

Vanesa Tot: Bilo je više takvih trenutaka. Izdvojila bih 2017. godinu kad sam bila zadnja juniorska godina. To je bilo - ako uzmem medalju, nastavit ću, a ako ne, onda neću jer nisam vidjela smisao u tome. Sljedeće godine sam ulazila u seniore. Osvojila sam tu europsku broncu i to je bio samo poticaj. Ostala sam i onda sam rekla treneru da se probamo pripremiti barem kako bih se približila odlasku  u Tokio i uspjeli smo. Mi smo uspjeli nešto što, zapravo, nikome u Brodu nije uspjelo. Jako smo ponosni na sve što smo napravili i dokazali svima da se samo radom može napraviti rezultat.

SBplus: Jesi li se ikada suočila s predrasudama i osudom vršnjaka zbog svojih životnih želja i ciljeva?

Vanesa Tot: Naravno da sam se susrela s predrasudama. Više je bilo „što ćeš ti u veslanju, to je muški sport". Tada nije bio razvijen ženski kanu, sada već je i onda je to bilo „što ćeš tu, tu ženska konkurencija nije nikakva", a zapravo ljudi nisu svjesni da je u svakom sportu, nebitno kolika je konkurencija, svima teško doći do nekog rezultata. Osnovne škole se ne sjećam baš puno, ali u srednjoj školi su u prvom razredu svi mislili da sam „umišljena sportašica", no s vremenom su mi postali velika podrška i sad kad sam osvojila taj plasman na Olimpijske igre, svi su se javili i čestitali mi. Znali su da je to oduvijek bio jedan od mojih ciljeva.

„Kad će pauza"

Vanesini su treninzi vrlo raznoliki i dinamični, a osim veslanja, obuhvaćaju i trčanje te treninge snage u teretani.

SBplus: Razlikuju li ti se treninzi po danima u tjednu?

Vanesa Tot: Evo iskreno, ponedjeljak je najlakši i onda dođe utorak i već razmišljam kad će srijeda popodne i pauza. I onda prođe ta pauza, odradim u četvrtak ujutro trening i onda - kad će ta subota popodne pauza. Uvijek je misao - „kad će pauza". Utorkom, četvrtkom i subotom ujutro su malo jači treninzi. Ove ostale dane radi se specifično na brzini ili na brzinskoj izdržljivosti, ovisno u kojem smo periodu u sezoni. Sad smo više fokusirani na tu brzinu i brzinsku izdržljivost jer ipak ću u Tokiju veslati samo sprint 200 metara, ali opet dva tjedna nakon Tokija imam Svjetsko prvenstvo gdje ću veslati 500 metara pa se moram i za to pripremiti.

SBplus: Voliš li više trenirati u prirodi ili u teretani?

Vanesa Tot: Sad dok je bila korona, prošle godine kako je bio zatvoren klub, čamac sam držala na splavu i trenirala na splavu tako da u teretanu nisam ni mogla ići. Trenirala sam vani u prirodi i stvarno mogu reći da je to predivan osjećaj. Naravno da je bolje nego u teretani.

SBplus: Imaš li često ozljede i koliko su ozbiljne?

Vanesa Tot: Znaju se javiti nekakvi problemi, primjerice bol u leđima ili lopaticama, ali nikada nisam imala nikakvu ozbiljniju ozljedu jer ipak smo trener i ja stalno u kontaktu i komunikaciji i uvijek mu dajem povratne informacije poslije treninga. Kad smo već kod ozljeda, mislim, nije to ozljeda,  ali slomila sam ruku 2019. godine i to baš na banalan način. Pala sam s pola metra visine i slomila ruku. Tada nisam veslala, ali tjedan dana poslije te nezgode sam trebala ići na pripreme. Savez me nije htio poslati pa je trener pitao da me pošalju samo da odem malo u drugu okolinu i družim se s ljudima. Na tim pripremama sam trčala i malo u teretani radila vježbe za noge koje sam mogla. Imala sam dvije opcije, ne trenirati uopće tih mjesec dana ili otići i raditi što mogu.

SBplus: Kako je pandemija utjecala na tvoje aktivnosti?

'U trgovini su mi neke žene dok sam čekala u redu rekle „Dođi naprijed, olimpijke ne čekaju!", to mi je baš bila jedna presmiješna scena.'

Vanesa Tot: Jedino natjecanje na kojem sam prošle godine sudjelovala bio je taj Svjetski kup u devetom mjesecu i to je bilo nekako, ne kažem da nisam bila dobra, ali moglo je to i bolje biti. Mislim da je malo utjecalo i to što sam cijelu godinu samo trenirala, nije bilo natjecanja i ti zapravo treniraš besciljno. Nekako imaš takav dojam, ali to je djelovalo i pozitivno na mene jer sam imala vremena posložiti si neke stvari u glavi i biti čvršća kako bih se bolje pripremila za ovu godinu koja mi je jako važna. Ova mi je godina pretrpana jer ja nastupam i u seniorskoj konkurenciji i za mlađe seniore te stoga imam dupla natjecanja.

Voli čitati knjige i kampirati

Vanesina se ljubav prema sportu razvijala još od malih nogu, a kad bi se pisalo o svim njezinim utrkama, osvojenim medaljama i odveslanim kilometrima bio bi to pravi dnevnik brodske olimpijke.

SBplus: Da nisi kanuistica, kojim bi se zanimanjem bavila?

Vanesa Tot: To je teško pitanje. Da nisam ostala u sportu, otišla bih na policijsku akademiju ili u vojsku. Tu se nekako vidim, ali vojska mi je privlačnija zato što tamo i nema baš puno žena. Ima, ali nema puno na nekim visokim činovima.

Od ostalih sportova, Vanesa najviše prati atletiku i plivanje, a kad završi sportska sezona, svoje slobodno vrijeme provodi s bratom i prijateljima. Voli prošetati Tvrđavom na koju se kad je bila manja i kad bi padao snijeg išla sanjkati i spuštati.

SBplus: Koji ti je najdraži način opuštanja?

Vanesa Tot: Volim otići negdje u prirodu i čitati knjigu. Svi se iznenade kad to kažem, ne znam zašto. Primjerice, odem biciklom do Poloja, sjednem na plažu i čitam. Najviše volim čitati krimiće i psihološke romane. Najdraža knjiga od poznatijih mi je Zločin i kazna koju sam pročitala otprilike tri puta. Jako mi je zanimljiva jer ima puno drame. Od novijih volim čitati djela Joa Nesboa. Malo gledam i serije i filmove na Netflixu. Od serija volim Prijatelje jer uvijek koliko god da se posvađaju, zajedno uspiju riješiti svaki problem. Volim i Teoriju velikog praska, a od filmova volim komedije.

SBplus: Imaš li kućnog ljubimca?

Vanesa Tot: Imala sam psa Megi i zlatnu ribicu. Sada imam dvije mačke Keksića i Simbu. Volim ih, one su mi zanimacija kada sam sama kod kuće. Keksić je mirniji i više se voli maziti.

SBplus: Voliš li društvene mreže i koliko često objavljuješ na njima?

Vanesa Tot: Facebook imam zbog nekih prijatelja koji nemaju Instagram ili neku drugu društvenu mrežu. Mislim da mi je Instagram glavna društvena mreža. Volim tu i tamo nešto objaviti, a za storije se svakodnevno nađe nešto.

SBplus: Voliš li izlaske? Jesi li bila na nekom od partija na keju?

Vanesa Tot: Više volimo otići u prirodu i negdje sjesti i kampirati. Nama je izlazak kampiranje. Kad smo svi bili tu, znali smo otići na Poloj, Petnju ili Ljeskove vode. Nekada ponesemo šator, ako stane u auto. Bude nam super, uvijek roštiljamo i to napravimo za sto ljudi, a ne za nas troje. Što se tiče partija na keju, nisam bila ni na jednom. Prva stvar zbog korone jer se stalno moram testirati, ali bit će prilika.

Osim što odlično govori engleski jezik, Vanesa je u svakoj državi u kojoj je do sada bila naučila reći „hvala" na njihovom jeziku, a jednog bi se dana možda okušala u učenju portugalskog ili ruskog jezika s obzirom na to da na tim područjima ima dosta prijatelja.

SBplus: Koji ti je najljepši grad koji si posjetila? Koja bi mjesta još htjela posjetiti?

Vanesa Tot: Sad smo malo obišli Barnaul. Svidjele su mi se ruske građevine. Bila je tamo jedna građevina slična kao naša Gradska vijećnica, ali nismo mogli ući zbog korone i to mi je malo žao jer sam je baš htjela posjetiti. Htjela bih još otići u Moskvu, Los Angeles i Australiju. U Los Angelesu imam jednu prijateljicu i slala mi je fotografije, ali drugačije je to na fotografijama i drugačije je uživo, a u Australiji bih voljela probati surfati.

Ponos grada

Vanesa Tot olimpijka je i ponos našega grada, a svojim je dugogodišnjim radom pokazala da se upornošću snovi zaista mogu ostvariti.

SBplus: Kakav je osjećaj biti brodska olimpijka?

Vanesa Tot: Mogu reći da toga očito nisam još svjesna. Znam da su me uvijek svi u Brodu znali jer veslam kanu, ali ovo je bio stvarno uspjeh. U trgovini su mi neke žene dok sam čekala u redu rekle „Dođi naprijed, olimpijke ne čekaju!", to mi je baš bila jedna presmiješna scena. Ne znam, to su nekako pomiješani dojmovi. Treba ići stepenicu po stepenicu. Meni je ovo prva Olimpijada, nadam se da će ih biti još, nikad se ne zna. Drago mi je eto što i naš Brod napokon ima nekog olimpijca u pojedinačnom sportu.

SB plus: Jesu li ti sada, otkad si se kvalificirala na Olimpijske igre, pristigle kakve ponude sponzora?

Vanesa Tot: Ništa konkretno nije pristiglo, ali bilo je nekih ljudi koji su pomogli tako što su primjerice donirali opremu. Žao mi je što mi ljudi unatoč tomu što imam tako vrhunski rezultat opet ne žele biti sponzori. Ili kažu da ne žele biti meni sponzor, nego Klubu, ali nije Klub napravio taj rezultat, već sam ga ja napravila. Može to biti više u vidu stipendije, bilo bi puno lakše.

SBplus: Imaš li planove za budućnost?

Vanesa Tot: Mi planiramo još dva olimpijska ciklusa, to je nekih deset godina. Vidjet ćemo kako će to sve ići. Ako bude rezultata, to će biti motivacija za dalje, a ako ne bude, to je uvijek upitno. Nadam se da ću još uvijek biti u sportu i da će to iz godine u godinu biti sve veći i veći rezultati. Kad prestanem profesionalno veslati, planiram svakako radi sebe malo veslati.

SBplus: Što bi savjetovala mladim sportašicama?

Vanesa Tot: Nikada ne trebaju odustati. Ja sam imala i uspona i padova, ali to me sve motiviralo da dođem do ovdje gdje sam sada. Ne treba odustati i treba jako vjerovati u sebe i u to što se radi. Svaki taj rad će se isplatiti tijekom godina. Sad kad se osvrnem, mi smo radili od 2015. godine, eto šest godina smo radili da bismo bili tu gdje smo danas. Nema tu malo. Nema onoga - ja ću malo trenirati pa neću.