JE li Mario Mandžukić učinkom u svojoj karijeri već nadmašio Davora Šukera? - pitanje je koje je Večernji list danas postavio svojim čitateljima, a u anketi o glasovanju za najvećeg hrvatskog napadača u povijesti, slavonskobrodski Super Mario već 'vodi' s više od 70 posto glasova. No, Večernji je prikupio i mišljenja stručnjaka o svemu tome.

Tako naglašavaju kako, na vječnoj listi svih strijelaca hrvatske reprezentacije, prvo mjesto i dalje uvjerljivo drži Šuker s 45 pogodaka, 12 više od drugoplasiranog Mandžukića koji se lani nakon Svjetskog prvenstva oprostio od Vatrenih.

Međutim, sve je veći broj analitičara koji smatraju kako je ukupnim učinkom na klupskom i reprezentativnom planu napadač Juventusa prestigao aktualnog šefa HNS-a i da ga se slobodno već sada može nazvati najvećim hrvatskim napadačem u povijesti.

Pogledajmo što kaže statistika. „Mister No Good” zabijao je golove u dva finala Lige prvaka i u finalu Svjetskog prvenstva, a zabio je i u polufinalu SP-a gol koji je odveo Hrvatsku u finale. Također, igrao je važne uloge u tri velika kluba – Bayernu, Atleticu i Juventusu, promijenivši tri velike lige. Jednom prilikom izjavio je kako je mogao ići i po mjesto najboljeg strijelca u povijesti reprezentacije, ali da ne vidi u tome smisla jer mu je najvažnije da je ostvario najveći mogući momčadski uspjeh. Popis velikih momčadi i reprezentacija kojima je zabijao napadač iz Slavonskog Broda uistinu je impozantan – od Barcelone, Milana, Manchester Cityja, Arsenala, Borussije D., Intera, Rome i Napolija do Francuske, Engleske, Italije, Danske, Srbije, Turske... Velikom Realu zabio je, primjerice, čak pet golova.

S druge strane, Šuker nije zabio u finalu Lige prvaka, a odigrao je samo nekoliko minuta kada je s Realom osvojio naslov prvaka Europe. Nije igrao niti zabio u finalu Svjetskog prvenstva, a u polufinalu je zabio gol koji nas nije odveo u finale. Na Šukerovoj strani je to što je sa šest postignutih golova bio Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. i što je najbolji strijelac u povijesti reprezentacije. S Jugoslavijom je bio najbolji strijelac omladinskog SP-a u Čileu 1987. godine te najbolji igrač EP-a do 21 godine u Rusiji 1990. Igrao je u Sevilli, Realu i Arsenalu od velikih klubova, ali samo je u Sevilli cijelo vrijeme imao važnu ulogu.

Međutim, za trenera svih trenera, Miroslava Ćiru Blaževića, cijela komparacija je promašena. On smatra da Mandžukić ima svoje prednosti, ali ne može se mjeriti sa Šukerom kao golgeter.

- Mandžukić je savršen nogometaš koji golove zabija sa snagom i odlučnošću, ali Šuker je dokazani genijalac s najvećim stupnjem nogometne inteligencije, takozvanom instinktivnom inteligencijom. Onaj tko ima taj Božji dar razlikuje se od svih ostalih. A takvih je malo. - kazao je Ćiro. Izbornik brončanih iz 1998. smatra kako je upravo ta instinktivna inteligencija ono što nedostaje Mandžukiću da uđe u tri najveća golgetera svijeta u povijesti.

Za razliku od Ćire, najpoznatiji slavonski brk, Ilija Lončarević, kaže kako ne voli uspoređivati igrače različitih generacija. Na jednoj strani imamo profinjenog lukavog strijelca, a na drugoj vječnog fajtera.

- Malo je glupo da mi svoje velike igrače suprotstavljamo jedne drugima i vrednujemo ih na način da, čim nekoga stavimo ispred zbog jednog gola ili dvije utakmice, to znači da smo onoga drugoga malo bacili unatrag - kaže Lončarević.

Za Marija se, kaže, prije desetak godina teško moglo pretpostaviti da će napraviti tako velike stvari.

- Mario se pokazao kao velik igrač i čovjek. Šuker je, pak, na svoj način, potpuno drugačiji od Marija i svojim, kako on sam kaže, brendom koji je napravio iz karijere, osvojio je svijet - zaključio je Lončarević.

Za Brođane, ipak, dvojbe nema - jedan je Mario Mandžukić, a OVDJE se možete podsjetiti kako je izgledao doček na korzu.