SLAVONSKI BROD - Jovan Nikolić za mnoge je običan 16-godišnjak, no za slavonskobrodsko Romsko naselje u kojem živi - on je ponos. Trenutno je, naime, najtrofejniji mladi sportaš tog dijela grada i uzor drugoj djeci i mladima koji, gledajući ga sa silnim medaljama oko vrata, požele ići njegovim stopama.

- Nogometom se bavim od dvanaeste godine. Na početku je bilo teško. Nismo ni znali kako igrati nogomet. Mislili smo da je to lako. No, kada mi je dobro krenulo u nogometu, poželio sam se okušati i u drugim sportovima. Počeo sam s boksom pa mi je i to dobro krenulo. Potom su me pozvali da igram futsal za Malonogometni klub Brod. Tu sam već dvije godine, jednako toliko sam i u boksu. Na turnirima smo uglavnom prvi, a često dobijem medalju za najboljeg igrača utakmice, strijelca i slično. - počinje Jovan priču za SBplus.

Malo po malo i sve je ostalo palo u drugi plan. Sada mu je nogomet najvažnija i primarna stvar na svijetu.

- Sport je za mene, jednom riječju, život. Zbog koronavirusa sve je stalo, nismo mogli trenirati i baš nam je bilo teško. Jedva čekamo da se sve normalizira i da opet krenu utakmice. Nadam se da ću se u budućnosti profesionalno baviti nogometom. Počeo sam igrati za NK Amater pa ćemo vidjeti kako će ići dalje. Nadam se dobrom uspjehu. Podrška Kluba i roditelja ne nedostaje, ali moram ići stepenicu više jer sam, kako i sam trener kaže, svojom igrom sada prešao ovu razinu. Tek ću dolaskom u ekipu gdje su suigrači jači od mene, moći dodatno napredovati i ići dalje. - mudro razmišlja mladi nogometaš.

Na pitanje o tomu postoji li i u sportu diskriminacija te je li je osjetio na svojoj koži, Jovan je iskreno i bez zadrške odgovorio kako je u svlačionici i na terenu bilo i teških dana.

- Nažalost, iskusio sam to i sam kada sam igrao za Željezničara. Naime, dečki u ekipi nisu me dobro prihvatili baš zbog mog porijekla i toga što sam Rom. Trener je uistinu pokušao učiniti sve da se osjećam dobrodošlo jer sam tamo i stigao na poziv, odnosno, preporuku kao dobar igrač, međutim, nije išlo nasilu. Neki su dečki i izbačeni iz ekipe zbog diskriminacije, tako da je vodstvo Kluba učinilo sve da se osjećam dobro, ali ako osjećate da vas ne prihvaćaju, onda više ni ne želite biti u toj ekipi. - kazao je Jovan.

Jovan svojim primjerom svjedoči kako su u svakom sportu potrebni predanost i upornost.

- U početku je bilo teško biciklom iz Romskog naselja, po svakakvom vremenu, juriti na treninge i natrag. Kiša, vjetar, snijeg, ništa me nije spriječilo. - zaključio je.

Danas je uzor drugim mladim Romima, a svi se nadaju kako će uskoro biti pozvan u neki veći i bolji klub.

- Bitno je da imamo ovakve mlade ljude koji i drugim Romima u svom okruženju pokazuju i dokazuju kako je sve moguće. Tu su i brojni drugi nogometaši-Romi koji se već sad ističu svojim uspjesima. Jedan drugog povlače naprijed i 'tjeraju' na napredak. Jednako je i u obrazovanju, potreban im je poticaj i pokazatelj kako se sve može kad se uistinu hoće. Nadam se da će ubuduće brojni Romi slijediti ove uspješne i da će takvih priča biti sve više. Već sada je puno manje odustajanja od školovanja nakon osnovne škole, vidi se da se nešto mijenja. - optimističan je Nikola Destanović, predsjednik gradskog Vijeća romske nacionalne manjine.