U trenu jedne neplanirane odluke, rodila se ljubav koja je promijenila njezin život zauvijek.
SLAVONSKI BROD - Jedna od najboljih hrvatskih futsal igračica, Tomislava Matijević, poznat je po snažnom sportskom duhu, ali za nju, futsal nije bio lako dostupan u lokalnoj zajednici. Odrasla u naselju Mikrić, u Slavonskom Brodu, svoje prve sportske korake napravila je na ulici, igrajući nogomet s dječacima iz kvarta. Ta ljubav prema sportu, koju je godinama razvijala, dovela ju je do uspjeha u Italiji, gdje je postala najbolja strijelkinja u talijanskoj Serie A, a danas igra za ASD Women Roma Calcio a 5. Iako futsal za djevojke u Hrvatskoj još uvijek nije dostigao razinu popularnosti i razvijenosti kao u inozemstvu, Tomislava je svojim radom i upornošću postala uzor mnogima. U intervjuu za PlusPortal, Matijević govori o svojim počecima, izazovima i budućim planovima.
Tomislava, možete li nam opisati svoje prve korake u futsalu? Kako ste se zaljubili u ovaj sport, posebno s obzirom na to da futsal u Hrvatskoj tradicionalno ima više muških nego ženskih uzora?
Futsal sam upoznala dosta kasno, s 21. godinom, na fakultetu u Zagrebu. Upisala sam Ekonomiju i jednog dana kad sam završila s predavanjima, slučajno u prolazu primijetila sam oglas u kojem se pozivaju sve zainteresirane djevojke da dođu trenirati futsal za fakultet. Otišla sam na prvi trening i od tada sam zaljubljena u taj sport. Nisam imala nikakvih futsal uzora kako uopće nisam poznavala taj sport, nego samo nogomet, kojeg sam trenirala od svoje 15. godine, a omiljeni igrač mi je bio Kakà.
Izvor: Tomislava Matijević
Kao netko tko dolazi iz Slavonskog Broda, grada poznatog po sportskom duhu, koliko Vam je lokalna zajednica bila važna u razvoju vaše karijere i što Vam je to iskustvo donijelo na terenu?
Što se tiče futsala i moje lokalne zajednice, tu nažalost nije bilo nikakve poveznice jer nije postojao niti jedan ženski futsal klub, samo nogometni, gdje sam i započela svoju nogometnu karijeru, točnije u ŽNK Viktorija. Svakako da sam neke stvari iz nogometa uspjela primijeniti i na futsal, poput osnova, dodavanje, šutiranje na gol, kretanje po terenu, ali bilo je i stvari koje sam morala mijenjati, recimo primanje lopte unutarnjom stranom stopala s nogometa sam morala zamijeniti džonjenjem. Dakle, futsal infrastruktura nije postojala, ali sam zato imala podršku svojih prijatelja i obitelji koja mi je uvijek puno značila za razvoj moje sportske karijere.
Izvor: Tomislava Matijević
Koji trenutak u vašoj karijeri smatrate ključnim? Postoji li neka utakmica, gol ili osobni izazov koji Vas je oblikovao kao igračicu futsala?
Ključnim trenutkom smatram osvajanje prve hrvatske lige sa ŽMNK Alumnusom sezone 2017/2018. U dva navrata smo prije pokušavali osvojiti i oba puta bile druge. Prve godine za jedan bod, a druge godine s istim brojem bodova, ali 1 golom razlike, ispustile smo zlato. Taj neuspjeh me ojačao, natjerao da više radim, želim, guram i treće godine smo uspjele. Iste te godine bile su kvalifikacije za Europsko prvenstvo gdje smo skupinu odigrali u Karlovcu protiv Slovenije, Švedske i Rusije, završivši na 2.mjestu gdje sam postigla 6 zgoditaka i prometnula se među najbolje strijelkinje nakon čega je uslijedio poziv mog prvog talijanskog kluba ASD Bisceglie iz Serie A čija sam članica postala od prosinca 2018. godine i ostala tri sezone. Također, prošle sezone s Laziom postigla sam veliki individualni uspjeh. Zabila sam najviše zgoditaka u Serie A, točnije 37, čime sam proglašena najboljom strijelkinjom lige, što su do sad bile isključivo uvijek Brazilke. Velike zahvale idu mojoj ekipi bez koje to ne bi bilo moguće niti postići.
Izvor: Tomislava Matijević
Ženski futsal u Hrvatskoj je u posljednje vrijeme u porastu, ali još uvijek se suočava s mnogim izazovima. Koji su, prema Vašem mišljenju, najveći problemi s kojima se suočavaju igračice u Hrvatskoj, i što mislite da bi trebalo promijeniti kako bi se ženski futsal više promovirao i unaprijedio?
Najveći problem je kratko trajanje prvenstva, svega 3 mjeseca gdje su igračice puno veći dio godine van treninga i utakmica, što nažalost otežava i situaciju reprezentaciji jer sve cure osim mene igraju u Hrvatskoj futsal ligu. Tako vam se dogodi situacija da za 2 tjedna trebamo igrati kvalifikacije za svjetsko prvenstvo (14 do 19.10. u Srbiji), a cure su zadnju utakmicu u svojim futsal klubovima imale krajem veljače/početkom ožujka. Kako liga kreće u prosincu, još većina klubova nije niti počela trenirati. Dakle, nalazimo se u jednoj jako nezgodnoj situaciji. Sada smo imale reprezentativni kamp 5 dana krajem rujna gdje smo odigrale 2 prijateljske utakmice protiv Slovenije što vjerujem da će nam pomoći pripremiti se bolje za nadolazeće kvalifikacije. Mislim da bi puno pomoglo otvaranje futsal škola, za djevojčice i dječake, da se odmalena upoznaju s tim na oko istim sportom nogometu, a opet dosta različitim. Da se krene stvarati baza od koje će se kasnije rađati novi klubovi i imat ćemo veći i kvalitetniji pritok u reprezentaciju.
Izvor: Tomislava Matijević
Kako balansirate svoje sportske ambicije s osobnim životom? Postoje li posebne žrtve koje ste morali podnijeti kako biste došli do ove razine, i kako se nosite s tim pritiscima?
Mislim da svi u životu kad-tad moramo između nečega balansirati, donijeti neke odluke koje će nam na jednu stranu donijeti nova iskustva, dobre stvari, ali ne bez cijene, ne bez žrtve. Otišla sam u drugu zemlju, nepoznavajući nikoga, čak niti jezik, ali bila sam odlučna da je sportska karijera za mene ono što moram pokušati ostvariti. Tijekom studiranja sam ujedno i radila studentski posao kako bih se uzdržavala, igrala nogomet i futsal u isto vrijeme, što mi na kraju nije ostavljalo uopće puno slobodnog vremena. Zato sam odlučila kad sam položila sve ispite na fakultetu otići u inozemstvo i tamo dovršiti diplomski rad, kojeg sam onda po povratku u Hrvatsku i obranila i postala magistra ekonomije, diplomiravši na smjeru financije. Propustila sam jako puno rođendana, pričesti, krizmi, svadbi, obiteljskih okupljanja i izlazaka s prijateljima. To je bila moja žrtva i još uvijek trenutno je jer sam udaljena od svojih najmilijih, ali dobivajući svu njihovu podršku dobivam vjetar u leđa da se nastavljam i dalje boriti te da sam na pravom putu.
Izvor: Tomislava Matijević
Već igrate u inozemstvu, pa nas zanima koji su Vaši planovi za budućnost? Vidite li sebe i dalje u europskim klubovima, ili možda jednog dana kao trenera? Što bi bio Vaš krajnji cilj u futsalu?
Da, trenutno igram za ASD Women Roma Calcio a 5 i vidim se još barem narednih nekoliko godina tu gdje jesam. Osjećam se u super formi i planiram igrati skroz dok je tako. Završila sam fakultet upravo kako bih jednog dana imala nekakvo zvanje nakon što završim svoju igračku karijeru. Iako, ne bi bilo loše niti ostati u tom svijetu, makar kao trener. Vjerujem da bi to bilo također jedno jako lijepo iskustvo, doživljeno iz drugačije perspektive.
Tomislava Matijević, svojim predanim radom i izvanrednim talentom, uspjela je ostvariti zavidnu karijeru u futsalu, unatoč izazovima s kojima se suočavaju igračice u Hrvatskoj. Njezin primjer svjedoči o važnosti upornosti i podrške lokalne zajednice, a njezina posvećenost i daljnji planovi daju naslutiti da će i u budućnosti ostaviti dubok trag u svijetu futsala.
