NAVIJAČKA skupina „Bad Blue Boys“, odnosno skupina njezina „radikalnog krila“ (generalizacije treba izbjegavati) ponovno je upriličila sramotnu „naci“ koreografiju. Ovaj put „pozornica“ je bila Milano, svjetski grad kulture i mode, u zemlji koja i sama djelomično nosi stigmu krivca i gubitnika kad je riječ o zbivanjima iz Drugog svjetskog rata. Može li biti neprikladnije?

Koketiranje s nacističkim, kolaboracionističkim i drugim radikalnim simbolima nije u svijetu nogometnih navijača nikakva novost. „Željezni“ i „keltski“ križevi, podignute desnice, crne zastave i rasistički slogani viđaju se na europskim tribinama desetljećima, negdje više, negdje manje, i nadležne se institucije, kao i osviješteni dijelovi društva, neprestano bore i zalažu da se takve prakse uklone. Moglo bi se reći da je ta kampanja urodila plodom te da su takve pojave marginalne, ali, kao što svjedoči „ekskurzija“ u Milanu ili, na primjer, „haiku“ iz susjedstva „Nož - žica - Srebrenica“, takve su pojave još uvijek postojeće i u stanju da naruše imidž ne samo cijele navijačke skupine nego i zemlje iz koje dolaze.

Jezik navijačkih simbola

Kad netko iz Europe bude čitao ili gledao izvještaj o ovome incidentu, upamtit će „neke navijače“ - iz Hrvatske, i neće biti Dražena Lalića da pojasni kako ta „falanga“ u Milanu nema previše veze s, recimo, „Boysima“ iz Oriovca ili Siska, koji odlaze na Maksimir ili u Milano da se opuste, uživaju i gledaju kako njihovi ljubimci - igraju nogomet.

Opisane pojave prisutne su povremeno i u Slavonskom Brodu. Od bijelih križeva na plavim, „Dinamovim“ zastavama ipak nas više trebaju brinuti oni na crnim – „Legijinim“. Ova navijačka skupina ponos je i atrakcija grada, prate je stotine priča i anegdota, i sve je to zapravo u skladu s profilom navijačke skupine jednog niželigaša iz manjeg grada. Međutim, ono što se nekima može smetati jest upravo „Legijin“ vizualni identitet ili, bolje rečeno, povremeno poigravanje „semantikom“.

Prvo valja reći kako je ime navijačke skupine savršeno odabrano - kao što su rimske legije, veličanstvene vojne jedinice, prije 2000 godina štitile ovdašnju rimsku postaju Marsuniju od „barbarskih“ napada, tako i slavonskobrodski navijači „štite“ svoju „Marsoniju“ od „napada“ drugih klubova i navijača. Ova nas priča, dakle, vodi u antiku, mitsko vrijeme u kojem su rođene europske kulture i civilizacije.

Pojedinci su, međutim, ovaj narativ iskoristili da izraze određene poruke koje s Rimljanima nemaju veze. Kada se na crnu zastavu stavi bijeli keltski križ i natpis „Crna legija“, pa usto još podigne desnica, semantika je jasna - aludira se na crnokošuljaše iz Drugog svjetskog rata, jedinice koje su počinile strašne zločine, prišivši Hrvatsku u očima Zapada, u određenoj mjeri, kao i Italiji, stigmu krivca i gubitnika u tom najužasnijem sukobu u povijesti.

Zabranjeno voće

Mora se priznati da se rečeni pojedinci u „Legiji“ značenjima poigravaju donekle vješto: keltski križevi su opće navijačko obilježje, reći će, a legija je „crna“ naprosto zato što je to klupska boja, pa u čemu je problem. Autori ovakvih tumačenja zanemaruju, dakako, svjesno ili nesvjesno, važnu činjenicu kada je riječ o značenju simbola, a to je kontekst. Upravo zahvaljujući kontekstu npr. crvena zvijezda znači jedno na boci „Heinekena“, a drugo na hrvatskoj trobojnici, i svatko će se bez problema razlikovati jedno od drugog. Kontekst koji stvaraju pojedince u „Legiji“ nedvojbeno upućuje na samo jedno značenje.

Zašto navijači onda vole ove stvari? Bit će da je odgovor, ili barem jedan njegov dio, vrlo jednostavan, a naslutio ga je još rimski povjesničar Tacit, koji je uvidio da „zabranjene stvari imaju tajnu privlačnost". Sudeći po prizoru iz Milana, u toj je povorci zaista bio ksenofoba, ali u slučaju „crnih legionara“ iz Slavonskog Broda - to će potvrditi svi koji ih poznaju - ipak se radi o varijanti navijačkog bunta, mladenačkom prkošenju pravilima i zakonima, po principu „Vi nam to branite i to vam smeta? E baš ćete onda to dobiti!" No kako je semantika, zahvaljujući kontekstu, uvijek jasna, pa „Crna legija“ znači to što znači bio navijač privatno ljevičar, desničar ili centrist, možda je vrijeme da se vjerni pratitelji NK „Marsonia“ - i drugih slavonskobrodskih sportaša i klubova - „rebrendiraju“, odnosno obnove vezu s antikom.

Rimske legije bile su strah i trepet neprijatelja, formacije „metalnih kornjača“ koje su osvojile pola Starog svijeta i uvele ga u svoju slavnu kulturu, kojoj se i dan-danas divi cijeli svijet. Kud ćeš ljepše i gledateljima privlačnije simbolike od rimskih šljemova, mačeva i dorskih stupova, kakvim se kite, primjerice, navijači talijanskih i grčkih klubova. „Legija“ taj simbolički potencijal ne koristi dovoljno i trebala bi za taj posao upregnuti malo ikonografske kreativnosti. Prije svega zbog sebe i svog kluba, ali i grada koji predstavljaju.