SLAVONSKI BROD - Nacionalni mediji 'na nož' su dočekali vijest o blagoslovu zajedničke grobnice Udruge Betlehem na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, a u koju bi trebala biti pokapana djeca preminula u majčinim utrobama, ona rođena mrtva ili pak ona koja nisu dugo živjela na ovom svijetu. 'Po hrvatskim grobljima niču grobnice za nerođene' i 'Na grobnici neće pisati tko je tu sahranjen' - činjenice su vezane za ovu vijest koje su isticane s očigledno negativnim predznakom.

Udruga Betlehem djeluje kao privatno vjerničko društvo bez pravne osobnosti, a njezinim duhovnikom nedavno je proglašen svećenik Domagoj Lacković. Nakon blagoslova grobnice, oglasio se podugačkom propovijedi na društvenim mrežama kojom je još jednom pokušao približiti smisao takvog mjesta u jednom gradu. U nastavku objavu prenosimo u cijelosti.

"Blagoslov Grobnice - Gorući grm

Iz knjige Izlaska (Izl 3, 1-6)

Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. »Hajde da priđem«, reče Mojsije, »i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.« Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: »Mojsije! Mojsije!« »Evo me!« – javi se. »Ne prilazi ovamo!« – reče. »Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam«, nastavi, »Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.« Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

Draga braćo i sestre!

Ako se osvrnete oko sebe, vidjet ćete mnoštvo grobova. Pokraj svakog biste mogli zastati, čitajući što piše na njemu, te saznati ponešto o onima koji su tu pokopani. Možemo doznati njihova imena, godine života, obiteljske veze, društveni status, postignuća, vjersku pripadnost, možda čak vidjeti i njihovu fotografiju. Svježe cvijeće i svijeće svjedoče o tome da ih njihovi voljeni i dalje s ljubavlju pamte.

No danas smo ovdje pred jednom grobnicom koja neće otkriti ništa od toga o onima koji će ovdje biti pokopani. Nećemo znati njihova imena, godine rođenja, roditelje, spol, društveni status, niti vidjeti njihovo lice. Sve što o njima možemo znati jest da su primili dar života i da su postojali.

Ali zar je to sve što možemo reći?

Ako budete htjeli čuti, ova grobnica će vam reći puno više.

Ovo mjesto možemo usporediti s gorućim grmom iz prvog čitanja, gdje je Bog pozvao Mojsija da izuje obuću jer je mjesto na kojem stoji sveto. I ova grobnica je sveto mjesto!

Sveto je jer će biti mjesto molitve i susreta s Bogom i mjesto posebne Božje prisutnosti. Sveto je jer će biti natopljeno molitvama i suzama. Sveto je jer će Bog ovdje pružati utjehu onima koji tuguju i pate zbog gubitka djeteta. Sveto je jer će mnogi ovdje doživjeti mir, iscjeljenje i ozdravljenje svojih rana, te iskusiti Božje milosrđe. Sveto je jer će biti mjesto buđenja svijesti o čovjekovom dostojanstvu koji je osoba od začeća do smrti. Sveto je jer će postati zavjetno mjesto supružnicima koji mole za dar života. Sveto je zbog nevinosti i čistoći duša onih koji će ovdje biti pokopani. Sveto je zato što će Bog ovdje govoriti na jedinstven način.

Kao što je Bog govorio Mojsiju iz gorućeg grma, tako će i nama progovoriti samo ako budemo htjeli slušati: "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo!"

To znači da ne možemo stajati na svetom mjestu, gdje prebiva Bog, i nastavljati živjeti po starome, u staroj obući, u svojim starim navikama i grijesima.

Izuti obuću znači ostaviti iza sebe svoje grešne i zle načine ponašanja i življenja. Na obući se najviše skuplja prljavština, stoga nas ovo mjesto poziva da odbacimo prljavštinu i zlo koje smo činili te da se pokajemo. Posebno za one trenutke kada nismo čuvali i štitili nerođene živote. Jer ne može se stajati na svetom mjestu, živjeti u Božjoj blizini, a istodobno činiti zlo.

Izuti obuću znači odreći se svoje udobnosti i svojih prava. Ovo mjesto nas poziva da budemo hrabri i da se odreknemo svoje udobnosti i prava, jer život nije borba za vlastitu udobnost i prava. Daje nam do znanja da životi drugih nisu prijetnja našoj udobnosti ili pravima. Poziva nas na prevladavanje sebičnosti. Potiče nas da se zapitamo kako kao društvo možemo podržati obitelji i osigurati da nijedan život ne bude zapostavljen ili smatran prijetnjom našoj udobnosti i pravima.

Čak i kada bi doslovno izuli obuću i pokušali hodati bosi, morali bismo pažljivo birati gdje stajemo, kretali bismo se sporije i opreznije kako ne bismo nikoga zgazili ili ozlijedili svoje noge. Na isti način, ova grobnica nas poziva da pažljivije živimo svoje živote, pazeći da ne pogazimo najmanje i najranjivije među nama, već da ih zaštitimo. Istovremeno nas podsjeća da pazimo i na svoje duše, kako ih ne bismo ranili grijehom.

Ovaj grob je kao gorući grm. Ako želimo čuti, otkriva nam tajnu života. Grm gori, ali nije izgorio, nije uništen. To je život. Život i kada gori i kada prolazi kroz teške trenutke, kada je ugrožen i kada mu je oduzeto dostojanstvo, život je i tada svet, vrijedan i dragocjen, život je vječan, niti tada ga nije moguće uništiti. Zašto? Zato što je Bog stvaralački princip koji daje život svemu.

Grm gori, ali nije izgorio, nije uništen. Mi ljudi možemo gorjeti, sagorjeti, izgubiti snagu i iscrpiti se od života, izgubiti smisao. No ova grobnica će simbolizirati trajnu snagu i otpornost života. Unatoč vanjskim pritiscima i teškoćama, život ima sposobnost da opstane, da ne izgori, samo ako živimo u Božjoj prisutnosti, priznajući da je život svet i Božji dar s kojim nemamo pravo raspolagati.

Može li se ostati gluh i ravnodušan na poruke koje nam šalje ovo mjesto?

Ako ga budete pitali o životu, ovaj grob će vam otkriti mnogo više... Ovi mali životi, iako nisu stigli ostvariti posebna postignuća u ovome svijetu, ipak nose u sebi neprocjenjivu vrijednost. Njihova prisutnost, ma koliko kratka bila, ostavlja neizbrisiv trag u srcima onih koji ih vole. Zato nam ovo mjesto govori da u životu nije važno nešto postići ili ostvariti, nego je važno postojati i dati se voljeti.

Svi se mi trudimo i borimo da budemo netko u životu. No ova grobnica nam šapće: „Ne, smisao života je u tome da otkrijemo da smo ljubljena Božja djeca. To je jedino stvarno važno. Sve drugo za što se borimo i trudimo često je besmislena borba.“ Zato ovdje ispovijedamo duboku istinu da vrijednost života ne leži u postignućima ili vanjskim uspjesima, već u samom postojanju. U Božjim očima, život je svet i dragocjen od samog početka, bez obzira na to koliko vremena provedemo na ovoj zemlji.

I zato kada vam u životu bude teško ili kada život izgubi radost dođite na ovo mjesto. Ovdje ćete dobiti snagu, mir i utjehu. Bog će ovdje dijeliti posebne milosti. Na ovome mjestu, nama grešnicima, raj je tako blizu. Neka nas ovo mjesto uvijek podsjeća na svetost i nepovredivost svakog života. I neka nas Božja ljubav vodi u svim našim djelima, da uvijek štitimo i poštujemo život u svoj njegovoj ljepoti i svetosti. Amen."