Bez obzira na službene pobjednike današnjeg natjecanja, vidjelo se (a i osjetilo) da se svi vlasnici ovih plemenitih životinja na neki način osjećaju privilegiranima je su im svakodnevno toliko blizu.
SLAVONSKI BROD - Nacionalna izložba lipicanaca „Slavonski Brod 2023. godine“ okupila je ove nedjelje uzgajivače iz svih dijelova zemlje i posjetiteljima prezentirala šezdeset najljepših grla te pasmine.
Priče konja i njihovih vlasnika uvijek su inspirativne te promatrače ostavljaju zadivljenima - ponajviše zbog truda i sredstava uloženih u suživot s tim plemenitim životinjama.
Ivan Alatrović
Foto: Ž.G.
- Na izložbu sam došao s mladom omicom starom dvije godine, kćerkom današnjeg šampiona. Prvonagrađena je u svojoj kategoriji omica ili mladih kobila. Puno mi znači nagrada jer je to moj uzgoj pa je i pohvala mom trudu. Desetak godina bavim se uzgojem. Trenutno imam nju, njezinu majku i sestru. Kad nešto volite, ništa nije teško. Djed i brat uskoče kad nisam kod kuće. Moja obitelj imala je prekid u držanju konja, a onda sam ja bio jako dosadan i uporan u molbama da mi kupe konja. Prvo su kupili ponija da vide hoće li me to proći. Kad su vidjeli da ne izlazim iz štale, odlučili su mi kupiti veće konje - njezinu mamu dok je bila ždrijebe. - kazao je Ivan Alatrović iz Cerne. Na pitanje 'zašto su lipicanci Slavoncima toliko posebni', odgovorio je jednostavno „Mislim da su se poklopili i stopili mentalitet ljudi i narav konja!“.
Biti među pobjednicima, danas je uistinu bilo teško. Birali su se najljepši i najbolji iz sedam 'kolekcija' - stariji pastuh, mlađi pastuh, kobila starija od 10 godina, kobile od osam do 10 godina, kobile od šest do sedam godina, kobile od četiri do pet godina te omice.
- Konja se u ocjenjivanju 'raščlani' na deset dijelova. Ocjenjuju se glava, vrat, prednji, srednji i zadnji dio trupa, prednje i zadnje noge, opći dojam, ispravnost i izdašnost kretnji. Dakle, uistinu se obraća pozornost na svaki segment. - podučio nas je Alatrović.
Apsolutni pobjednik Nacionalne izložbe u Slavonskom Brodu i današnji šampion je pastuh Zenta oždrijebljen 2011. godine. Uzgojio ga je Marko Jurišić iz Dubočca, a u vlasništvu je Marka Vrtarića iz Vrpolja.
- Trenutno brojim 20 grla lipicanske pasmine. Time se bavim 35 godina. Otkad znam za sebe, znam i za lipicance. Moji su ih nekad davno držali pa su prekinuli. Kad sam bio peti razred zavolio sam konje i navalio na oca da ih kupi. Kupio mi je prvo grlo, a ja sam nastavio. Polako sam ih i sam počeo uzgajati, raditi na genetici i danas sam tu gdje jesam. Visina, dubina, dužina, ispravnost hodova, pokreti nogu, veličina i opseg glave, dužina vrata,... - sve su to karakteristike koje su presudile u tomu da ovaj lipicanski pastuh postane šampion i bude proglašen najkvalitetnijim grlom. - kazao je Marko Vrtarić iz Vrpolja.
Marko Vrtarić
Foto: Ž.G.
No, ljubav prema konjima niti jedan naš sugovornik nije mjerio brojem osvojenih nagrada. Njima su oni neizostavan dio života i već zbog toga osjećaju se privilegiranima.
- Danas sam doveo jednu omicu kojoj je baš na ovaj datum drugi rođendan. Ime joj je Santa. Moj otac također je ovdje s jednom kobilom Zentom. Došli smo ih pokazati. S njima je teško ili lako onoliko koliko to voliš raditi. S obzirom na našu strastvenu ljubav prema konjima koja je naslijeđena od očeva i traje od malih nogu, to nije nikakav problem. Dakako, financijski je to danas teško izdrživo. Trenutno ih u štali imamo šest komada - od dvomjesečnog ždrebeta do kobile koja ima 17 godina. Pripreme za ovakva natjecanja i izložbe podrazumijevaju pranje i čišćenje konja, ali i opreme. Osim toga, volimo pokazati i svoju nošnju. - kazao je Vedran Mirković iz Ruščice, član Konjogojske udruge „Lipicanac“.
Vedran Mirković
Foto: Ž.G.
Nemoguće je na ovakvim događanjima predvidjeti sve moguće situacije, a s brojem posjetitelja poput današnjeg, stvari lako mogu izmaći kontroli. No, vlasnici i uzgajivači straha ne smiju imati.
- Nije me strah, ali mnogi posjetitelji se boje prići. Plaha je to životinja i ako se ne radi s njom, zna biti neugodnih situacija. Konju se, po mogućnosti, uvijek prilazi s prednje strane, gdje mu je glava. Treba mu prilaziti polako i oprezno, najbitnije je da osjeti ljubav, a ne ugroženost. Strah kod ljudi konj osjeti pa se isti osjećaj javlja i u njemu, tako da treba istovremeno biti opušten. - poručio je Mirković koji je veterinarski tehničar pa je znanje o konjima, osim u vlastitom dvorištu, stjecao u slavonskobrodskoj Srednjoj školi Matije Antuna Reljkovića.
Našu je pozornost - i u trenutcima odmora i u trenutcima hoda pred žirijem/gledateljima - najviše privukla mlada djevojka koja je svakim svojim pokretom i odnosom prema konjima pokazivala nevjerojatnu smirenost, ali i poseban odnos prema tim životinjama vrijednima divljenja.
- Obiteljski se bavimo uzgojem konja i odmalena sam s njima. Nemam nikakav strah. Ako se misliš baviti jahanjem, toga ne smije biti. Uglavnom sam stalno s njima, tako da se ne radi samo o tomu da za njih izdvajam slobodno vrijeme. Radije sam s konjima nego s ljudima. Jašem kad god mi to vrijeme dopusti. Najdraži konj mi je dvogodišnji Grom, no on danas nije ovdje. Zato se družim s kobilom kojoj je nadimak Barbie. - za PlusPortal kazala je 14-godišnja Ana Liak iz Ernestinova, najmlađa današnja predstavljačica konja.
Ana Liak
Foto: Ž.G.
Kad podvuku crtu, organizatori današnje Izložbe također imaju na što biti ponosni.
- Konjogojstvena udruga „Slavonija“ osnovana je 1992. godine, s ciljem okupljanja svih uzgajivača konja lipicanske pasmine na području Brodsko-posavske županije. Članovi Udruge posjednici su više od 80 rasplodnih grla lipicanaca, više od 20 pastuha koji nisu u rasplodu, više od tridesetero omadi i preko dvadesetero ždrebadi. Možemo se pohvaliti da oko sedam posto populacije hrvatskog lipicanca obitava na gospodarstvima naših članova. - kazao je dr.sc. Marijan Benić, dr.med.vet., predsjednik KU „Slavonija“.
Marijan Benić
Foto: Ž.G.
Današnja manifestacija Brodsko-posavske županije trajala je od 9 do 15 sati, a zainteresiranost posjetitelja nije jenjavala. Dovoljan je to pokazatelj kakve događaje žitelji županije priželjkuju. Dakako, bogat program, savršena organizacija i pregršt toga za vidjeti - najviše doprinose tomu.
