Bespomoćnost, razočaranost, tugu, poniženje ili, možda, ravnodušnost, smirenost i spremnost na ovakve situacije jer su gotovo svakodnevne - teško je zamisliti što su osjećali ovi Brođani kad nisu mogli koristiti besplatan javni gradski prijevoz kao i svi svoji sugrađani.
SLAVONSKI BROD - Dok na vlastitoj koži ne osjete nepravdu i dok sami ne nalete na nepremostivu prepreku, teško će ljudi razumjeti kako je onima koji to proživljavaju danas, svaki dan i u njihovu gradu.
Tek rijetki imaju dovoljnu dozu empatije i dovoljnu razinu svijesti da bez empirijske spoznaje istinski mogu znati i osjećati kako je to „hodati u tuđim cipelama“.
FB
Zato mnogi neće razumjeti razočaranje i nezadovoljstvo članova slavonskobrodske Udruge osoba s invaliditetom „Loco-Moto“ uzrokovano činjenicom da se (ponovno) nisu mogli „ukrcati“ na besplatni gradski autobus na liniji Naselje Andrije Hebranga - Naselje Livada.
Naime, mada vozilo ima oznaku pristupačnosti i prilagođenosti, ono to trenutačno nije jer je pristupna rampa pokvarena. A što je nekomu tek nekoliko centimetara njima čini razliku između ukrcaja i ostanka na stanici.
FB
Mada ih i u ovom članku opisujemo kao „osobe s invaliditetom“ jer želimo istaknuti njihov problem vezan za gradski prijevoz, sjetimo se prvenstveno da su oni osobe... Brođani... ljudi s pravima kao i svi mi. Neprihvatljivo ih je dovoditi u ponižavajući položaj ili nametati im osjećaj drugotnosti.
Iako su i sami najavili prijavu problema nadležnima (primarno, Gradu Slavonskom Brodu i koncesionaru), odlučili smo njihovu priču i ona ovaj način javno objaviti i time pokušati pomoći ostvarivanju statusa kakav zaslužuju.
