NOVA GRADIŠKA - Među 420 prijava za nagradu Mali svjetionik odabrano je 10 najboljih radnika u Hrvatskoj, a među finalistima se našla i Antonia iz Brodsko-posavske županije čija je priča o predanosti poslu i pomoći drugima posebno dirnula članove komisije.

Antonia Kraljić iz Nove Gradiške je 2016. godine oboljela od neurofibromatoze tipa dva te je bila operirana i zračena na zagrebačkom Rebru. Nakon operacije ostaje potpuno gluha. Tada počinje njena borba za život. Danas radi u Udruzi gluhih i nagluhih Nova Gradiška, gdje sudjeluje u pripremi projekata te organizira i vodi radionice. Kolegama je uzor i podrška, uvijek spremna pomoći i preuzeti dodatne obveze, a volontira i u Sportskoj udruzi gluhih, gdje pomaže u administrativnim poslovima.

Dobitnica je priznanja Večernjakova Diva, namijenjenog ženama snažnih životnih priča, te Večernjakova Superžena, projekta koji ističe inspirativne žene iz svakodnevnog života.

Projekt Mali svjetionik već devetu godinu zaredom nagrađuje zaposlenike koji svojim radom, odnosom prema ljudima i zajednici predstavljaju najbolje primjere hrvatskog društva. Svaki finalist dobiva 1.000 eura, a pobjednik nagradu „Dr. Dražen Glavaš“ i 15.000 eura.

Koliko je velika stvar što se baš Antonia našla u finalu govori činjenica da je ove godine u konkurenciji bilo čak 420 kandidata.

- Izazovno je među tolikim kvalitetnim prijavama izdvojiti one najbolje, a s druge strane inspirativno je vidjeti da tuđi trud i predani rad ne prolaze nezapaženo i da ljudi cijene svoje suradnike i kolege. Tražila sam pojedince koji u svemu tome idu korak dalje, koji djeluju na dobrobit svoje zajednice i koji motiviraju ljude oko sebe da budu bolji i da vjeruju u sebe. - kazala je Ana Huzjak, prošlogodišnja finalistica i članica ovogodišnje šire komisije.

Kako ističe Irena Rončević, članica ovogodišnje komisije i finalistica Malog svjetionika iz 2021. godine, u procesu odabira najviše su se istaknule priče koje su bile autentične, iskrene i koje su već pri prvom čitanju pokazale zašto upravo ti ljudi zaslužuju biti prepoznati.

- Pri ocjenjivanju sam se vodila srcem jednako kao i razumom. Najviše su me dotaknule priče koje su me zaustavile već pri prvim rečenicama, potaknule na razmišljanje i izmamile iskricu u oku. To su priče koje su u meni probudile emociju, ostavile najdublji dojam i izdvojile se među ostalima. Tražila sam autentičnost, iskrenost i ono posebno „nešto“ što ostaje s vama i nakon što završite čitati. - poručila je Rončević.