SLAVONSKI BROD - Trendovi i tehnologija učinili su svoje i unijeli promjene ne samo u odgoju djece, nego i u načinu na koji ona provode slobodno vrijeme. Vrlo je čest slučaj da danas djeca koje još nisu propričala te i dalje nose pelene, sasvim solidno barataju pametnim telefonima i drugim uređajima.

Iako ne znaju čitati i pisati, pronaći omiljeni hit na Youtube-u im ne predstavlja nikakav problem, a bolje od svojih roditelja znaju kako doći do željenih sadržaja.

Čini se, računala i mobiteli sve više odgajaju djecu, a roditelji tu idiličnu simbiozu ne žele prekidati iz vrlo jednostavnog razloga - djeca su najmirnija ispred ekrana.

Hipnotizirajuće boje, živi pokreti, nerealne slike, samo su neke od pojava koje na zaslonima tjeraju djecu da satima sjede nepomični i udubljeni u njihov sadržaj.

Time se, naravno, mijenja njihova percepcija, doživljaji, emocije, inteligencija, a događaju se i fizičke promjene - oštećenja vida, sluha i kralježnice zbog višesatnog sjedenja u istom nepravilnom položaju.

Djeca koja provode vrijeme u zatvorenom prostoru igrajući se na mobitelima i računalima riskiraju kratkovidnost koja može potencijalno dovesti i do sljepoće, upozorio je David Allamby, jedan od vodećih stručnjaka u Velikoj Britaniji na području oftalmologije, piše Dnevnik.hr.

Njegovo upozorenje dolazi nakon šokantnih podataka koje je objavio tamošnji Ured za statistiku - da djeca provode svega 16 minuta dnevno na otvorenom, odnosno na danjem svjetlu. Dječaci ipak, u prosjeku, borave vani pet minuta više nego djevojčice. Minimum bi, predlaže Allamby, trebalo biti 90 minuta na svježem zraku i danjem svjetlu.

Koliko djeca u Hrvatskoj dnevno provode vremena na otvorenom, nije poznato, međutim, dvije hrvatske oftalmologinje dr. Dijana Franceschi iz Klinike za dječje bolesti u Zagrebu i dr. Ivana Mravičić iz Očne klinike Svjetlost, svjedoče kako je sve više djece koja imaju problema s vidom. Trend je primjetan osobito u posljednjih nekoliko godina, a zabrinjavajuće je što dolaze sve mlađi mališani.

Vremena kada su roditelji jedva mogli utjerati djecu u kuće, očito su iza nas jer sada su sadržaji u zatvorenom višestruko nadmašili one na otvorenom. Možda je i do toga što je današnjoj djeci sve servirano, ne potiče se razvoj njihove mašte pa se oni vani, bez ikakvih rekvizita, više niti ne znaju igrati. A svakako veliku ulogu igra i naučeno ponašanje koje usvajaju imitacijom svojih roditelja koje svakodnevno vide pognute glave nad laptopima i mobitelima.

Nostalgično se prisjećamo i nadamo kako će se u modu ipak vratiti penjanje po drveću, istraživanje šuma, igre lovice i skrivača, gumi-gumi te lopte svih vrsta i veličina. U suprotnom bi evolucijski naše tijelo moglo poprimiti neke sasvim drugačije funkcije i oblike.