SLAVONSKI BROD - Neslužbena informacija koju smo ranije dobili iz slavonskobrodskog Centra za socijalnu skrb, sada je i službeno potvrđena. U gradu Slavonskom Brodu i dijelu Brodsko-posavske županije u nadležnosti Centra, zasad nije bilo niti jednog zahtjeva istospolnog para za posvojenje djeteta, stoji u priopćenju Ureda ravnatelja.

Teško da je razmjer korištenja ovoga prava u praksi i mogao biti drugačiji, ako se uzme u obzir da je ono, zabranom diskriminacije, zakonski definirano tek prije pet mjeseci te da je u cijeloj Hrvatskoj, na primjer, od 2014. do danas bilo svega tri slučaja da je istospolni par zatražio usvajanje djeteta (i sva tri su, usput rečeno, odbijena). Toliko o stvarnoj „prijetnji tradicionalnim vrijednostima i obitelji“ u Hrvatskoj.

Ovi podatci nameću nekoliko pitanja. Zašto se, na primjer, LGBT udruge zalažu za prava i zakone, redovito uz burne reakcije značajnog dijela društva, da bi potom, kad i ako se za njih teško izbore, ta prava slabo koristila? Ovoj „primjedbi“ u prilog ide zaključak da roditeljstvo u hrvatskoj gay populaciji nije naročito popularno. Naime, procjene kažu da je u Hrvatskoj svega nekoliko desetaka istospolnih parova koji imaju djecu - tu se računaju i lezbijski parovi s vlastitom, biološkom djecom.

Tresla se brda...

Ovime dakako ne želimo odreći pravo, pa i obvezu, svake manjinske populacije da se bori za svoja prava, naprotiv, nego više ukazati na nerazmjer između 'buke' koja se ponekad diže i obujma same te pojave u praksi. Ne jednom čuo se komentar pripadnika većinske, hetero zajednice, ali, što je zanimljivo, i manjinske, gay zajednice, da bi proces „inkluzije“ potonjih bio kudikamo uspješniji da je „tiši“. Ili kako je to „narodski“ sročeno: neka u svoja četiri zida rade što hoće, samo neka ne mi „ne paradiraju“ pred nosom. Možda ovaj „centristički“ stav vrijedi razmotriti.

Za cijelu je problematiku vrlo važno i pitanje psihičkih, socijalnih i drugih posljedica koje na djecu ima odrastanje u istospolnoj zajednici. Ishodi ovih analiza mogli bi biti ključni za oblikovanje mišljenja „pro et contra“.

I za strastvene protivnike i za pobornike u ovoj priči vrijedi, barem zasad, ona „tresla se brda - rodio se miš“. Ipak, u obzir svakako treba uzeti prikrivenu ili otvorenu homofobiju ili bilo koji drugi 'stupanj' nesklonosti gay populaciji, naročito kad je riječ o legislativi. Da tome nije tako, sigurno bi se njeni pripadnici više „autali“, pa bi i zahtjeva za usvojenjem nesumnjivo bilo više. Koliko više, možemo samo nagađati.

Temeljna ljudska prava

Reakcija žestokih protivnika zakona koji istospolnim parovima omogućava posvojenje, također je neumjesna, iz najmanje dva razloga. Prvi je već objašnjen, a to su brojke, odnosno „promili“. Drugi, mnogo važniji, jest izostanak ili manjak razumijevanja za potrebu drugih da budu sretni. Često se zaboravlja da se ovo pitanje ne tiče samo potencijalnih gay usvojitelja, dakle odraslih, nego i djece koja čekaju da ih netko spasi iz psihološkog i socijalnog ponora u kojem su se našla ni kriva ni dužna. Neka o ovome barem razmisle oni koji su potpisali ili planiraju potpisati „Vigilareovu“ peticiju protiv rečenog zakona. Podsjetimo, vjernici to mogu učiniti i u slavonskobrodskim crkvama.

Osim toga, i osobe homoseksualne orijentacije su punopravni članovi ove po ustavnoj definiciji slobodne, građanske zemlje; i oni uredno plaćaju porez, dijele probleme i dobre stvari svoje zajednice, „smiju se i plaču“, imaju jednaku želju za srećom i samoostvarenjem na svim poljima, stoga nema nikakve zakonske niti moralne pretpostavke da im se djelovanje u tom smjeru ospori.

Ovdje se preklapa više zakonskih i moralnih dimenzija, pa je tema kompleksna, to je nesporno, ali bi upravo zato svemu trebalo pristupiti „hladne glave“, uvažavajući pritom temeljne društvene vrijednosti i ljudska prava.