SIBINJ (ODVORCI) - Kažu da o mrtvima treba govoriti sve najbolje, no o vlč. Josipu Kalmaru se ništa loše ni ne bi moglo reći.
Vlč. Josip Kalmar preminuo je 22. srpnja 2025., u župnom dvoru u Grgurevićima, u 61. godini života i nakon 35 godina predanog svećeničkog služenja. Rođen 1965. godine u Slavonskom Brodu, odrastao je uz sedmero braće i sestara, a duhovnom pozivu odazvao se i njegov mlađi brat Dinko, koji je svećenik na službi u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Ottawi u Kanadi.
Za svećenika je vlč. Kalmar zaređen 29. lipnja 1991., na blagdan svetih Petra i Pavla, u Đakovu. Svoju mladu misu proslavio je dva tjedna kasnije, 14. srpnja te ratne godine, pod geslom: „Služite Gospodinu u veselju“, rečenicom koja je, sudeći po životnom putu, postala nit vodilja njegove službe i života.
Njegovo prvo pastoralno iskustvo bilo je u župi sv. Petra i Pavla u Osijeku, gdje je djelovao kao župni vikar. Nakon toga slijedile su samostalne službe župnika u Tovarniku, a potom i u Blaci kod Vinkovaca, gdje je kao prognani župnik služio zajednici u posebno osjetljivom razdoblju. Dugi niz godina proveo je u Štitaru i Viljevu kod Donjeg Miholjca, gdje je osim župničke službe obnašao i ulogu dekana Donjomiholjačkoga dekanata.
Od ljeta 2021. bio je smješten u Grgurevićima kao župnik u župi Odvorci, gdje je ostavio neizbrisiv trag.
Bio je uzor mladima, oslonac starijima, čovjek kojem ste se uvijek mogli obratiti, bez straha od osude. Uvijek je bio spreman pomoći: siromašnima, potištenima, obeshrabrenima, svima koji su mu dali priliku da ih sasluša i podijeli s njima neku toplu, iskrenu riječ.
Svake nedjelje kad sam čitala u crkvi, prije i nakon mise bismo kratko popričali. Njegove su riječi nosile mir, motivaciju i onaj neobjašnjivi osjećaj da će sve biti dobro. Njegov pristup nije bio u velikim govorima, već u malim, svakodnevnim znakovima pozornosti i razumijevanja.
Foto: Klara Tuličić / odvorci.hr
Župnik Kalmar na euharistijskom slavlju sv. Filipa i Jakova, 3.5.2025.
Jedna mi je nedjelja ostala posebno urezana u sjećanje – dan kada sam, upravo zbog njega, ublažila strah od mraka. Pitao nas je gdje smo na zornicama. Rekla sam mu da nemam prijevoz.
„A kako si sad došla?“, upitao me.
„Pješice.“, odgovorila sam.
„Pa kako onda kažeš da nemaš kako doći?”, nastavio je.
Objasnila sam mu da zapravo mogu doći pješice, ali da se bojim mraka. On je samo mirno odgovorio: „Za sve ćemo naći rješenje. Poslije mise dođi do župnog stana.“
I tako sam otišla. Sa smiješkom mi je pružio baterijsku svjetiljku. Mislila sam da se šali. A onda je rekao nešto što mi je u tom trenutku bilo potrebno: „Ti nisi stvorena da se bojiš mraka. Ti si stvorena da gasiš tamu i pališ svjetlo.“
Bile su to riječi koje su u meni pobudile niz emocija. Ne samo da sam ih zapamtila, već me motiviraju i sjećaju na to kako je uvijek imao rješenje makar ono izgledalo kao šala. Podsjeća me da smo stvoreni da budemo izvor svjetla u životima nama bliskih ljudi, da sa sobom nosimo pozitivnu energiju gdje god da idemo.
Već sam sljedećeg jutra došla na zornicu.
„Jeste li se iznenadili što me vidite?“, upitala sam ga.
„Ne. Znao sam da ćeš doći.“, kazao je.
Kakav je to bio znak vjere i povjerenja u mene. I ne samo u mene. Sigurna sam da je gotovo svaka osoba čiji su se putevi isprepleli s njegovim, ako je pozorno slušala, čula poruku koja joj je u tom trenu bila potrebna.
Jedna od njegovih posebnosti bila je i ta što se nije lako nervirao. Nije pridavao previše pažnje brigama – samo je tražio rješenja. I uvijek je vjerovao: „Uz Božju pomoć, sve će biti u redu“. A kad bi netko došao k njemu uznemiren ili zabrinut, znao je skinuti teret s ramena jednom jedinom riječju – „smješak!“. Izgovorio bi to s onim svojim prepoznatljivim izrazom lica i toplinom u glasu, i bilo je gotovo nemoguće ostati ozbiljan.
Zauvijek ćemo ga pamtiti po tom povjerenju, blagosti i vjeri koju je nesebično dijelio. Hvala Vam, župniče Kalmar, što ste u ovom svijetu palili svjetlo – i u tami, i u nama.
Iskrena sućut obitelji Kalmar i župljanima. Hvala na svemu i počivaj u miru, župniče Klamar.
Oproštaj od župnika bit će u subotu, 26. srpnja, a započet će Misom zadušnicom u 11 sati u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Grgurevićima. Sprovodni obredi ukopa bit će na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu s početkom u 13 sati.
