Dirljivim govorom bajkeri su se oprostili od mladog Brođanina koji je ovaj tjedan poginuo u teškoj nesreći u Podvinju te još jednom pokazali zašto je Slavonski Brod zanijemio nakon preranog odlaska tog posebnog mladog čovjeka za kojeg svi imaju samo riječi hvale.
SLAVONSKI BROD - Uz članove obitelji, prijatelje i poznanike, tragično preminulog 25-godišnjeg Brođanina Matu Katića, na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu, u subotu su na posljednji počinak ispratili i njegovi bajkeri - članovi Motokluba Veterani Croatia.
- U ime svih članova MKVC, dirljivim govorom od Mate se oprostio također jedan od najmlađih članova našeg kluba, Jo-ja. Mata će ostati u našim srcima kao vedar, predan i uvijek nasmijan prijatelj. Njegova prerana smrt duboko nas je potresla, ali uspomena na njega živjet će zauvijek među nama. - poručili su na svojoj službenoj stranici.
Dirljiv govor prenosimo u cijelosti kako bi zauvijek ostalo zapisano sjećanje na posebnog mladog čovjeka kojeg su voljeli i cijenili mnogi.
Poštovani roditelji, brate, djede, rodbino, članovi MKVC, draga Ivana i svi prijatelji našeg Mate, obraćam vam se u ime članova MKVC, kao jedan od mlađih članova, kao netko tko je, poput dragog Mate, došao u klub ne iz ratnih dana, već iz poštovanja prema onima koji su stvarali našu domovinu, i želje da doprinosimo danas - zajedništvom, poštovanjem i vožnjom koja nosi poruku mira i ponosa.
U ime cijelog kluba, izražavamo duboku i iskrenu sućut majci Renati, ocu Dejanu, bratu Ivanu, djedu Matiji, djevojci Ivani i svoj bližoj obitelji. U ovim iznimno teškim trenucima - naše su misli, molitve i srce s vama.
Danas smo se ovdje okupili da ispratimo našeg Matu - prijatelja, sina, brata, unuka, dečka, ali i ponosnog člana našeg MKVC. Zahvaljujem se svakom bajkeru, svakom prijatelju, svakom čovjeku koji je danas ovdje - iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine - kako bismo zajedno, u dostojanstvu i tišini, odali posljednju počast.
MKVC je klub posebne vrste. Nismo samo motociklisti - mi smo zajednica: hrvatski branitelji, njihova djeca, prijatelji, ljudi koji čuvaju sjećanje na Domovinski rat, ljude koji su za ovu zemlju dali sve. Klub koji kroz vožnje, humanitarne akcije, obilježavanja i okupljanja njeguje vrijednosti koje su nas oblikovale kao narod - domoljublje, čast i ponos, zajedništvo, vjeru i ljubav prema svojoj domovini.
I upravo zato je Mata bio dio nas.
Mata se nije slučajno našao u našim redovima. Nosio je ime koje samo po sebi odzvanja Slavonijom - čvrstinom, poštenjem, mirnoćom i vrijednošću. Prepoznao je ono što MKVC jest - nešto veće od pojedinca, nešto što spaja naraštaje. Prepoznao je viziju, misiju i - s nepunih 23 godina - ušao u klub kao jedan od mladih koji su trebali preuzeti baklju koju nose naši stariji, ratni veterani.
No, Mata nije samo bio član. Mata je bio primjer.
Zajedno s Ivanom, svojom djevojkom i suputnicom, nije samo vozio, nego je živio ideju zajedništva. Planirali su zajednički život, budućnost. I to s vjerom, strašću i jednostavnošću. Zajedno su pokazivali da MKVC nije samo klub - već obitelj.
Jedan član mi je ovih dana rekao nešto što me zauvijek dirnulo: „Ako poželiš pravog prijatelja - traži nekoga kao što je Mata. Ništa ti drugo ne treba.“
I to je istina.
Mata je bio dostupan u svako doba dana i noći. Bio je pomoć, oslonac, rame, čovjek koji nikada ne okreće leđa. Vodstvo 5. Podružnice to potvrđuje - bio je jedan od onih mladih ljudi na koje se računalo. Ne zato što je morao, nego zato što je htio. I znao. I mogao.
Mata je bio budućnost kluba. Nada. Onaj koji bi, jednoga dana, možda i vodio ovaj klub.
Roditelji - odgojili ste sina kakvog se samo poželjeti može. Ponosni budite, kao što smo i mi ponosni što smo ga znali. Imati prijatelja kao što je bio vaš sin - to je dar. I mi ćemo njegovu uspomenu nositi sa sobom zauvijek, u svakoj vožnji, na svakom okupljanju, u svakom trenutku tišine.
Draga Ivana - znamo da je vaša veza bila iskrena, duboka i čista. Zajedno ste odrastali, zajedno se smijali, zajedno planirali. Znamo da je imao prsten i da ga je čuvao za pravi trenutak. Znamo da ste već sanjali svoj dom. Ali život, nažalost, zna biti okrutan i nepredvidiv. Samo Bog zna zašto ovako, zašto sada.
Mi ne znamo. Ali znamo da ćemo ga pamtiti.
I zato, dragi Mata, prijatelju, brate - hvala ti.
Hvala ti što si bio s nama. Što si nas volio. Što si vjerovao u ono što MKVC jest. Što si bio svjetlo, osmijeh i mirna prisutnost koja je govorila više od tisuću riječi.
Neka te cesta iza duge primi kao što si ti primao nas - otvorena srca, bez rezerve.
U ime svih članova MKVC, odajemo ti posljednju počast.
Počivaj u miru, brate.
Vidimo se jednog dana - na nekoj nebeskoj vožnji.
