Tužan je dan - ne samo za islamsku zajednicu u Hrvatskoj, nego i za sve koji su znali koliko je Ševko ef. Omerbašić doprinio očuvanju dobrih odnosa i spasu malog čovjeka koji bi bez njega često bio i zaboravljen i napušten.
SLAVONSKI BROD - Nakon kratke bolesti, sinoć je preminuo Ševko ef. Omerbašić, muftija i prvi predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. Vijest o njegovu odlasku, dirnula je mnoge. Riječ je, naime, o čovjeku koji je te mnoge i zadužio svojim nesebičnim radom i djelovanjem.
Neizmjeran doprinos dao je razvoju Islamske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, njezine infrastrukture i otvaranju džemata te organizaciji rada i djelovanja Zajednice. Najzaslužniji je za izgradnju zagrebačke džamije, a upućeni kažu kako bez njegovog djelovanja i zalaganja ne bi bilo ni danas žive i aktivne Islamske zajednice u Slavonskom Brodu.
- Islamska zajednica u Hrvatskoj izgubila je čovjeka vjere, mudrosti i vizije. U vremenu Domovinskog rata dao je veliki obol Republici Hrvatskoj, ali isto tako nije zaboravio ni narod kojem pripada. Veliki broj Bošnjaka iz ratom zahvaćene BiH primio je kao izbjeglice i zbrinuo ih. Tada je Zagrebačka džamija bila najveći prihvatni centar za izbjeglice. I sam sam tome svjedočio kada sam bio izbjeglica. U mnogim gradovima u Republici Hrvatskoj pomagao je život muslimana, pa je tako i u Slavonskom Brodu osnovao i utemeljio Islamsku zajednicu. Rado ću ga se sjećati kao svog profesora koji mi je predavao arapski jezik i povijest islama. Nikada neću zaboraviti kada sam još kao učenik od njega dobio dukat koji i danas čuvam. Otišao je veliki čovjek kojeg su voljeli svi bez obzira na vjeru, pomagao je svima kojima je pomoć bila potrebna. Kada izgubimo ovakve osobe tek onda shvatimo koliko su one značile društvu. - s velikom je tugom poručio glavni imam slavonskobrodski
Husret ef. Hasanović.
Ef. Omerbašić za jednog od posjeta SB-u
Privatna arhiva
Muftija Ševko-ef. Omerbašić rođen je 9. lipnja 1945. godine u Ustikolini, Bosna i Hercegovina, od majke Esme (Imamović) i oca Derve kao prvo od četvero djece u obitelji. Nakon završena četiri razreda osnovne škole, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu koja je u to vrijeme trajala osam godina i završava je 1964. godine. Od 1964. do 1969. godine je bio imam u Rudom i Ustikolini, odakle odlazi na studij u Libiju, Univerzitet u Bengaziju, gdje 1974. godine završava Fakultet za arapski jezik i islamske nauke. Od 8. svibnja 1975. godine pa do umirovljenja 2012. godine živi i radi u Zagrebu, gdje je obnašao dužnosti glavnog imama, a potom muftije i prvog predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj (do 1994. godine i za Sloveniju).
Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke medrese 1992. (od 2007. Islamska gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića). Pri Okružnom sudu u Zagrebu bio je tumač za arapski jezik (1975.-1990.). Bio je i predsjednik Europskog savjeta za kulturu, znanost i religiju pri ISESCO-u 2001.-2002.
Autor je udžbenika islamskog vjeronauka, radova tiskanih u zbornicima skupova i periodicima te djela Doba pravednih halifa (1995.), Povijest islama (1996.), Islam i muslimani u Hrvatskoj (1999.), Poslanik i njegovi ljudi (2002.), Početnica kur'anskog pisma (2003.) i Jadranski dragulji (2015.).
Dobitnik je više domaćih i stranih priznanja, među ostalim, nagrade Sulejman Mašović-Jovan Nikolić-Luka Vincetić Hrvatskog helsinškog odbora 1998., Hrvatske akademske udruge Split 2002. i Grada Zagreba 2014. Odlikovan je i Redom Stjepana Radića 2002. te Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 2012.
Izniman doprinos dao je međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu posvećeno je radio na zbrinjavanju izbjeglica i dostavljanju humanitarne pomoći.
