Neki sociolozi i jezikoslovci ističu da je gradski sleng, koji se ogleda i u narodnim nazivima dijelova grada, na neki način odraz urbane svijesti i potrebe stanovnika za identifikacijom sa svojim gradom.
SLAVONSKI BROD - Starčevićeva ulica u Slavonskom Brodu svojevrsno je ogledalo ovoga grada, i njegove prošlosti i sadašnjosti, što u promatraču izaziva podvojene dojmove.
Još su vidljive lijepe secesijske i historicističke fasade starih gospodskih kuća, ali su većinom oronule i izblijedjele. Ulica svojim „staorgadskim“ štihom daje onu tipičnu „toplinu“, ali ona brzo biva „ohlađena“ nekim sumnjivim suvremenim urbanističkim rješenjima i intervencijama. Ova je ulica jedna od četiriju horizontala gradskog rastera koje čovjeka „vode“ i „odvode“ s Korza, s tim da će u ovom drugom slučaju opći dojam u promatraču - koji bismo sada mogli nazvati solidnim, a nekad je bio puno bolji - do kraja ulice okopniti kao snijeg u veljači.
Društvene mjene u ovoj ulici ogledaju se i u njezinim imenima, podjednako službenim i neslužbenim, među Brođanima popularnim.
Novi društveni trendovi
Sadašnje službeno ime ulica nosi dugo, čak 115 godina, i pomalo iznenađuje da ime nacionalista i pravaša Ante Starčevića, koje su 1909. postavili pripadnici te stranke na čelu s gradonačelnikom Stjepanom Benčevićem, nije kasnije „skinuto“ ni za vrijeme karađorđevićevske ni komunističke Jugoslavije.
Usporedno s imenom s plave table, dan-danas živi i „narodno“ ime u brodskom žargonu. Logiku nastanka naziva „Pijana ulica“ ne treba posebno pojašnjavati, a potječe iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada je u njoj otvoreno mnogo ugostiteljskih objekata, s kojima je ova ulica do danas ostala jedna od „žila kucavica“ noćnog života.
Njegova su popratna pojava već tada često bile tučnjave i incidenti, koji su se kasnije, „ubrizgavanjem“ turbofolka u postratne generacije, samo intenzivirale, zbog čega mnogim Brođanima, naročito starijima, ovaj žargonski naziv ulilce nikad nije bio posebno drag. Tome je pridonijela i činjenica što se radi o samom centru grada, a ne nekoj perifernoj, zabačenoj ulici kao što je to slučaj s npr. riječkom Jedrarskom ulicom, koju stanovnici toga grada također nazivaju „pijanom“.
Ali ne treba sve gledati samo negativno. Primjerice, neki sociolozi i jezikoslovci ističu da je gradski sleng, koji se ogleda i u narodnim nazivima dijelova grada, na neki način odraz urbane svijesti i potrebe stanovnika za identifikacijom sa svojim gradom. Ma kako „nemoralni“ ti nazivi bili, mora se priznati da svakom gradu, pa tako i Slavonskom Brodu, daju neki šarm. Netko ju je na internetu, na stranom sajtu imenovao kao „Street Drunk“, a ti engleski prijevodi uvijek djeluju komično.
Političko pitanje
Premda je dugovječno, „natezanja“ oko službenog imena ove brodke ulice u prošlosti je bilo, i ta nas priča vodi u društveno-politički ne manje burno 19. stoljeće.
Tada se prvotno, kao središnja od triju horizontala, smještena između dvaju „sokaka“, Savskog (danas Šetalište braće Radić) i Rasolskog (dansa Mesićeva), zvala Srednji sokak (njem. Mittel Gasse).
No tadašnjim Brođanima kao da ovaj nemaštoviti, formalni naziv nije sjeo, pa su je nazivali „Školskom ulicom“ (Schull Gasse), po školi koja je u njoj sagrađena početkom 19. stoljeća.
Do služebnog preimenovanja došlo je 1881., kada je Brod s ostatkom Vojne krajine pripojen Hrvatskoj, tj. Trojedinoj kraljevini. Iste je godine grad posjetio hrvatski ban Ladislav Pejačević, koji se najviše zalagao za ovo ujedinjenje, pa su mu se Brođani, osim titulom počasnog građanina, odužili i nazivom jedne ulice - tako je Srednji sokak postao Banska ulica.
Bilo je to zapravo kompromisno rješenje jer je tada jakoj mađaronskoj struji u gradu, koja se snažno protivila spomenutom pripojenju, Pejačevićevo ime bilo trn u oku.
Da se zvala i Pejačevićeva ulica, Brođani bi joj opet smislili narodni naziv. Od kraja 19. stoljeća neugledne, drvene kuće počele su zamjenjivati nove, zidane, građene u tada najpopularnijim europskim stilovima, oblikujući ulicu kakvu dobrim dijelom vidimo i danas. Stare brodske dobrostojeće obitelji - Horvat, Ferić, Kohn, Markotić, Radosavljević, Lorschy... - stale su se nadmetati čija će kuća biti ljepša. Tako potpuno izmijenjenu i „elitnu“, žitelji Broda među sobom su je zvali „Gospodska ulica“ ili „Herrn Gasse“, što je bilo uobičajeno i u drugim gradovima Austro-Ugarske Monarhije.
Ban je ime ulice nakon 28 godina „ustupio“, kako je rečeno, Ocu Domovine.
