SLAVONSKI BROD - Radosne najave koje smo prije nekoliko mjeseci prenijeli iz Kuće sretnih ciglica, u razgovoru s ravnateljicom Centra za pružanje usluga u zajednici (CPUZ), Renatom Puljko, zbog drastično promijenjenih uvjeta uzrokovanih koronavirusom (koji se odnose i na sustav financiranja) više baš i nisu tako optimistične.

Bez obzira na to što im profesionalci pokušavaju olakšati vrijeme u ustanovi, njihovom drugom domu, djeci zna biti itekako teško, posebice kada su blagdani poput nedavnog Uskrsa.

Kako smo ranije pisali OVDJE, riječ je o dva iznimna projekta, ukupne vrijednosti 16 milijuna kuna. „To je sad sve stalo, jedino napreduju radovi na kući u Podvinju i stanovima na Hebrangu te u Novoj Gradiški, gdje nema korisnika. No, sve funkcionira, uz napor i trud jer smo mjere zaštite poduzeli čak i malo prije naputaka Ministarstva i prije prvih slučajeva i upozorenja na koronu u našoj županiji", navodi ravnateljica.

Najvažnije od svega je da su korisnici, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, i dalje dobro i da je sve pod kontrolom.

Trenutno je osmero korisnika (troje manje nego zimus) smješteno u Kući sretnih ciglica dok je četvero (troje manje) u stanu, u slavonskobrodskom Naselja Andrije Hebranga. „Sada ih imamo ukupno 12-ero, u tri stana. Odgajatelji rade s njima zadaće, a nekad imamo dojam da se djeci više sviđa ovaj oblik nastave. U pravilu ne idu nikamo, zabranjene su posjete radi njihove sigurnosti. Izađu malo u dvorište, rekreiraju se… Imaju puno pažnje od odgajatelja. Nitko ne dolazi u Ustanovu, a u slučaju nužde dezinficiraju se ruke, stavljaju maske… Na ulazu je barijera za čišćenje obuće i poduzimamo sve kako bismo ih zaštitili poštujući preporuke Stožera civilne zaštite", navodi Puljko.

No, bez obzira na to što im profesionalci pokušavaju olakšati vrijeme u ustanovi, njihovom drugom domu, djeci zna biti itekako teško, posebice kada su blagdani poput nedavnog Uskrsa. U dobi od šest do 15 godina, oni se možda prisjećaju blagdana ili ih zamišljaju u kući s roditeljima gdje bi im i bilo najprirodnije živjeti.

Odrasli korisnici (od 18 do 21 godina) također sada imaju pojačan nadzor odgajatelja. „Dvije odgajateljice odlaze kod njih na smjenu, prije i poslije podne, a da bi ih se zaštitilo, korisnici ne idu u kupovinu, nego im dostavljamo namirnice od kojih oni i dalje sami pripremaju objede. U pravilu ne izlaze van osim jedne djevojke koja radi, no i tu se poduzimaju mjere zaštite", pojašnjava ravnateljica.

„Današnji mali broj korisnika je relativno lakše zaštititi pa do sada nismo imali nikakvih sumnji na infekciju i nadamo se da će tako i ostati. A što se tiče psihičkog zdravlja, intenzivnije s njima radi psihologinja i odgajatelji", dodala je Puljko uglavnom zadovoljna ponašanjem djece i slušanjem naputaka.

Saznajemo pak da je nekima zbog nepoštivanja dogovora, a u cilju zaštite svih ostalih korisnika, uz suglasnost majke prekinut smještaj.

Po naputku resornog Ministarstva trenutno je u Kući sretnih ciglica prekinuta i usluga poludnevnog boravka. To možda usložnjava problem s korisnicima koji su redovito dolazili iz obitelji kod kojih postoji rizik od izdvajanja, jer, iz raznoraznih razloga, ne brinu dovoljno o djeci.

A sve češće se može čuti kako su u kriznoj situaciji zbog korone porasli i slučajevi zlostavljanja u obiteljima.

„Njih svakodnevno kontaktiramo telefonom. Teško im je jer kod kuće nemaju uvjete za rješavanje zadaća, no sada ne može biti drugačije. Kolegice zovu korisnike savjetovanja i odrađuju koliko mogu, jer nema posjeta obiteljima. U nekim je, možda težim slučajevima zlostavljanja, za nadati se u reakcije susjeda i rođaka koji bi dojavili policiji ili Centru što se događa", pojašnjava Puljko.

U vrijeme korone, naime, nema novih smještaja u CPUZ, a prema naputku nadležnih to se može učiniti samo u krajnje nužnom slučaju kada su ugroženi život i zdravlje djeteta.

Premda su potrebe za smještajem u Slavonskom Brodu, Županiji kao i u Hrvatskoj, nažalost, poprilično velike, potpuno novo vrijeme s koronom, možda će, kako mnogi misle i vjeruju, utjecati na to da postanemo bolji ljudi pa tada neće biti potrebe za izdvajanjem djece iz njihovog najprirodnijeg okruženja - obitelji.