SLAVONSKI BROD - Izraz lica košarkaških suparnica tijekom pogleda na neustrašivu Ivonu Vukojević koja vodi loptu, dovoljno za početak govori o tomu kakva je košarkašica.

Osamnaestogodišnja Brođanka, učenica 4.A razreda Klasične gimnazija fra Marijana Lanosovića, ipak je puno više od toga.

Na terenu neustrašiva i uvijek pobjednica, u školskim klupama i natjecanjima izvrsna, a karakterno povučena i stidljiva.

Za razliku od svojih vršnjakinja nema bezbroj narcisoidnih selfija niti joj je bitno izgledati kao 'lutka s naslovne strane' - upravo takva jednostavna nas je oduševila.

Njezine su fotografije ono što su i svima nama nekad bile - vrijedne i dragocjene uspomene na najljepše trenutke koje je provela odjevena u ono u čemu se osjeća najugodnije - košarkaški dres.

Uz profesore koji su uvijek imali razumijevanja, roditelje koji su je pratili na svakoj njenoj utakmici, Ivoninu obitelj čine i prijateljice s terena koje ona naziva svojom obitelji.

- Košarku treniram već osam godina, dakle krenula sam u četvrtom razredu osnovne škole i nastavila kroz cijelu srednju. Igrala sam za Košarkaški klub Brod na Savi te ženski KK Klasične gimnazije. Sve četiri godine koliko pohađam Gimnaziju prošli smo dalje na državno natjecanje. Igram pozicije play ili back. Što se školskih uspjeha tiče, grčki i latinski najdraži su mi predmeti. Prošle sam godine bila prva na Županijskom natjecanju iz grčkog, a ove godine sam prva iz latinskog. Nadam se da će me pozvati i na Državno. - za SBplus kazala je Ivona.

Profesori i roditelji, prema Ivoninim riječima, uvijek su joj bili velika podrška.

- Roditelji i jesu ti koji su me „gurnuli" u sport. Dali su mi da biram što želim trenirati jer su smatrali kako je dobro baviti se nečim osim školom. I danas me podupiru te me ne sputavaju. Shvaćaju koliko mi je košarka bitna i nikad nisu od mene tražili da je zbog uspjeha u školi zanemarim. - priča Ivona koja riječi hvale ima i za svoje profesore iz Klasične.

Uvijek su joj, kaže, izlazili u susret jer su natjecanja uglavnom bila nedjeljom, tako da je ponedjeljkom često imala „poštedu" od prozivanja i ispitivanja. S njima se uvijek sve mogla dogovoriti i na tome im je veoma zahvalna.

Kao maturantica, Ivona je već odavno čvrsto odlučila da će Zagreb biti njezino sljedeće odredište. Filozofski fakultet te upisivanje neke od kombinacija latinskog, grčkog i pedagogije njezin su novi cilj koji će, sigurni smo, i ostvariti.

Sa „sestrama po dresu" prošla je Sloveniju, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, Koprivnicu i druge gradove Lijepe Naše.

- Trenutno sam ipak košarku malo stavila po strani jer se moram usredotočiti na ono čime ću se profesionalno baviti cijeli život. Preda mnom su velike i bitne odluke. Počela sam se pripremati za maturu i zasad je lopta u mirovanju, a knjiga u ruci. Vrijeme je za grijanje stolice, a ne terena. - uz osmijeh je kazala mlada igračica koja će, nada se, košarkašku karijeru imati prilike nastaviti u nekom zagrebačkom gradskom klubu ili igrajući za momčad fakulteta koji bude pohađala.

Uz profesore koji su uvijek imali razumijevanja, roditelje koji su je pratili na svakoj njenoj utakmici, Ivoninu obitelj čine i prijateljice s terena koje ona naziva svojom obitelji.

- Drugačiji je to vid prijateljstva od „normalnog". Na terenu naučiš dijeliti sve, naučiš surađivati. Ako želite zajedno biti najbolji, mjesta za sebičnost nema. Košarka me naučila mnogočemu, a neke od najvažnijih lekcija su povjerenje u druge i povezanost sa suigračicama. Najbolje prijateljice koje imam također nose dresove i puno sam bliža s njima nego s drugim prijateljima. - iskreno je poručila Ivona i ukazala na vrijednosti bavljenja sportom od malih nogu.

S tim je „sestrama po dresu" prošla Sloveniju, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, Koprivnicu i druge gradove Lijepe Naše. Novca za skupe hotele rijetko je bilo, kaže, pa su često boravile zajedno kod obitelji koje bi ih primile. U tom je zajedništvu Ivona pronašla bit košarke.

Medalje, pohvale, prva mjesta na listi, petice u imeniku - sve su to samo sitnice naspram onoga što nam je danas Ivona, ne samo košarkašica i dobra učenica, nego uistinu posebna i vrijedna djevojka, nabrojala kao najveću vrijednost - njezinu pravu obitelj i onu s terena.