Mladi Slavonci zasukali su rukave i u Maloj Kopanici obnavljaju dom Zoltanu Križanu. Petnaestak mladih mještana odlučilo je pomoći 70-godišnjaku poznatom kao Mađaru, koji je godinama živio u trošnoj kućici. Obnova je već počela, a osim krova bit će uređena i unutrašnjost kuće te će zamijeniti prozore i vrata
MALA KOPANICA - Zoltan Križan (70), u selu Mala Kopanica poznat pod nadimkom Mađar, davne je 1989. godine iz rodnog Novog Sada stigao u Slavoniju. Radio je različite poslove, no život ga nije mazio. Godine su prolazile, a nakon svega što je proživio više nije mogao sam održavati trošnu kućicu u kojoj živi.
Ivica Galović/Pixsell
Krov je prokišnjavao pri svakoj kiši, pa je postalo upitno bi li kuća izdržala još jednu zimu. Pomagala mu je i Općina Velika Kopanica, jer je još uvijek bez struje pa su mu nabavili agregat.
- Stalno se kvario i više nije bio upotrebljiv, tako da i danas u 21. stoljeću koristim lampu na petrolej - kaže Zoltan.
Danas je, međutim, priča potpuno drugačija, jer u subotu je započela obnova njegove kućice. - Kažite mi, kako ste zadovoljni? - pitali su novinari 24sata Zoltana.
- Ma, nemam problema. Sve je u redu - kratko odgovara. U toj kući živi sam.
Ivica Galović/Pixsell
Kada je postalo jasno da joj je potrebna ozbiljna obnova, u pomoć mu je priskočilo petnaestak mladića iz Male Kopanice i okolnih sela. - Dečki, njih petnaestak, došlo je i sad će vam popraviti krov. Što će vam još popraviti? - pitaju ga novinari.
Radovi su već počeli. Majstori su napravili strop od OSB ploča, a u kući će postaviti i gips-kartonske ploče. Planirana je i zamjena ulaznih vrata i prozora.
- Organizirali smo se, pronašli smo sponzore za materijal. Mi smo iz Male Kopanice i okolnih sela, svi se jako dobro poznajemo - kažu mladići koji su se uključili u akciju.
Ivica Galović/Pixsell
Koliko će cijela obnova stajati, još nisu mogli precizno izračunati, no sigurno je riječ o više tisuća eura. Velik dio posla odradit će sami.
Zoltana su ranije susretali u Kopanici. Često bi navratio u tamošnju gostionicu kako bi se ugrijao. Znali su njegovu životnu priču i da je tijekom godina radio kod pojedinih ljudi koji mu, prema njegovim riječima, na kraju nisu platili za obavljeni posao.
Ova priča podsjetnik je da solidarnost još uvijek postoji, posebno u manjim sredinama gdje se ljudi međusobno poznaju i spremni su pomoći kada nekome pomoć najviše treba.
Danas je, naime, ponekad teško pronaći majstora čak i kada ga želite platiti. Zato je još vrijednije kada se petnaestak ljudi organizira, zasuče rukave i svoje vrijeme i znanje odluči pokloniti nekome tko sam ne može riješiti problem. Za Zoltana će to značiti mnogo više od novog krova, prozora i uređenih zidova. Njegova trošna kućica uskoro bi trebala postati pravi dom.
