„I na kraju dana došao je moment da se i ja obratim u svezi današnje donacije Udruge Plavi cvijet našoj bolnici.

Tko, što i zašto?

Iako sam jutros krmeljavih očiju sudjelovao svečanoj primopredaji aparata, a i drhtavim glasom progovorio pred kamerama imam potrebu se ipak ovako obratiti svima jer nisam baš navikao pričati pred autoritetima i medijima.

Jutros je bolnica dobila aparat, i vijest je to koja je obišla Hrvatsku. No, cijela priča je puno više od aparata. Aparat je 25k eura ali ono što je jutros započelo u Slavonskom Brodu nema cijenu. A započelo je više stvari.

Prva stvar, i uvijek na prvom mjestu - dijete! Svako dijete! Posao stomatologa pripada među najteža zanimanja na svijetu. Što zbog položaja, što zbog naše izloženosti infekcijama, što zbog nervoze nas samih i nervoze pacijenata, što zbog toga što sve izvodimo u kvadratnom milimetru i mraku, što zbog stigmi s kojima se nosimo te znanosti koja je brža od nas. Posao stomatologa s djetetom sa poteškoćama je najteži posao na svijetu. Ne postoje te riječi s kojima se takav zahvat može opisati. To je nešto što ne želim da ikada itko vidi tko to ne mora vidjeti. Patnja je to koju prolazi dijete, roditelj i stomatolog. Rad bez opće anestezije na zubu u takvim slučajevima, iako ima medicinsku opravdanost, u današnjem svijetu možemo nazvati zlostavljanjem i zanemarivanjem djece od strane sustava i struke. Vjerujte, poslije toga svi plačemo, i dijete i roditelj, a ni stomatolog se ne osjeća više čovjekom u pravom smislu te riječi. Sjećam se sebe kako sam se bojao kao dijete odlaska stomatologu. Iako sam shvacao da je to najbezopasnije za mene, strah  je uvijek jači, a u različim fazama razvoja se i potencira. Djeca s poteškoćama ponekada ostaju doživotno vezana uz razvojne strahove i za to nemamo rješenje. Reagiraju udarcima, ugrizima, pljuvanjem i povraćanjem, plakanjem i krikovima. Razumljivo. Ipak im se u facu ispred njihovih očiju, dok jedan roditelj sjedi na njima a drugi prisilno otvara čeljust, prilazi odrasla osoba i gura im bušilice u usta. Bez anestezije, jer ju ne možemo dati. Zvuči strašno? Još je strašnije, jer do ovog trenutka bol još nije ni počela. Hvala građanima Slavonskog Broda što ste bili senzibilni i podržali Plavi cvijet.

Druga stvar, prilika je ovo da propričamo o dentalnoj srbi općenito u našem gradu. Ako ćemo čekati Zagreb da se sjeti tamo nekog grada na granici sa Bosnom, vjerujte, neće se sjetiti. Plavi cvijet je pokazao da se ne treba čekati i njihov cilj se ispunjava, za naše prilike, divovskim koracima. Našli su način, našli su partnere, predstavili konkretan projekt i dolaze do cilja. No,  zašto svi šutimo o ostalom zanemarivanju nas kao građana kada je u pitanju dentalna skrb. Dragi građani, mi nemamo ništa! A svi očekujemo od svojih stomatologa da znaju izvesti otprilike 500 različitih zahvata u ambulantama od po nekoliko tisuća ljudi jednako kvalitetno. Danas, u Zagrebu, Splitu, Osijeku, po moru postoje specijalisti dentalne medicine. Ne znam jeste li čuli ikada ali postoje ljudi koji su po zanimanju endodonti, parodontolozi, specijalisti djecje dentalne medicine, čak i specijalisti obiteljske stomatologije koji se bave npr. slijepim i slabovidnim osobama. Svaka populacijska grupa zahtjeva individualni pristup i postoje specijalisti koji se time bave, u Zagrebu i na moru. Ne kod vas. Radim već skoro 10 godina. Kada sam došao ovdje raditi nije bilo gotovo nijednog specijalista, u ovih 10 godina bio je samo jedan natječaj za specijalizaciju. Upitnik? Kako? Zašto?

A što je sa hitnom ambulantom dentalne medicine? Vjerujete da je stomatolozima ovog grada dosadilo da nas ljudi hvataju vikendima i blagdanima. Mi bi bili najsretniji da je sustav organiziran na način da imamo specijaliste i da imamo hitnu dentalnu ambulantu. Ponekad čujem da je razlog kako mi ne želimo raditi na hitnoj. Nikada nisam čuo nijednog stomatologa da je to izjavio. Eto prilike za izborne programe.  Jutros smo shvatili da ipak se za jednu malo grupu najosjetljivijih pacijenata dentalna skrb pokušava dignut na višu razinu. Mogu reći, da je ovo presedan. Hvala Bolnici!

Treća stvar, dogodila se suradnja Udruga - bolničko vodstvo - ja - ORL - oralna kirurgija - moj asistent - anesteziolozi. Moguće je ljudi! Nitko nije rekao NE. Međusobno se uglavnom nismo poznavali, što nas nije obeshrabrilo u našem naumu niti nas je spriječilo u pokušaju. Danas nitko nije spomenuo doktora Gojkovića koji je također gurao ovu priču od samih početaka. Hvala Vam! Iako ne radimo u istim ustanovama, jedni druge smo saslušali i prihvatili da su svi problemi koje imamo zajednički problemi. A imamo ih još i bit će ih još.

Četvrta stvar, Udruzi Plavi cvijet, skidam kapu. Moj duboki naklon i tako se radi posao. Čestitam na izboru predsjednice. Imate “tu” Ivu Klarić koja svojom ustrajnošću i elokvencijom nadilazi okvire “male udruge”. Čestitam vam na organiziranosti i što ne vršite presinge. Strpljivost i ljubaznost otvaraju sva vrata na svijetu. Uz aparat, grad je dobio udrugu primjer kojoj karijerizam nije na prvom mjestu.

Peta stvar, ne znamo što su danas dobili svi budući naraštaji našeg grada, ali znamo da tvorimo za njih mjesto bolje organiziranosti i veće empatije.

I šesto, dobili ste svi ispriku mene i moje struke što smo dopustili da je za ovo bilo potrebno ovako puno vremena. Činili smo sve što možemo, ali jednostavno nije bilo vrijeme. Sad je!

I sedmo, imati pokvarene zube danas znači imati manje samopuzdanje, izbjegavati socijalne kontakte, razvijati pretilost i metaboličke sindrome, razvijate razna oštećenja na gotovo svim organskim sustavim i patiti. Imati zdrave i popravljene zube danas ne znači samo estetika i zdravlje, nego se tako štiti i dostajanstvo svakog čovjeka.

Nikica“