SLAVONSKI BROD - PlusPortal je ovaj tjedan razgovarao s Danijelom Laštovicom, dopredsjednicom Društva multiple skleroze Brodsko-posavske županije. U ovom otvorenom razgovoru, Danijela je podijelila svoje iskustvo borbe s teškom bolešću, osvrnula se na dijagnozu, izazove koje ona donosi te podršku koju prima od obitelji i prijatelja.

Kako ste se osjećali kad ste prvi put saznali za dijagnozu multiple skleroze i kako je to utjecalo na vaš svakodnevni život?

Kako sam se osjećala? Zapravo, ne znam ni sama. Iskreno, nekakav neodređeni osjećaj. Tada o multipli nisam znala skoro ništa. Imala sam 30 godina kad sam dobila dijagnozu, ali zapravo je krenula već 2001. nakon prvog poroda, tada sam imala 24 godine. Imala sam upalu očnog živca, optički neuritis, što je zapravo bio tipični školski primjer početka multiple skleroze. Samo što tada to nisu primijetili, nego su mi tretirali upalu očnog živca, a nisu me poslali na neurološke pretrage. Nakon što sam saznala dijagnozu, bio je to šok. Krenulo je naprasno, s relapsom - najprije jaki napadi migrene, a potom obuzetost desne strane cijelog tijela. Jedno vrijeme liječnici nisu baš vjerovali. Imala sam tretman hipohondra - smatrali su da si umišljam ili da mi treba psihijatar. No, nisam se dala omesti. Kao majka dvojice dječaka, nisam imala vremena biti bolesna. Suživot s multiplom shvaćala sam kao nešto s čime se moram nositi jer nisam imala izbora ni vremena razmišljati o bolesti.

Na koje načine vas je bolest natjerala da promijenite svoje životne navike i rutine?

Promijenila sam općenito način razmišljanja, tempo života, počela sam više cijeniti sebe. Kroz bolest sam usporila i nekako upoznala sebe. To je bila velika transformacija i mene kao osobe i moje ličnosti. Naučila sam više cijeniti male stvari koje kad smo zdravi, uzimamo zdravo za gotovo - da nas tijelo sluša i funkcionira normalno. A onda, kad to izgubite, kao u mom slučaju - otežano hodanje, ruke ne funkcioniraju, mozak blokira u pola riječi - shvatite koliko je svaki trenutak važan. Promijenila sam i prehranu, manje prerađene hrane i šećera. Iako se držim one: 'Slušaj svoje tijelo i daj mu ono što mu treba'.

Kakvu podršku primate od svoje obitelji, prijatelja i zdravstvenih radnika u suočavanju s multiplom sklerozom?

Imam podršku. Moji najbliži - prije svega moja djeca - uzajamno smo si najveća podrška. Nažalost, moj najstariji sin, s 21 godinu, također je dobio dijagnozu multiple skleroze. Zajedno se nosimo s time, a mlađi sin, koji je na sreću zdrav, također je uz nas. Moja mama, tete i bliski prijatelji također su tu. Ispočetka im je svima to bilo čudno, ali s vremenom smo svi naučili kako se nositi s tim. Na početku nisam znala kako prihvatiti bolest i mislila sam da prihvaćanje znači odustajanje. No, saživjeti se s time bilo je ključno. Što prije to prihvatiš, lakše je.

Kako upravljate emocionalnim i fizičkim izazovima koje nosi ova bolest, posebno u trenucima kad simptomi postanu izraženiji?

Prihvaćanje je bilo ključno. Trebalo mi je vremena, ali kad sam prihvatila bolest, sve je postalo lakše. Fizički izazovi su uvijek prisutni, ali važno je znati stati i uzeti vrijeme za sebe. Redovito vježbam, idem na pilates, fitness i radim vježbe disanja. Nekad je dovoljno uzeti pet minuta mira i tišine samo za sebe i to pomaže da se posložim. Kad simptomi postanu intenzivniji, jednostavno se povučem i dam si vremena.

Postoje li neki tretmani, terapije ili tehnike koji su vam posebno pomogli u održavanju kvalitete života?

Najviše mi pomaže terapija copaxonom, na koju jako dobro reagiram. Puno pažnje posvećujem i prehrani, slušam tijelo i dajem mu ono što treba.

Što biste poručili ljudima koji su tek nedavno dobili dijagnozu multiple skleroze i kako se nositi s neizvjesnostima koje donosi?

Nikad ne odustajte od sebe. Volite sebe, prihvatite bolest, jer ništa nije sramotno. Ako u nekom trenutku nešto ne možete, to ne znači da niste sposobni - samo vam treba više vremena. Bitno je biti u miru sa sobom i prihvatiti promjene. To je jedini način da nastavite živjeti svoj život najbolje što možete.

Danijela Laštovica svojim iskrenim odgovorima nudi nadu i motivaciju svima koji se suočavaju s multiplom sklerozom ili nekom drugom teškom dijagnozom. Unatoč svim izazovima, svojom hrabrošću i upornošću pokazuje da je uz podršku obitelji i vlastiti trud moguće nastaviti živjeti ispunjen i kvalitetan život.