Umirovljen je prije nekoliko dana pa se dojmovi još nisu slegli, ali nije to bitno jer Željko Parlov ne ide nigdje. Sada će samo imati više vremena za film, glazbu, knjige i ostale stvari koje voli, a koje je oduvijek nesebično dijelio zajednici u koju je, kako sam kaže, došao kao 'dotepenac'.
SLAVONSKI BROD - 'Nisam ugledan prema standardima današnjeg društva. Nisam bogat. Ali možda iza sebe ostavljam nešto trajnije što nije materijalno, već skriveno u ljudskim glavama.' - kaže skromno profesor Željko Parlov koji je prije nekoliko dana stavio točku na i na svoju četrdeset godina dugu prosvjetnu karijeru. Od ta četiri desetljeća, čak 34 godine proveo je u Gimnaziji 'Matija Mesić'.
GMM
- Sretno profesore! Hvala Vam na svemu, a sad zasluženo odmarajte uz dobre filmove, knjige te posebno ploče. - poručili su mu kolege koji su ga prošloga tjedna dostojno ispratili, ali teško da će ga skoro zaboraviti jer ovaj čovjek uz brodsku je gimnaziju povezan posebnim vezama.
Bio je i učenik ove škole koja je tada nosila ime 'Zlatko Šnajder' i maturirao 1980. godine, a potom se 1992. godina na isto mjesto vratio kao profesor. - Jedno vrijeme nastava se nije mogla održavati. Počeo sam raditi krajem godine i to tako što sam s kolegama čistio školu koja je nekoliko puta u ratu bila pogođena. Nimalo glamurozan početak. - Kao profesor engleskog i njemačkog jezika nastavio je raditi sve do danas. Na pitanje koliko je učenika 'prošlo' kroz njegove ruke nije nam znao dati točan odgovor jer, priznaje, nije nikada razmišljao o tome ili kakvi će komentari biti kada jednom prestane biti profesor.
- Prije nisam bio svjestan toga koliki otisak jedan profesor može ostaviti. Radite, organizirate nastavu, pazite što je bitno, razmišljate kako nešto približiti djeci i podučiti ih. Ne razmišljate o komentarima. Nedavno mi se javila jedna moja bivša učenica. Ja još uvijek koristim onaj 'tupavi' mobitel, nemam pametni telefon niti društvene mreže, ali kada sam saznao za pozitivne komentare na društvenim mrežama, bilo mi je jako drago. To je jedan dostojanstveni uskličnik na kraju te priče. - navodi Parlov naglašavajući da je riječ samo o dijelu priče, ne cijeloj njegovoj priči.
Franciska Kohon Ratković / PlusPortal
- Nisam neki bogataš. Ja volim biti kod kuće, pogledati nešto, pročitati, poslušati...Ali nisam ni pustinjak. Zadovoljstvo mi je družiti se s ljudima s kojima sam našao zajednički jezik i tako sam i postao dio šačice ljudi koji ne dopuštaju da u ovom gradu kultura nestane. Kolegica
Marina i njen suprug
Jugoslav Gojković su me pozvali na suradnju i tako je sve počelo, a danas sudjelujem u organizaciji Memorijala 'Ostat ću mlad', član sam Udruge Kameleon i Mreža, Kino kluba 'Paluba 7'...
Što se rada u školi tiče, Parlova smo pitali i koliko se školstvo u četrdeset godina promijenilo te na što je on kao profesor stavljao najveći naglasak. - Nikada nisam forsirao učenje napamet i cilj mi je bio pokazati učenicima kako se snaći, razmisliti, samostalno zaključivati. Djece je sve manje. Stalno se nešto mijenja, ali samo da bi se promijenilo. I svi znaju bolje o školstvu od nas koji radimo u školstvu. - kratko je prokomentirao i zaključio da u mirovinu nosi sve ono dobro što mu se dogodilo dok će loše stvari zaboraviti.
Umirovljen je prije nekoliko dana pa se dojmovi još nisu slegli, ali nije to bitno jer Željko Parlov ne ide nigdje. Sada će samo imati više vremena za film, glazbu, knjige i ostale stvari koje voli, a koje je oduvijek nesebično dijelio zajednici u koju je, kako sam kaže, došao kao 'dotepenac'. Iako je rodom iz Garčina, u Slavonskom Brodu svakako je ostavio dublji trag, a tim će putem i nastaviti. Da to nije nikakva floskula, dokazat će već sljedećeg tjedna kada će u sklopu 19. Memorijala 'Ostat ću mlad' voditi nekoliko radionica za mlade.
